Zdravstvena zaštita nezaposlenih mora se odvojiti od službi za zapošljavanje

Razgovarao Armin Zeba

Prema posljednjim podacima državne Agencije za statistiku, u Bosni i Hercegovini je registrirano 546.977 nezaposlenih osoba. Većina njih je na području Federacije BiH, gdje je, prema zvaničnim podacima entitetskog Zavoda za statistiku, 388.408 registriranih nezaposlenih osoba. Koje sistemske mjere se poduzimaju i planiraju da bi se takva sumorna statistika barem ublažila, u razgovoru za Business magazine objašnjava Kenan Rešo, direktor Federalnog zavoda za zapošljavanje.

BM: Koji su projekti trenutno u fokusu aktivnosti Zavoda i u kojoj mjeri ste zadovoljni njihovom dosadašnjom realizacijom?

REŠO: Najaktuelniji je program zapošljavanja nezaposlenih osoba kroz program javnih radova – nekih 2.000 osoba je predviđeno da bude obuhvaćeno ovim programom sa tromjesečnim zapošljavanjem na minimalni lični dohodak i pratećim doprinosima. To je sada na 70 posto implementacije – nekih 1.300 osoba je trenutno prijavljeno, a konkurirale su 154 firme.

Osim toga, otvoreni su i programi koji su već prepoznatljivi javnosti – sufinansiranje zapošljavanja mladih kroz program Prilika za sve. Negdje smo na 80 posto realizacije tog programa, odnosno potpisivanje ugovora traje već drugi mjesec, tako da se nadam da ćemo do kraja godine ostvariti cilj da njime bude obuhvaćeno 10.000 ljudi.

Treći program, koji je za nas najbitniji mada nije praćen značajnim finansijskim iznosom, jeste program pripreme za rad – to je program kroz koji nezaposleni kod poslodavca prođu tromjesečni kurs i onda budu zaposleni. Do sada je 1.800 ljudi obuhvaćeno ovim projektom za koji je vrlo bitno napomenuti da ga sufinansiramo sa USAID programom Gold, što je ohrabrenje na tržištu rada, jer za relativno skroman finansijski iznos koji mi transferiramo poslodavcu dobijamo zaposlenost, što je, naravno, u ovom momentu najbitnije.

Zadovolnji smo i dinamikom i brojem osoba obuhvaćenih ovim mjerama, a da budem potpuno konkretan, naš cilj je da kroz naše projekte u ovoj godini prođe 12.000 osoba, što je iskorak u odnosu na 5.500 iz 2012. i 7.500 iz 2013. godine. Naravno, sve bi bilo nemoguće bez granta Federalne vlade u iznosu od 10 miliona KM, transferiranih početkom godine, što je bio preduslov za realizaciju navedenih programa.

Vrlo bitno je reći da su svi ovi programi otvoreni za sve poslodavce u FBiH, da je predviđen vrlo jednostavan kriterij za učešće u njima, a to je da se plaćaju doprinosi postojećim zaposlenicima, da su izmirene sve obaveze za prethodnu godinu i da nije evidentiran rad nacrno kod tog poslodavca – sve ostalo ide u elektronsku provjeru kod poreznih i inspekcijskih službi, tako da mislim da smo napravili vrlo jednostavne i fleksibilne programe prilagođene tržištu rada.

Dodatno ohrabrenje za nas predstavlja to što je, prema našoj analizi, 94 posto ljudi ovim programima zaposleno u neposrednoj proizvodnji, odnosno na radnim mjestima koja stvaraju novu vrijednost, a manje od šest posto je u javnom sektoru, tako da je i to sasvim sigurno iskorak u odnosu na raniji period.    

BM: Kada će početi zapošljavanje na otklanjanju posljedica poplava, pod kojim uslovima će se ono vršiti, na kojim područjima i kojim vrstama posla?

