U jeku negativne kampanje, kreirane psihoze straha i nepovjerenja, te raznih manipulacija vladajućih struktura, Denis Bećirović je uspio da uvede nove standarde u politički diskurs Bosne i Hercegovine. Pozitivnom kampanjom, insistiranjem na kvalitetnom i sveobuhvatnom programu, inkluzivnim i integrativnim pristupom, vraćanjem morala u politiku, uz skromna finansijska sredstva, uspio je ugroziti ustaljenu hobotnicu naciokratskih vlastodržaca. Time je posijao sjeme istinske državotvotvornosti, kao faktor koji će u narednom periodu sve više jačati. Zbog toga je Denis Bećirović istinski pobjednik izbora u Bosni i Hercegovini. Denis Bećirović i SDP su pokazali da državotvorno djelovanje podrazumijeva uvođenje novih, naprednih standarda, za razliku od SDA, koja je svojim ponašanjem jasno pokazala da je njeno eliminiranje iz vlasti zapravo državotvoran i patriotski potez i da sa njom, kao i sa ostalim naciokratskim moćnicima nije moguće graditi naprednu i pravednu Bosnu i Hercegovinu.
Izbori kao izraz (ne)volje birača
Prošlo je skoro dva mjeseca od održavanja Općih izbora u Bosni i Hercegovini. U našim prilikama nedovoljno da se konstituira vlast ali sasvim dovoljno da se „hladne glave“ analiziraju njihovi rezultati, utvrde tendencije i sagledaju uzroci takvog izbornog finala. Neophodno je skrenuti pažnju da su potvrđeni rezultati Izbora, koje je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine objavila 6. novembra u velikoj mjeri zasjenjeni brojnim nepravilnostima koje daju dovoljno sumnje u njihovu regularnost. Ipak, čak i takvi rezultati ukazuju na značajne promjene, ne samo u kvantitativnim pokazateljima, već i u kvalitativnim i suštinskim procesima unutar bosanskohercegovačke političke zbilje. To je očigledno na primjeru izbora za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. U izbornoj utrci za ovu poziciju je učestvovalo šest kandidata, dok se za poziciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda takmičilo pet kandidata. Kao što je poznato, birači iz Federacije BiH su na jedinstvenom izbornom listiću za člana Predsjedništva BiH iz Federacije BiH mogli zaokružiti samo jednog kandidata, naravno, ukoliko su željeli da njihov glasački listić bude važeći, što, ispostaviće se, nije bilo bez značaja za ishod izbora jer je ovakav sistem odličan „materijal“ za razne vidove izbornog inžinjeringa i prevara.
Denis Bećirović – utemeljitelj novih standarda
No, ono što nije moguće ignorisati jeste da se u utrci za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda pojavio sasvim novi fenomen, koji će sigurno uticati na buduće političke tokove u Bosni i Hercegovini. Radi se o kandidaturi prof. dr. Denisa Bećirovića, koja je domaćoj javnosti ponudila nove standarde i vrijednosti. Počnimo od načina kandidature. Za razliku od protivkandidata, čije su kandidature rezultat dogovora unutar uskih političkih lobija, Denis Bećirović je u izbornu kampanju ušao nakon provedenog referenduma, na kojem je dobio povjerenje preko 27000 članova SDP-a. Iako je inicijalno kandidovan od strane SDP-a, nakon prihvatanja kandidature, on je nastupio sa šire platforme kao čovjek koji je stekao podršku i drugih političkih partija i brojnih pojedinaca iz raznih sfera društvenog života i koji je državne interese izdigao iznad i svojih ličnih i uskostranačkih interesa. Druga karakteristika Bećirovićeve kampanje jeste intelektualna širina, toliko rijetka u našem političkom podneblju. Kao univerzitetski profesor historije, Bećirovic je svjestan značaja historijskih procesa, i neophodnosti njihovog dokumentovanja, te je još prije početka kampanje svoj politički angažman u proteklih desetak godina javno prezentovao u knjizi pod naslovom „Država Bosna i Hercegovina u fokusu“. Uvjeren u ispravnost svojih stavova, ideja i principa za koje se zalagao i prije deset godina kao i danas, on se nije nimalo ustručavao da ih kroz tu knjigu ponovo stavi na provjeru i propitivanje, prethodno stavivši i samog sebe na propitivanje kroz demokratski postupak svoje kandidature za člana Predsjedništva BiH unutar svoje političke partije. Tom je knjigom pružio građanima objektivno svjedočanstvo svog ranijeg političkog djelovanja, pokazujući konzistentnost svoje politike – bez mimikrije i „mijenjanja kaputa“. Iza kojeg imena u današnjoj bosanskohercegovačkoj politici stoji takva dosljednost i konzistentnost? Koji je to kandidat za Predsjedništvo BiH na ovakav način podnio raport javnosti o sebi, svojim namjerama i svojoj politici? Bećirovic je izabrao takav put, svjestan da je u vrijeme političke promidžbe nesumnjivo teži od politikantskih spletkarenja i demagogije za kojima su posezali njegovi protivkandidati.
