Za mene su povratnici najveći heroji

Gospodine Pudariću, ovih dana ste često na terenu. Koliko zastupničkih mjesta vaša stranka očekuje u federalnom Parlamentu?

– Pošto uglavnom, poslom potpredsjednika Federacije BiH, boravim izvan svoje izborne jedinice, onda teško da precizno mogu reći šta mogu da očekujem u mojoj izbornoj jedinici. Šalu na stranu. Susrećući se sa ljudima širom FBiH, uvjerio sam se da će značajan broj građana prepoznati šta su ljudi iz SDP-a radili u ove tri i po godine: tamo gdje su bili u prilici da doprinesu promjeni stanja nabolje, u mjeri u kojoj im je to omogućavao realni odnos snaga, kako u izvršnoj, tako i u zakonodavnoj vlasti. Očekujemo da ćemo biti ona politička snaga koja će određivati karakter vlasti u naredne četiri godine. Pritom, to može biti i manje, ali i više poslaničkih mandata nego sada. Mi očekujemo da ćemo svojim izbornim rezultatom za Predstavnički dom PFBiH biti nezaobilazni ugaoni kamen oko kojeg će se okupiti druge političke snage i formirati vlast u FBiH. Ta će pozicija SDPBiH biti i uslovljena i potpomognuta brojem delegata biranih sa lista SDP-a u kantonalnim skupštinama, u sva tri kluba Doma naroda, kao i grupi delegata koji se izjašnjavaju kao ostali.

• Krajem marta ste kazali da se možete kladiti da će SDP biti najjača stranka na izborima. Mislite li i danas tako, budući da brojna istraživanja SDP stavljaju tek na četvrto mjesto partija iz FBiH?

– Da. Mislim da ćemo biti najjača politička snaga na ovim izborima. Samo je pitanje šta vi smatrate najjačim, šta ko smatra najjačim. Recimo, HDZ smatra da biti najjači znači ostvariti izbor 12 od 17 mandata delegata u Klubu Hrvata u federalnom Domu naroda. To, pored ekskluziviteta za otvaranje postupka za izbor izvršne vlasti u FBiH, kontrole pokretanja procedure zaštite vitalnog nacionalnog interesa, daje i četiri delegata Klubu Hrvata u državnom Domu naroda. Tada bi HDZ bio ta stranka koja drži ključeve izvršne vlasti na svim nivoima u BiH. Realno, oni bi bili najjači pod uslovom da niko drugi ne raspolaže takvom pozicijom u druga dva nacionalna kluba. Iz RS-a stranke smatraju da su najjače ako kontrolišu entitetsku većinu poslanika u Predstavničkom domu PSBiH i naravno kad to imaju, onda jesu najjači. U ovoj zemlji više stranaka mogu biti realno najjače. U tom smislu smatramo da ćemo s jedne strane po broju poslanika u Predstavničkom domu kombinovano sa brojem delegata u Domu naroda, i državnom i federalnom, biti ta najjača politička stranka.

Upravljačke snage

• Koga SDPBiH u ovom trenutku vidi kao političkog partnera? Postoji li mogućnost da to ponovo bude SDA?

– Svakog ko je spreman da realizuje značajan dio programa koje mi planiramo provesti u naredne četiri godine. Ko je spreman da nastavi započete reforme i da ih ubrza i pri tome neko ko će biti spreman da kao i mi podnese i u toku mandata eventualno rizik da bude smijenjen ili zamijenjen. Dakle, idemo za tim da je najbitnije da se realizuju određeni programi. S kim ćete to raditi, ukoliko taj zajedno sa vama to radi, manje je bitno nego da li ćete biti vlast i opozicija.

• Da li je realno očekivati nakon izbora da se krene u ozbiljnije reforme u BiH – promjene Ustava, primjenu presude Suda iz Strasbourga, rješenje za Mostar…?