REŠO: Kada je u pitanju rad na zbrinjavanju od poplava, danas već imamo značajan broj prijavljenih i to je nešto što traje. Prve grupe ugovora potpisane su početkom jula, tako da nadam da će do kraja augusta 2.000 ljudi stupiti u radni odnos. Firme koje apliciraju su uglavnom komunalna i sanitarna preduzeća, te veterinarske ustanove.

Uvijek aplicira privredni subjekt, a kao uslov za aplikaciju treba donijeti saglasnost civilne zaštite koja pokiva određenu regiju – ako je privredni subjekt koji djeluje na području više  općina onda mora imati saglasnost kantonalne civilne zaštite, ako radi unutar jedne općine onda općinsku, a ako je posrijedi koordinacija privredne djelatnosti na više kantona, onda saglasnost izdaje Federalni štab Civilne zaštite. Imamo aplikacije iz svake od 32 općine sa proglašenim stanjem prirodne nesreće, međutim, mi ne utvđujemo distribuciju, nego samo reagiramo na aplikaciju koja dolazi od konkretnog privrednog subjekta.

BM: Kako stoje stvari sa programima samozapošljavanja i zapošljavanja u poljoprivredi?

REŠO: Ti programi su planirani za drugu polovinu godine. Međutim, objektivno pitanje je hoće li doći do njihove realizacije budući da su posljedice poplava otvorile problem zbrinjavanja radnika u firmama pogođenim prirodnom nesrećom, tako da sada ne mogu sa sigurnošću reći šta će biti, prije nego što budu poznati efekti donatorske konferencije. Ono što je sasvim sigurno jeste to da ćemo pripremiti program čuvanja postojeće zaposlenosti i vjerovatno ćemo sredstva od samozapošljavanja preusmjeriti u tu svrhu, o čemu ćemo blagovremeno informirati javnost.

BM: Šta je sa nezaposlenim osobama u srednjoj životnoj dobi – kako riješiti problem tih ljudi, koji su premladi za penziju, a nisu baš konkurentni na tržištu rada?

REŠO: To jeste jedan od krupnih problema sa kojima se suočavaju službe za zapošljavanje u FBiH, budući da postoji objektivan problem – da je interes poslodavaca prije svega okrenut ka mlađoj radnoj snazi.

Mi smo za ovu godinu pripremili program vaučera, koji je prvenstveno namijenjen osobama starijim od 40 godina. Logika tog programa je drugačija u odnosu na sve ostale programe, budući da je kroz vaučer za ispomoć u traženju posla predviđena finansijska injekcija za privredne subjekte koji zaposle ovu populaciju. Mislim da ovaj projekt, koji je još otvoren i ove godine se realizira kao pilot -projekt, daje dobre rezlutate budući da je naš cilj ovim programom obuhvatiti oko 600 osoba srednje životne dobi – ako se pokaže kao nešto što je interesantno poslodavcima, sasvim sigurno bi i narednim godinama radili na takvim programima.

BM: Koliko ste zadovoljni ukupnim sistemom funcioniranja domaćih službi za zapošljavanje – u kojem segmentu najviše “škripi“, odnosno gdje su eventualno nužne izmjene odgovarajućih zakona u smislu prilagođavanja koncepta funkcioniranja tih službi tržišnoj ekonomiji?

REŠO: Kada su u pitanju problemi u funkcioniranju službi za zapošljavanje u FBiH, dva su temeljna problema koji nas razlikuju od svih drugih službi za zapošljavanje u Evropi. To je pitanje zdravstvene zaštite, koje bez ikakvog razloga opterećuje ovaj sektor, budući da je ovo praktično najveći socijalni servis, kojim je obuhvaćeno 550.000 ljudi – gotovo 260.000 ljudi ima zdravstvenu zaštitu po osnovu nezaposlenosti, a otprilike je toliki broj i članova njihovih obitelji – to je zaista nešto što stvara ogromne administrativne probleme službama i nepotreban trošak. Cjelokupan taj problem sagledan je u strategiji posredovanja u zapošljavanju koju Vlada treba u ovom mjesecu usvojiti i smatramo da bi se na taj način učinio prvi korak u rješavanju problema zdravstvene zaštite.