Za razliku od ostalih, dakle, on je vodio pozitivnu kampanju. U toj kampanji nije bilo mjesta za vrijeđanje ili nipodaštavanje protivkandidata, već isključivo za iznošenje svog programa i svoje vizije budućnosti ove zemlje. Dok su ostali kandidati za Predsjedništvo svoju predizbornu strategiju uglavnom bazirali na negativnoj „inat“ politici, Bećirović je ponudio program koji detaljno razrađuje ključne državne prioritete u oblastima vanjske politike, sigurnosti, odbrane i ekonomije, sa vizijom Bosne i Hercegovine kao moderne, socijalne i pravedne države, koju politička, ekonomska i socijalna integracija treba voditi put socijalne kohezije i integracije u evroatlantske procese.
Umjesto politike straha i konfrontacije, koju su u svojim nastupima obilato „emitovali“ drugi kandidati, Bećirović je imao državotvorni pristup, nudeći politiku povjerenja, inkluzije i integracije i unoseći tako u političku kampanju neke nove vrijednosti. Jedini je ukazao na činjenicu da se državni identitet može afirmisati samo inkluzivnošću, što podrazumijeva da nacionalni, vjerski ili drugi kolektivni ili individualni identiteti nisu u sukobu sa državnim, već da u njega mogu i trebaju biti inkorporirani. Uostalom, njegov politički program razrađuje konkretne pravce ekonomskog i društvenog razvitka koji vode ka jačanju državnog identiteta i države u službi građana, nasuprot realitetu birokratske samoživosti sadašnje državne vlasti. Za razliku od dosadašnjih vladajućih SDA elita, koje pojmove „bosanstva“ i „probosanstva“ koriste kao masku za postizanje vlastitih tajkunskih ciljeva i održavanja paralelizama „trećeentitetskim“ ili „dodikovskim“ projektima, Bećirović je ponudio humanističko shvatanje državotvornosti, koje podrazumijeva mir i blagostanje građana. U svom svakodnevnom djelovanju bio je maksimalno posvećen vraćanju dostojanstva države na međunarodnom planu nasuprot djelovanju vladajućih SDA krugova koji su bili više u funkciji nekih drugih državnih ili lobističkih interesa nego vlastite države.
Bećirovićevo shvatanje javnog djelovanja ima silnu humanističku notu poput Havelove političke misli o društvenoj angažiranosti kao prioritetnoj akciji na zaštiti javnog interesa. On je vlastitim primjerom ponudio novi standard moralnosti u politici. Umjesto, kod nas već ustaljene političke prakse makijavelizma, različitih standarda, laganja i neprincipijelnosti, u svom djelovanju on je pokazao masarykovski imperativ moralnosti u politici. Zato njega niko ne može dovesti u vezu sa bilo kakvim malverzacijama ili zloupotrebom pozicije na javnoj sceni.
Režimski odgovor – bezobzirnost na djelu
Konačno se pojavio kandidat koji je svojim djelovanjem, vizijom i ličnim kvalitetima ozbiljno ugrozio etabliranu hobotnicu „minder politike“, kojom su bošnjački vlastodršci sebi priskrbili bogatstvo i privilegije a vlastitom narodu, kojeg tobože štite, siromaštvo i frustracije. Stoga nije čudo što je čitavo ovo vrijeme bio izložen negativnoj kampanji režimskiih medija. Ulazak u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine čovjeka kao što je Denis Bećirovic raskrinkao bi i do temelja uzdrmao dugogodišnji sistem privatizacije državnih sredstava i minderaškog klijentelizma. Zato je SDA, kako bi zadržala privilegije uske skupine ljudi i povela agresivnu i skupu kampanju, zato se u jeku kampanje Bećirović našao na udaru brutalne propagandne kampanje pune blaćenja i ponižavanja. Na to se nije osvrtao, nije odgovarao vrijeđajući bilo koga, već je nastavio sa pozitivnom kampanjom i promovisanjem svog programa. Sa skromnim budžetom, ali bogatim programom uspio je napraviti iskorak od sedam milja.
