Zašto treba izaći i glasati na općinskim izborima

Kako se sve više približavaju naredni izbori, i to za lokalni nivo (načelnici, i gradska i općinska vijeća), tako se ponovo među stanovništvom širi priča kako se „nema za koga glasati“, kako su „svi isti“, kako se „ništa neće promijeniti“, kako samo pametni „neće gubiti vrijeme i otići da glasaju“…i čitav niz ostalih sličnih nebuloza. Time se dio glasačkog tijela (poglavito u urbanim zonama) nastoji prilično demotivirati.

Razlozi za propagandnu aktivnost sa ciljem povećanja apstinencije su različite prirode, i kreću se u spektru od namjernog širenja apstinencijske propagande kako bi se smanjila izlaznost u za njih nekompatabilnim zonama pa do nekog osjećaja kod nekih pojedinaca o sopstvenoj superiornosti po kojoj niko osim njih samih ne valja. Najbolji odgovor za bilo koji tip propagande promoviranja apstinencije (uključujući i glupost zvanu „bijeli listići“) jeste činjenica da zbog prirode izbornog zakona i procesa faktički APSTINENCIJA NE POSTOJI.

Glasovi apstinenata i onih koji su stavljali „bijele listiće“ ili pisali raznovrsne viceve ili šarali po listićima se ustvari po određenom koeficijentu automatski rasporede strankama koje su dobile najveći broj stvarnih glasova. To praktično znači da svi mi glasamo, izašli na izbore ili ne. I najveća ironija je da od apstinenata i bijelih listića poglavito profitiraju nacionalne stranke.

A ako se niste sami kandidirali, a dvoumite se za koga glasati, poredajte prioritete i uvijek birajte između onih kandidata i opcija koje su :

1. Autentične i državotvorne bosanskohercegovačke političke opcije, koje nisu niti podružnica niti provoditelj nek vanjske politike bez obzira gdje bili centri te politike, niti su im lideri stranci.
2. Demokratske u načelima izbora rukovodstva i kandidata, a ne bazirane na oligarhijskim i dinastijsko – monarhijskim načelima.
3. Opredjeljenje da se sačuvaju domaći resursi, posebno prirodna baština, voda, šume i planine i koje se suprotstavljaju rasprodaji sopstvene zemlje za „judine škude“.
4. Odbijaju da na svojim skupovima mašu sa zastavama drugih država ili nosaju portrete i ikonografiju stranih državnika.
5. Odbijaju da se ponižavaju i klanjaju pred stranim i međunarodnim birokratama i njihovim ultimatumima.