Drugi bitan problem koji trajno opterećuje službe za zapošljavanje i po kojem smo također specifikum u Evropi, jeste nedostatak odgovarajućih zakona o obrazovanju odraslih. To nam praktički veže ruke, jer se u praksi pokazuje da je najveći interes poslodavca kako nezaposlenu osobu prilagoditi svojim potrebama – u slučaju FBiH to je poprilično dug i težak proces, jer ta osoba treba proći kroz formalni proces obrazovanja, što se nigdje na svijetu ne radi, budući da se nova znanja i vještine u pravilu stiču u privrednim subjektima.

Ukoliko bi se ova dva problema riješila, pretpostavljam da bismo barem bili u situaciji da funkcioniramo kao bilo koja druga služba za zapošljavanje u Evropi što bi sasvim sigurno u vrlo kratkom vremenu dovelo do radikalnog smanjivanja evidentirane nezaposlenosti u FBiH.

BM: Mnogo se govori o potrebi usklađivanja obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada, kako se ne bi pojavljivao deficit kadrova u jednim, a suficit u drugim djelatnostima – ima li konkretnih naznaka da će se u tom segmentu preći sa riječi na djela s ciljem balansiranja produkcije kadrova i realnih tržišnih potreba?

REŠO: Na određeni način, usklađivanje obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada je temeljni problem, jer mi kroz sistem formalnog obrazovanja imamo praktički iz generacije u generaciju situaciju da se između 15 i 17 hiljada ljudi u FBiH iz škole prijavljuje na biro za zapošljavanje, a ne za radno mjesto.

Formalni sistem obrazovanja nije ni na koji način uvezan sa tržištem rada i to je nešto što zaista predstavlja ogroman problem. Uz nedostatak zakona o obrazovanju odraslih, to stvara začarani krug iz kojeg ni nezaposleni, ni službe za zapošljavanje, ni poslodavci, ne znaju iskoračiti.

Iz godine u godinu službe za zapošljavanje vrše analizu tržišta rada, ali je problem što je obrazovni sistem u FBiH usitnjen na 10 kantona i vrlo teško je ostvariti racionalnu komunikaciju između onoga što su potrebe tržišta rada i činjenice da 15.000 ljudi svake godine završava školu.

Dobro je što je Parlament usvojio okvirni zakon o obrazovanju odraslih i ja se nadam da će se do kraja ove godine i u većini kantona donijeti slični zakoni, koji su zasnovani na procjenama potreba tržišta rada. To je dug proces, koji će trajati još najmanje dvije godine, dok mi ne dođemo u situaciju u kojoj su sve druge evropske zemlje i nezaposlene osobe u njima, a to je da kroz kratke, intenzivne i jeftine kurseve, nezaposleni dođu do znanja i vještina koji su neophodni za poznatog poslodavca.

BM: Iz vašeg iskustva, koliko su nezaposleni sa Vaših evidencija zaista zainteresovani za posao, jer je utisak da je mnogo onih koji baš i ne traže legalan  posao jer im odgovara da su prijavljeni na birou?

REŠO: Pa dobro, poslovi koji se otvaraju na tržištu FBiH jesu projekti u prerađivačkoj, metalnoj i drvnoj industriji, sa prilično skromnim startnim plaćama. Ono što nama predstavlja problem i što zaista jeste dovelo do demoralizacije značajnog broja mladih ljudi jeste i nedostatak šanse da kroz neke programe dođu do znanja koja su konkurentna poslodavcima. Ja razumijem ogroman broj nezaposlenih koji su trajno obeshrabreni i ne poduzimaju ništa da bi sebe učunili konkurentnim na tržištu rada. To jeste funkcija službi za zapošljavanje – da ljudi koji su obeshrabreni ipak probaju naći neke programe kroz koje bi stekli nova znanja i vještine i nadam se da će se, donošenjem zakona o obrazovanju odraslih, to pretvoriti u masovan proces.