– Sve će zavisiti od ishoda izbora, od toga koliko će koja politička snaga, odnosno partija imati snage da učestvuje ili upravlja procesima koji su pred nama. Znate, ukoliko procesima koji su pred nama budu upravljale one snage koje zagovaraju princip "krvi i tla", odnosno jedan narod, jedan vođa, jedna teritorija, u tom slučaju teško da ćete doći do bilo kakvog konsenzusa koji će podrazumijevati ono što normalni i obični ljudi, koji ne razmišljaju u tim kategorijama, žele za sebe.

• Kako komentarišete uglavnom komplikovana imenovanja za koja su nadležni predsjednik i dva potpredsjednika FBiH? Često su se i u ovom mandatu pretvarala u političke trakavice, a nerijetko nisu ni završena u zadatim rokovima. Šta je problem?

– Od početka smo krenuli sa tim da sve što budemo radili, radimo na bazi konsenzusa, jer je preglasavanjem nemoguće postići bilo kakvo rješenje predviđeno zakonom. Zakon, naime, predviđa saglasnost sve trojice. Kada dolazite iz tri različite političke partije sa različitim političkim interesima i radite pod pritiskom ukupne političke scene ili situacije u FBiH i BiH, onda dostizanje konsenzusa zahtijeva i strpljenje i razumijevanje. Uspjeli smo u ovom mandatu, tačnije u polovini mandata, imenovati pet od devet sudija Ustavnog suda FBiH. Dakle, više od polovine, a predviđano je da nikad nećemo do toga doći, pa je u više navrata stvarana takva i politička i javna klima da je nemoguće riješiti neko od tih imenovanja. Danas, zahvaljujući našem strpljenju i upornosti da dođemo do rezultata, u Ustavni sud FBiH je imenovano svih devet sudija, prvi put otkako su strane sudije napustile taj sud. Mi smo svoj dio posla završili. Problemi koji su sada nastali oko definitivnog funkcionisanja Ustavnog suda u skladu sa Ustavom, razrješenja svih spornih pitanja, plod su mimoilaženja u tumačenju između Parlamenta FBiH, potpredsjednika Vlade FBiH, gospodina Lijanovića, koji je trenutno u pritvoru, i u jednom trenutku predsjednika FBiH. I to je pitanje koje rješava Ustavni sud, jer je to njegova izričita nadležnost. Znači ovaj dio izvršne vlasti je završio jedan posao koji prije toga niti jedna druga „trojka", nazovimo nas tako, nije uspjela riješiti.

Grad šuti

• Šta je sa Vašom inicijativom o postavljanju spomen-obilježja na Kazanima? Zašto je podrška Grada izostala?

– Kazani su najočitiji primjer stanja svijesti koje vlada, ne samo kad su u pitanju Kazani nego uopšte zločini u proteklom ratu. Kad su Kazani u pitanju, vjerujte, ako o ičemu postoji konsenzus kod građana, među ljudima koji pripadaju određenom narodu, a tiče se zločina počinjenog prema pripadnicima drugog naroda, onda postoji konsenzus među Bošnjacima u Sarajevu da je zločin nad Srbima počinjen na Kazanima od zločinaca koji su nacionalno Bošnjaci. Izborom novog gradonačelnika sve je stalo. Ja sam čak i prebacio sredstva za nagrade po tom konkursu i ona su u budžetu Grada, ukoliko nisu potrošena za šta drugo. Ne znam. U nekoliko sam navrata i upozoravao i zahtijevao da se Grad očituje da li misli to nastavljati, tražio da nastavi. Nikad nisam dobio odgovor. Znači od izbora nove Gradske uprave i preuzimanja vlasti od koalicije koju čine SDA, SDU i Naša stranka, nijednom nisam dobio odgovor: ni kad sam javno istupio s tim, ni kad sam pisao gradonačelniku. Grad i dalje šuti.

• Imate li naznake zbog čega?

