SDP BiH održao je prethodnog vikenda unutarpartijske izbore po principu „jedan član – jedan glas“ na kojima je sa 13.039 glasova ili 57,7 posto podrške članstva pobijedio Nermin Nikšić.
Nikšić je tako od članstva dobio povjerenje da i u naredne četiri godine vodi stranku. Njegovi protiv kandidati Edin Delić i Svetozar Pudarić osvojili su 8.423 glasa ili 37,3 posto, odnosno 1.107 glasova ili 4,9 posto.
Odmah po objavljivanju rezultata krenula su pisanja pojedinih medija, ali i izjave nekih dojučerašnjih članova ove partije, kako Nikšić ne uživa povjerenje cjelokupnog članstva stranke.
Rezultati pokazuju da Nikšić ima podršku 57,7 posto članova partije, odnosno njenog većinskog dijela, što je u demokratskim društvima kakvima teži i BiH sasvim dovoljan argument da ima većinsku podršku članstva i da ima kapacitet da bude na čelu SDP-a.
Osporavanja Nikšićevog legitimiteta dolaze uglavnom iz krugova bliskih strankama u kojima o svim odlukama odlučuje jedan čovjek, pa i o tome koliko i kakvog toalet papira se može kupiti za stranačke potrebe.
Kada je SDP prije četiri godine odlučio krenuti putem nekih od najozbiljnijih evropskih stranaka poput francuske Socijalističke partije i birati rukovodstvo na način da o tome potpuno ravnopravno odlučuje svaki član partije, mnogi su govorili kako je to suluda odluka, s obzirom da BiH, ali i druge zemlje regiona, još uvijek nisu dovoljno zrele za takvu vrstu demokratskog odlučivanja. BiH je zemlja u kojoj se svako drugačije mišljenje tretira kao izdaja ili lični udar, pa je stoga odluka SDP-a da na ovakav način bira predsjednika zaista hrabra i bitna za cjelokupnu demokratiju, ne samo unutar SDP-a, već i BiH.
Razloge osporavanja Nikšićevog legitimiteta možemo tražiti i u strahu rukovodstava drugih političkih stranaka u BiH da se neko u tim strankama ne dosjeti pa predloži isti sistem izbora.
Treba se samo prisjetiti načina na koji je SDA izabrala Šefika Džaferovića za kandidata za člana Predsjedništva BiH. Nakon što je članstvo bilo uključeno u niminacije, Džaferović je izabran tajnim glasanjem članova Konvencije, osvojivši 104 glasa, naspram 87 koliko je dobio jedini protivkandidat Safet Softić, dok su 22 listića bila nevažeća. Prethodno je od kandidature odustao Denis Zvizdić.
S druge strane, Dragan Čović je za predsjednika HNS-a prije nekoliko mjeseci izabran sa 399 glasova za, dok je samo jedna osoba prilikom izbora bila suzdržana. Kada je Antonija Banožić iz Širokog Brijega kazala kako je suzdržana, u sali je nastao muk, svi su pogledom tražili da vide ko se to usudio biti suzdržan prilikom Čovićevog izbora.
Ovakvih primjera u BiH moglo bi se naći mnogo.
Ovdje se sve vlade – od kantonalnih preko entitetskih do državnih – sastavljaju na način da stranka koja osvoji nekih 20 posto glasova davanjem određenih povlastica i položaja u vlasti manjim strankama koje jedva pređu izborni prag upravlja skoro svim javnim resursima. Nikada nijedna stranka u ovoj zemlji nije vladala ni sa podrškom od 30 posto, a da ne govorimo o nadpolovičnoj većini.
Dakle, bilo bi izuzetno zanimljivo vidjeti kakav bi izborni rezultat ostvarili današnji predsjednici političkih stranaka u BiH kada bi dozvolili članstvu da predsjednika biraju direktnim putem između više kandidata kako to radi SDP.
„Mi smo u SDP-u nastavili dizati ljestvicu u polju podizanja demokratskih standarda. Izbrali smo teži put, izabrali smo potpunu demokratiju. Danas nema pobjednika niti poraženih, danas je pobijedio SDP BiH. Zamolio bih sve one koji su me podržali da zadrže svoje dostojanstvo: U porazu se ne ponizi, u pobjedi se ne povisi. U SDP-u nema neprijatelja i to je naše bogatstvo. Svjedoci ste da nismo koristili teške riječi“, kazao je Nermin Nikšić nakon proglašenja pobjede za predsjednika SDP-a.
Šta god ko mislio o SDP-u, o Nikšiću i njegovim poraženm protiv kandidatima, jedno se, ipak, mora priznati; Način na koji je ova partija odlučila birati predsjednika predstavlja još uvijek veliki i skoro nedostižan izazov za mnoge druge stranke u BiH, ali i regionu.
Nikšićeva pobjeda, uz podršku skoro 60 posto stranačkog članstva, predstavlja primjer legitimnosti u donošenju političkih odluka.
vijesti.ba