Program pripreme za rad, koji mi ove godine radimo prvi put sa nešto značajnijim sredstvima, daje ohrabrujuće rezultate.

Svakako, od ljudi na našoj evidenciji, nisu svi u potrazi za poslom – tu je najmanje 35 posto onih u potrazi za rješavanjem zdravstvene zaštite, koji vrlo često imaju neki posao koji rade bez formalne evidencije kod nas ili kod porezne uprave. Ipak, ogroman broj ljudi  jeste u potrazi za poslom i traži neko rješenje, čak značajan broj njih je spreman raditi  ispod onoga za šta su se kvalifikovali.

Kao što rekoh, iskustvo pripreme za rad daje nam ohrabrujuće rezultate, jer ljudi najbolja i najkorisnija znanja steknu upravo u proizvodnom proesu. To je ono što nam je orijentir za naredne godine kada je u pitanju funkcioniranje službi za zapošljavanje.

BM: Koliko ste zadovoljni rezultatima programa Zavoda u smislu trajnog zapošljavanja ljudi, budući da je na taj način vaćina radno angažirana na period do 12 mjeseci – šta nakon tog perioda, da li se oni ponovo vraćaju na berzu rada?

REŠO: Mi smo zadovoljni ovim što radimo, jer analize pokazuju da od ljudi obuhvaćenih ovim programima više od 30 posto njih ostaje trajno u privrednim subjektima koji su korisnici naših sredstava.

Recimo, kada je u pitanju samozapošljavanje, tu 67 posto ljudi ostaje i poslije sufinansiranog iznosa, program pripravnika daje 35 posto novozaposlenih, program prilike za rad kroz sufinansiranje oko 30 posto… U vremenu tranzicije i liberalnog kapitalzma, bitno je da prekidamo dugoročnu nezaposlenost, tako da smo mi u principu dosta zadovoljni.

BM: Koliko Vam je problem rad nacrno i ima li na tom planu Vaših inicijativa da inspekcije pojačaju rad i skinu s evidencija nezaposlene koji ustvari negdje rade neprijavljeni?

REŠO: Država je tu prvenstveno oštećena za doprinose koji se ne uplaćuju, čime se otvara ciklus koji je drugo lice ovog problema. Mi kada govorimo o rješavanju i pitanja zdravstvene zaštite, govorimo o tome da treba stvoriti preduslove za borbu protiv rada nacrno.

Ljudi koji danas rade nacrno nisu kriminalci i treba imati puno razumijevanje za njih, jer i poslodavci i nezaposleni traže bilo kakvo rješenje da prežive. Upitne su i te brojke koje govore da 80.000 ljudi u FBiH radi nacrno – naime, često je slučaj da su osobe koje su evidentirane kao zaposleni nacrno u stvari u nekom obliku pripreme za rad, a imamo i  ogroman broj ljudi koji formalno rade nacrno, ali u oblasti poljoprivrede, koja objektivno nije zakonskim rješenjima dovedena do logičnog ishodišta, a to je da osoba koja privređuje i koja preživljava od poljoprivrede ima i zasnovan radni odnos…

Međutim, ono što jeste problem, ogromna stopa rada nacrno, vjerovatno jedna od najvećih u Evropi, jeste usko skopčana upravo sa dva spomenuta zakonska rješenja -zakon o zdravstvenoj zaštiti i zakon o obrazovanju odraslih…

BM: Koliko je opravdan utisak da postojeći propisi vezani za ostvarivanje prava putem službi za zapošljavanje ustvari pogoduju upravo poslodavcima koji izbjegavaju svoje zakonske obaveze, tako da, naprimjer, ljudi koji su godinama prijavljeni, ali im nisu uplaćivani doprinosi, ne mogu po dobijanju otkaza ostvariti nikakva prava na birou, a poslodavac za to ne snosi nikakve sankcije?

REŠO: Zakonska rješenja zaista treba mijenjati i ono što je ohrabrujuće jeste da je Vlada donijela novu strategiju posredovanja u zapošljavanju, koja bi do 2020. trebala dati odgovore na ta pitanja.

