U posljednje vrijeme u javnosti Bosne i Hercegovine i općenito Zapadnog Balkana se sve više potencira od raznoraznih revizionista, onih koji još sanjaju o drugačijem završetku II. svjetskog rata, ali nažalost i od nekih samoproklamiranih liberalnih libertijanaca ideja o nekakvom komunističkom i partizanskom i antifašističkom genetičkom krimenu, a samim tim se i Narodnooslobodilačka borba, ZAVNOBiH i AVNOJ proglašavaju zločinačkim projektima. Pritom se poziva na neki popis, koji apsolutno nema nikakvu znanstvenu niti bilo koju drugu valjanost i svrhu (izuzev da unosi laž, smutnju i pometnju), po kojem je Josip Broz Tito jedan od desetorice najvećih zločinaca XX. st. Pa svako može napraviti bilo kakav popis, i to bez pozivanja na bilo kakav relevantan historijski izvor i bez korištenja bilo kakve metodologije, i to objaviti na internetu. Poziva se na i na „Rezoluciju Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima“. Ono što je problematično vezano za ovu rezoluciju jeste činjenica da je riječ o čisto političkoj odluci grupe parlamentaraca (izabranih na listama političkih stranaka), a ne skupine relevantnih znanstvenika i intelektualaca koji su jedini priznati da donose odluke o određenoj povijesnoj temi. Naravno, ta ista skupina poslanika/zastupnika u Vijeću Europe je pokazala i iznimnu pristrasnost, jer im nije palo na pamet da npr. osude zločine počinjene u ime kolonijalizma (samo u Kongu 10 miliona mrtvih za dvije decenije), abrahamističkih judeokrščanskoislamskih denominacija (stotine miliona ubijenih), neoliberalizma pa i običnog liberalizma, ropstva … itd… Ali to je neka druga tema.
I upravo vođeni ovom pričom se po Sarajevu šetaju raznorazni likovi koji „dobronamjerno“ govore da bi i mi trebali prihvati ili usvojiti ovakve ideje i javno i institucionalno osuditi komunizam, partizane, Tita, ZAVNOBiH, AVNOJ. Naravno pri tome računaju na opću predrasudu o našoj naivnosti, pa to zaogrću nekom svojom antitotalitarnom misijom i potrebom raščišćavanja sa „zlim socijalizmom“.
E sada da vidimo šta bi se desilo kada bi se u BiH institucionalno osudili ili samo raširila ideja o osudi Narodnooslobodilačke vojske, Tita, komunizma, ZAVNOBiH i AVNOJ kao zločinačkih projekata, tekovina i poduhvata. Moderna država Bosna i Hercegovina počiva na prilično čvrstim temeljima ZAVNOBiHa (koji je nakon pet stoljeća obnovio državnost) i AVNOJa (koji je priznao obnovljenu državnost Bosne i Hercegovine kao ravnopravnog partnera svojih najbližih susjeda Srbije i Hrvatske). Ličnost Josipa Broza Tita je bila presudna da se presjeku svi razgovori vezani za budučnost Bosne i Hercegovine i sprijeće neki aranžmani na neravnopravnoj osnovi. Josip Broz Tito i samoupravni socijalizam su bili odgovorni i za donošenje saveznog ustava iz 1974. god. kojim je i Bosna i Hercegovina dobila značajno i na praktičnoj državnosti. Institucionalnim činom proglašenja ZAVNOBiHa i AVNOJa zločinačkim projektima automatski se osuđuju i proglašavaju zločinačkim i njihove odluke, uključujući i onu o obnovi državnosti i stvaranja moderne države Bosne i Hercegovine. U tom slučaju bi Narodna/Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina i sve njene institucije i svi njeni zakoni bili produkti zločina, a to bi imalo nesagledive posljedice po moderne političke procese.
Pri tome jedino nezločinačko i priznato stanje postaje ono koje je bilo legalno neposredno prije I. zasjedanja ZAVNOBiH i II. zasjedanja AVNOJa, a to je bilo ustrojsto Kraljevine Jugoslavije. Tzv „NDH“ nije tada ni bila priznata jer je riječ o običnoj kvislinškoj i okupatorskoj tvorevini i pseudo-državi, pa se njeno ustrojstvo u ovom kontekstu ne može ni uzeti u razmatranje. U tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, Bosna i Hercegovina ne samo da nije postojala kao država, nego ni kao administrativna ili bar zemljopisna jedinica, nego je bila podijeljena između na jednoj strani Banovine Hrvatske (zahvatala 1/3 teritorije današnje BiH, više manje se poklapajući sa teritorijem zamišljene Herceg – Bosne) i na drugoj strani Vrbaske, Drinske i Zetske banovine. U toj Kraljevini Jugoslaviji oružanu silu je činila i „Jugoslovenska vojska u otadžbini“ (kod nas uobičajeno nazivana i poznata kao „ravnogorski četnici“) sa svojim ministrom vojnim po imenu Dragoljub (Draža) Mihajlović. Da kojim slučajem u II. svjetskom ratu nisu pobijedili partizani, nesumnjivo bi saveznici (jer Hitler nije imao nikakvih ni teorijskih šansi za pobjedu) nakon rata restaurirali Kraljevinu Jugoslaviju sa svim njenim institucijama, zakonima, ustrojstvom i sigurno bi Bosna i Hercegovina bila neka daleka, povijesna reminisencija. Možda bi neki BH muslimanski političari i dalje zahtijevali neku maglovitu autonomiju ili bar ministarsvo željeznica ili šuma u kraljevskoj vladi, naravno sve pod uvjetom da bi BH Muslimani/Bosnjaci tada uopće postojali u bilo kom (fizičkom) obliku. Ako bi se komunistička partija proglasila zločinačkom, onda bi pod lupu trebalo staviti i sve njene članove (oko 10 % svih Bosanaca i Hercegovaca, od kojih je većina u današnjim strankama). Ako bi se osudio socijalistički samoupravni sustav kao totalitarni i zločinački tada bi se delegitimizirala sva urbanizacija, industrijalizacija i modernizacija od 1945. god., pa bi sadašnja pljačka i uništenje društvene imovine, domaće industrije, banaka i kombinata bili prihvatljivo stanje i amnestirali bi se svi mogući lopovi. Tako je sasvim jasno da bi u slučaju proglašavanja ZAVNOBiHa zločinačkim projektom, definitivno ojačale i bile legitimizirane one snage koje žele da rasture Bosnu i Hercegovinu.
Kod BH desničara (koji se često zaodjenu i religijsko – fundamentalističkom oblandom) i drugih antikomunista i antiljevičara i liberalnih libertijanaca nekada ovaj antipartizanski, antifašistički i antikomunistički diskurs naiđe na plodno tlo, i tako oni bilo svjesno ili nesvjesno ustvari igraju po notama najvećih neprijatelja Bosne i Hercegovine. Naravno, to da će biti iskorišteni od razaračkih sila njih i ne interesuje, jer su za njih problem imaginarni neprijatelji, a ne stvarni razbijači Bosne i Hercegovine koji se predstavljaju kao „vukovi u jagnječoj koži“.