Izborni rezultati pokazuju da je za Denisa Bećirovića glasalo 194688 građana, što je 119319 glasova više nego što je na prethodnim izborima osvojio kandidat SDP-a Bakir Hadžiomerović. Kandidat SDA Šefik Džaferović je osvojio 212581 glasova što je za 34654 glasova manje nego što je njegov stranački kolega Bakir Izetbegović osvojio na izborima 2014. godine. Prema tome, tendencija je jasna: uprkos snažnoj negativnoj kampanji protiv Denisa Bećirovića i velikoj finansijskoj nadmoći koju je SDA imala na raspolaganju, SDP-ov kandidat Bećirović je ostvario porast glasova za više od 258 posto, dok je istovremeno SDA-ov kandidat zabilježio pad više od 14 posto. Izvanredan uspjeh postigao je i SDP u izborima za nivo Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. U isto vrijeme SDA bilježi znatan pad broja glasova u odnosu na prošle parlamentarne izbore.
Ako uzmemo u obzir da je evidentiranih nevažećih listića za izbor članova Predsjedništva BiH iz Federacije BiH bilo oko 76000 a da je razlika u glasovima između Šefika Džaferovića i Denisa Bećirovića bila svega 17893 glasa, te ako tome dodamo brojne uočene nepravilnosti, vezane štampanje, obilježavanje i brojanje izbornog materijala, onda se postavlja pitanje u kojoj mjeri ulazak Šefika Džaferovića u Predsjedništvo BiH odražava volju birača.
Presedan je uspostavljen – nova paradigma na pomolu
Također, glasovi koje je Denis Bećirović dobio nisu rezultat niti izbornog inžinjeringa, niti strahova niti glasanja „protiv“ nekoga, a u korist „izbavitelja“. Glasovi koje je dobio su čisti od manipulacija i prevara, to su glasovi povjerenja u njega kao kandidata i njegov program. A glasovi, koliko god imali jednaku formalno-pravnu težinu, u političkom smislu nisu jednake vrijednosti. Jer glas dobijen usljed glasanja „protiv“ ili usljed straha od drugoga, može voditi pihrovoj pobjedi i nema trajniju političku težinu. S druge strane, glasovi koje kandidat dobije kao rezultat povjerenja u njegovo znanje, program i kompetencije predstavljaju vrijedan odraz socijalnog kapitala, koji se može pretočiti u trajniju političku vrijednost. To posebno, jer je ostvarena u jeku namjenski kreiranih negativnih masovnih emocija. Denis Bećirović je prema broju glasova izvršio „proboj zvučnog zida“ postavljanjem novih standarda u politički život Bosne i Hercegovine. Time je napravljen presedan, koji će neumoljivo ostati i razvijati se kroz različite forme političkog djelovanja. Učinjen je prvi korak ka promjeni bosanskohercegovačke političke paradigne i ulazak u novo doba bh politike, sa kojim će svi akteri domaće politike morati računati. Pitanje je vremena i dinamike kada će ta politika biti u potpunosti zamijenjena politikom novog doba. Zato je Denis Bećirović istinski pobjednik izbora za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Lukavi pokušaji bošnjačke naciokratije osuđeni na propast
Moguće je da je i vladajuća SDA garnitura svjesna činjenice da posljednji izbori nagovještavaju dolazak nekih novih snaga, koje ugrožavaju njihove minder-klijentelističke strukture. Stoga nije ni čudo što čelnici SDA, suočeni sa gubljenjem vlasti u kantonima pokušavaju „velikodušnim ponudama“, krijući se iza „državnih interesa“, privući ojačalu opoziciju u neku vrste koalicije na federalnom i državnom nivou. Time žele postići dva strateška cilja: Prvi – vlastiti o(p)stanak u vlasti i očuvanje vlastitih paralelnih struktura na entitetskom i državnom nivou kako bi i dalje preko njih mogli ostvarivati šićardžijske interese i drugi: da uvlačenjem opozicije u vlast otupe oštricu njenog djelovanja, relativiziraju vlastitu odgovornost i prebace je na druge, znajući da bi takvim potezom uništili opoziciju na idućim izborima, jer biračko tijelo opozicije takav angažman ne bi nikad oprostilo. Sigurno je da takvi pokušaji neće uspjeti. Jer, Denis Bećirović i SDP su pokazali da državotvorno djelovanje podrazumijeva uvođenje novih, naprednih standarda, za razliku od SDA, koja je svojim ponašanjem jasno pokazala da je njeno eliminiranje iz vlasti zapravo državotvoran i patriotski potez i da sa njom, kao i sa ostalim naciokratskim moćnicima nije moguće graditi naprednu i pravednu Bosnu i Hercegovinu.