Vrijeme ne radi za BiH, EU treba uspostaviti novu agendu!

Ugledni sveučilišni profesor Anto Domazet smatra kako u teškim kriznim vremenima treba ukinuti ili reducirati sve privilegije izabranih dužnosnika na svim razinama i u javnim kompanijama.

Prema njegovom mišljenju, nepravedno je privatizaciju proglašavati demonom i uzrokom svih nedaća u društvu. Dr. Domazet vidi pozitivnu ulogu aranžmana s MMF-om u saniranju velikih financijskih deficita.

Kako komentirate najavu europskoga povjerenika Štefana Fülea, a to je potvrdio i predsjedatelj Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda, da EU priprema novu strategiju za BiH s fokusom na ekonomski oporavak?

– Ova inicijativa ima svoje uporište u zaključnom dijelu izvješća o progresu zemalja kandidata za EU i zemalja potencijalnih kandidata iz prošle jeseni kada je ocjenjeno da je potrebno pokrenuti jasno dizajnirane programe ekonomskog upravljanja da bi se postigla konkurentnost i brži rast tih zemalja. Ti su zaključci rezultirali inicijativom Europske komisije koju je gospodin Füle lansirao prošlog tjedna na konferenciji EBRD u Londonu. Dakle, ona se odnosi i na Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, BiH, Albaniju i na specifičan način na Kosovo. Tom je inicijativom predviđeno da se unaprijedi nadzor u makroekonomskoj, a posebno fiskalnoj oblasti i da se razviju posebne mjere i aktivnosti u oblasti ekonomskog upravljanja. Da podsjetim, BiH se obvezala po Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om da će svake godine donositi srednjoročni plan razvoja s inoviranjem protekom svake godine. Ta je obveza neredovito izvršavana, a ove godine bi trebalo da taj plan bude posebno detaljan s ciljem da se kroz dijalog s EU-om osigura da se u BiH što potpunije definiraju potrebe za strukturalnim reformama (usvajanje zakona o radu, mirovinska reforma, deficiti javne potrošnje, privatizacija, razvoj malih i srednjih poduzeća, razvoj infrastrukture i drugo). Na osnovi toga bi se planirali i resursi za realizaciju tih krupnih reformi od EU-a kroz IPA fondove i potporu Svjetske banke, EBRD-a, EIB-a i drugih institucija. Također, područje koje obuhvaća navedena inicijativa odnosi se na razvoj konkurentnosti u BiH s ciljem ubrzanja ekonomskog rasta i stvaranja novih radnih mjesta. Ove se mjere najviše odnose na razvoj realnog sektora – industrije, poljoprivrede, malih i srednjih poduzeća, turizma i infrastrukture. Dakle, inicijativa daje čvrst okvir za pokretanje važnih reformi u društvu i ekonomiji i ne znači pružanje nikakvih grantova niti donacija, nego ohrabruje vlade u BiH da ubrzaju reforme, a da će za to EU i međunarodne institucije pružati potrebnu financijsku potporu. U kojoj formi i u kojem obliku – to će se vidjeti nakon što otpočnu konkretni pregovori o samom programu.

Je li to isprovocirano blokadama političkoga procesa ili možda strahom da stanje ne izmakne kontroli u srcu Europe zbog socijalnih nemira u BiH?

– Ne izravno. Kako sam rekao, to nije inicijativa koja se odnosi samo na BiH, nego ima multilateralni značaj. Naravno, za BiH ona ima poseban značaj zbog aktualne socijalne, političke i ekonomske situacije i trebalo bi je iskoristiti na najbolji način u korist građana ove zemlje. Naime, ovom inicijativom ohrabruju se snage koje se zalažu za reforme u društvu da odlučnije krenu u rješavanje ključnih problema ekonomije BiH uz odgovarajuću potporu EU-a. Treba djelovati brzo, s većom produktivnošću, jer znamo da će biti potrebno dosta energije da se usklade pristupi identificiranju problema, odabiru prioriteta i načinu njihovog rješavanja. Vrijeme ne radi za BiH.

Na koji način bi to EU mogao pomoći u gospodarskom oporavku BiH?