Tačno je da ljudi, koji ne svojom krivicom rade bez uplaćenih doprinosa, teško ostvaruju svoja osnovna prava kada dođu na evidenciju nezaposlenih. Ono što sam potpuno siguran jeste da pravo na zdravstvenu zaštitu treba odvojiti od svih drugih prava, ali ono što je meni kao čovjeku strašno jeste da je nečije pravo na zdravstvenu zaštitu vezano za pitanje na koje on ni na koji način nije mogao utjecati – da li su uplaćivani doprinosi za njega. To jeste jedno od temeljnih pitanja reforme ovoga sektora i bez suštinskih zakonskih zahvata u ovoj oblasti neće biti moguće riješiti problem.

Ako ima neka dobra vijest u svemu ovome, to je da osmi mjesec u kontinuitetu imamo lagano povećavanje stope onih koji sa evidencije nezaposlenih odlaze na radno mjesto, u odnosu na one koji iz radnog procesa dolaze na evidenciju službi za zapošljavanje. Tu nije riječ o nekakvim spektakularnim ciframa, ali mi svaki mjesec imamo između 0,8 i jedan posto smanjivanja nezaposlenosti, što je ohrabrujući podatak da se trend mijenja i da mjere koje provodi Zavod daju rezultate. Broj osoba obuhvaćenih našim programima iz godine u godinu se poduplava i to je nešto što može ohrabriti one koji su danas na evidenciji službi za zapošljavanje, s tim što ostaje činjenica da su to kratkoročne mjere od tri, šest i 12 mjeseci…

BM: Još neka pozitivna poruka onima koji čekaju zaposlenje?

REŠO: Period do kraja godine mi ćemo probati  iskoristiti, što je usko skopčano sa održavanjem donatorske konferencije, za programe očuvanja postojeće zaposlenosti u privrednim subjektima u sredinama pogođenim poplavama. Brojke, kroz različite analize prikupljene u proceduri pripreme donatorske konferencije zaista su zastrašujuće, tako da će najveće iskušenje biti kako da sačuvamo one koji su bili na radnim mjestima do poplava, a sada bez posla – to nije pretjerano ohrabrujuća priča, ali ona je logična i sasvim sigurno ono što će u ostatku godine biti u fokusu rada službi za zapošljavnje.

BM: Kakva je saradnja Zavoda i državne Agencije za rad i zapošljavanje u kontekstu pojačane ekonomske diplomatije i mogućnosti za zapošljavanje naših ljudi u inozemstvu?

REŠO: Kao što ste u pitanju na neki način i konstatovali, u zadnje dvije-tri godine učinjen je radikalan iskorak u radu Agencije, budući da su se uspjeli postići brojni bilateralni sporazumi koji su otvorili mogućnost zapošljavanja u inozemstvu.

Katar je, rekao bih, klasični primjer toga što se dešava, pred krajem je i program razmjene medicinskih radnika sa SR Njemačkom…, što su zaista projekti koji ohrabruju i koji su na neki način putokaz na koji način službe za zapošljavanje u BiH trebaju raditi i prilagođavati se potrebama evropskog tržišta rada, jer bez obzira što mi još nismo formalno uključeni u evropske integracije mi jesmo dio tržišta rada Evrope i sasvim je sigurno da ćemo u narednom periodu morati i službe za zapošljavanje i obrazovni sistem i sve druge subjekte u lancu kreiranja tražišta rada potpuno prilagoditi tome što jeste Evropska unija. Mi već imamo otvorene programe priprema za rad u oblasti turizma u saradnji sa Crnom Gorom i Hrvatskom, gdje praktično prilagođavamo našu radnu snagu potrebama evropskih zemalja. Ono što je vrlo dobro jeste da i Austrija pokazuje interes za takve projekte, u kojima bi mi od naših nezaposlenih osoba učinili konkurentnu robu za tržište rada u evropskim zemljama.