– Ne! Ne odgovaraju. Šta očekujete od mene? Da ja sad nasred ulice prepadam gradonačelnika ili nekoga ili da dižem galamu zašto mi ne odgovaraju. Ne! Ja ću i dalje insistirati na tome i dok sam potpredsjednik i kad više ne budem potpredsjednik i kad više ne budem u politici i kad budem u penziji, ako se to do tada ne obilježi. Neću prestati da tražim da se to obilježi, jednako kao što ću insistirati na tome da i na Silosu u Tarčinu stoji oznaka da je to bio logor za Srbe u kojem su ljudi držani bez presude, bez odluke, danima, mjesecima. Čak i da ih niko nije pipnuo, nije im smio oduzeti slobodu na način koji je izvan pravnog sistema. Moralo je biti ili rješenje o pritvaranju ili rješenje suda o pritvoru. To što je kolega Slavuj, kažem kolega jer je u Parlamentu, tamo držan i priveden iz opravdanih razloga (pošto je nađena kod njega radiostanica i oprema, pa je priveden zbog sumnje), to je u skladu sa zakonom, nadam se. A to što je poslije toga bez ikakve odluke držan do iza Dejtonskog sporazuma i pritom prebijan da danas ima ozbiljne zdravstvene poteškoće, to nije ni zakonito niti se može opravdati bilo čime. Nikakvim ljudskim razlozima. To što je on i dalje ideološki takav kakav jest, to je problem koji se ne rješava batinanjem, nego političkom borbom. Barem je tako u normalnim, civilizovanim državama.

Ukrštene bandere

• Dozvolite mi da kažem kada je riječ o Kazanima, čini se da ni dovoljne podrške SDP-a niste imali?

– Ne, ja u mojoj stranci imam potpunu podršku. Ne mislim da ta podrška treba biti izražena pravljenjem nekih karavana nas pedeset ili stotinu i penjanjem gore na Kazane.

• Za to vrijeme, preko noći, desilo se Zlatište. Kako to komentarišete?

– Moj stav je godinama nepromijenjen iako se pojavljuju teze po kojima sam jedan od njih, koji to zagovara, koji podržava. To je medijski šum. A s druge strane, ima i toga da nisam pravi Srbin. To što sam postao srpski izdajnik ’92. godine i rekao da neću iz svog grada, drugi je par rukavica. Onaj ko je izvukao Srbe iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, gdje god je mogao, to je izdaja srpskih interesa, a ne ostanak u svom domu i na svojoj rodnoj grudi. Za mene su veći heroji oni koji su se vratili u Drvar, Glamoč ili Kupres, nego oni koji sjede po Banjoj Luci i kažu kako je Sarajevo postalo Teheran, a rođeni su, odrasli i svu karijeru napravili ovdje u Sarajevu i onda se ispalili negdje da bi pridikovali o Sarajevu umjesto da se bore za to Sarajevo ovdje, u Sarajevu. Što se tiče krsta na Zlatištu, to je provokacija, iz prostog razloga što se on podiže ne u spomen žrtvama kojih ima, nego zato što se podiže tako da bude stalno na vidiku ljudima koji su bili žrtve tri i po godine opsade, ljudima koji su izgubili članove porodice, dijelove svojih tijela… Moram sad ovdje dodati i veliki broj onih koji su protjerani iz drugih krajeva BiH i koji su našli ovdje stalno boravište, a nažalost politika SDA ih je zadržavala ovdje jednako kao što je politika SDS-a zadržavala Srbe tamo gdje su izbjegli, umjesto da uradi sve da ih vrati u njihove predratne domove. Ukoliko 100.000 ljudi kaže da to doživljava kao prijetnju, da to doživljava kao nešto što ga podsjeća na konstantnu bol, onda je svako ko taj osjećaj proizvodi dužan, ako sebe smatra čovjekom, stati i makar razmisliti da li smije nastaviti ono što radi i tim ljudima nastaviti nanositi bol. Obilježje stradanja, krst ili bilo šta drugo, može se podići i veće, monumentalnije, da zadovolji sujetu postavljača, na 100 hiljada mjesta u okolini i da ne vrijeđa toliko kao ratni artiljerijski položaj na Zlatištu. Da, treba podsjetnik na sve ubijene u Sarajevu, pa i Srbe. Ono što posebno ukazuje na to da se radi o provokaciji s političkom pozadinom u slučaju Zlatište, jeste način na koji je to postavljeno: u vrijeme pred izbore, tajno i ćutke – usred noći.

Dvije ukrštene bandere krišom sklepane uvreda su svemu ljudskom.