Potpredsjednica Foruma žena na kantonalnom nivou, članica Foruma žena SDP Vogošća, odgovorna, energična, uvijek spremna na akciju i pokret. Šta je to što Vas pokreće?
Ako kažem da je želja da nešto mjenjam ono što me pokreće, zvučat će kao floskula. Ali stvarno imam stalnu želju i osjećam odgovornost da, naravno koliko je u mojim mogućnostima, promijenim svijet na bolje. Želja rođena iz ljubavi prema dragim osobama koje me okružuju, moja djeca, za koju sam uvijek tu, i sve one generacije djece kojima sam prenijela znanje, na čiji sam odgoj utjecala učeći ih da se bore za sebe i da traže svoje mjesto pod suncem. Za sve ovo treba bolje, zdravije okruženje a to pokušavam upravo kroz politički angažman u SDP-u BiH i kroz nevladin sektor.
Kao što rekoste dosta ste aktivni i kroz nevladin sektor. Djeca, njihova radost, uspjesi, uvijek su u fokusu Vaših aktivnosti?
Da, aktivna sam u nevladinom sektoru kroz udruženje građana “Korak više” na čijem sam čelu. Riječ je o udruženju koje se dosta bavi “ženskim” pitanjima i problemima, na lokalnom nivou ali i šire. Već par godina realizujemo projekat “Kulturom i tradicijom do pomirenja u BiH” putem kojeg ostvarujemo kontakte sa drugim udruženjima sa područja cijele BiH, upoznajemo se sa drugim i drugačijim običajima i prenosimo svoje. Osim toga, realizujemo i projekte “Vogošćanska princeza i princ” i u saradnji sa Forumom žena SDP Vogošća, maskenbal “Djeci treba radosti”. To su prilike i trenuci kada istinski uživam, družim se sa djecom, dijelim s njima radost života. Volim vidjeti osmijeh na dječijim licima i biti dio njihove radosti. To je razlog što sam i po zanimanju prosvjetna radnica.
Obrazovni sistem u BiH i rodna ravnopravnost? S obzirom da ste prosvjetna radnica sigurno imate posebno mišljenje i stav u odnosu na ugao Vašeg gledanja i lično iskustvo u radu sa djecom?
Obrazovni sistem i rodna ravnopravnost može se posmatrati sa više aspekata. Prvo, koliko su udžbenici prilagođeni pitanju rodne ravnopravnosti. I mogu Vam reći da je u zadnjih par godina učinjen napredak. Ranije je u udžbenicima nižih razreda u predstavljanju porodice majka uvijek bila sa keceljom pored peći dok je otac bio taj koji radi i zarađuje. To se sada mijenja i prikazuje se podjela poslova i u kući, npr. tata usisava. Međutim i dalje u obradi književnih djela većinom se pojavljuju književnici (muškarci), većina kompozitora, slikara, naučnika su muškarci i onda nekako te male glavice nauče da su to oblasti u kojima rade samo muškarci i kojima se bave samo muškarci. Sa druge strane imate izuzetne djevojčice i djevojke koje su vrhunske kroz cijelo svoje školovanje a onda ih u nauci rijetko susrećemo. ZAŠTO? Tim pitanjem, koje zaslužuje zaista dublju analizu, smo se bavile i mi u KO FOŽ SDP BiH Sarajevo.
Nije popularno reći ali kroz svoj rad sa djecom osvjedočila sam se da su kod nas još uvijek većina porodica patrijarhalne. Odgajamo osobe sa predrasudama da su neka zanimanja i poslovi predodređeni samo za muškarce. Svi trebamo polako, malim ali sigurnim koracima da razbijamo te predrasude.
Koliko su žene zainteresirane za politiku? Šta poručiti našim drugaricama, prijateljicama, poznanicama, koje se nisu usudile ili još uvijek razmišljaju o aktivnijem ulasku u politiku?
Članice i članovi političkih stranaka moraju shvatiti da promjene počinju iznutra. Učešće žena u politici mora se shvatiti kao potencijal koji treba afirmisati prije, za vrijeme i poslije izbora a ne kao puke kvote. Imam dojam da su žene većinom tu da urade posao na promociji stranačkih ili liderskih aktivnosti. Žene moraju učiniti iskorak, prelazeći preko ograničenja koja su sebi postavile a i onih koja im je patrijarhalno društvo nametnulo. Prvo moraju vjerovati u sebe, moraju vjerovati da one trebaju postati te koje donose promjene a ne čekati da neko drugi to za njih učini.