– Europska unija bi mogla pomoći BiH, u prvom redu, uspostavljanjem nove agende za BiH u kojoj bi težište bilo na ubrzanju socijalnih, političkih i ekonomskih reformi u BiH. Drugim riječima, trebalo bi skinuti anatemu s BiH u vezi s nerješavanjem provedbe odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu ‘Sejdić – Finci’ i napraviti korekcije u prioritetima djelovanja kada se zna da je ključni problem jednakosti svih građana, nazvanih ostali, ustupio mjesto jednom sasvim drugom problemu vezanom uz nastojanje da “građani određenih naroda ne biraju člana Predsjedništva BiH iz reda drugog naroda”. Uz novu agendu za BiH trebalo bi hitno revidirati ranije odluke o ograničavanju prava korištenja IPA fondova i omogućiti njihovo korištenje nakon što se usvoji mehanizam koordinacije u korištenju fondova EU-a. Na ovaj način bi se dijelom povratilo povjerenje u europski put BiH, koji bi uz novu inicijativu EU-a prema zemljama regije, a time i prema BiH, bio usmjeren k rješavanju gorućih socijalnih i ekonomskih problema u zemlji. To bi imalo nesumnjivo pozitivan utjecaj na raspoloženje investitora prema BiH i dodatno aktiviralo snage u zemlji spremne na poduzimanje prijeko potrebnih reformi.

Nakon posljednjih prosvjeda jasno je da je vlast dobila žestoko upozorenje. Istina, dobila je nešto i vremena za konkretne akcije. Treba djelovati brzo i učinkovito. Koje je mjere moguće poduzeti u kratkom roku da to građani osjete i da se izbjegne eskalacija prosvjeda?

– U prvom koraku treba poduzeti mjere drastičnog ukidanja privilegija dužnosnicima u svim stupovima vlasti na svim razinama, od državne vlasti, do lokalne zajednice i u javnim poduzećima. Ono što je u normalno vrijeme neka normalna naknada za rad u vlasti, u krizno doba postaje neopravdana i socijalno neprihvatljiva privilegija naspram obespravljenih ljudi bez posla i ljudi bez ikakve socijalne uključenosti. Zato u kratkom roku moraju uslijediti odluke o ukidanju “bijelog kruha”, umanjenju plaća, ukidanju ili umanjenju paušala i naknada za odvojeni život, plaćanja za rad u povjerenstvima, smanjenju izdataka za reprezentaciju, telefone, dnevnice i drugo.

U drugom koraku, usporedo s ovim prvim treba ubrzati aktivnosti na iskorjenjivanju korupcije i kriminala, u čemu je posebno značajno pitanje da se sistematski pristupi reviziji privatizacije i da se u tužiteljsko-sudbenim institucijama ubrzaju aktivnosti na donošenju odluka po već pokrenutim tužbama.

Ono što je najteže učiniti odnosi se na ubrzanje ekonomskog oporavka, otvaranje novih radnih mjesta i stabilizaciju javne potrošnje. U ovoj oblasti treba donijeti krupne političke odluke koje će popraviti poslovno okruženje za privlačenje investicija i veću motivaciju poduzetnika da investiraju i otvaraju nova radna mjesta. Već samo ispunjenje prva dva spomenuta uvjeta bi trebalo stvoriti povoljniji ambijent za rješavanje ovih ključnih pitanja za pokretanje ekonomskog rasta i zapošljavanja. Ovdje poseban značaj ima usvajanje pet zakona koje je Vlada FBiH koncem prošle godine uputila u parlamentarnu proceduru, u čemu posebno ističem prijedloge zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine i zakona o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala s formiranjem svojevrsnog USKOK-a u FBiH.

Za daljnji tijek aktivnosti u vezi s rješavanjem socijalne i ekonomske krize u zemlji ključno je osigurati demokratsko ozračje za rješavanje problema u okviru ustavnog i zakonskog okvira i djelovanja vlada i drugih institucija društva i države. Plenumi građana i demokratski oblici izražavanja volje i raspoloženja građana pružaju dobru osnovu za takav rad u budućnosti. Ali, to istovremeno ukazuje na ogromnu odgovornost vlada i drugih institucija da se realno formulirani i ostvarivi zahtjevi građana rješavaju bez odlaganja.

Je li moguća brza i korektna revizija privatizacije u BiH?

– Nije moguća brza, ali jest moguća korektna revizija. Zakonom o reviziji privatizacije utvrđen je rok za njezino provođenje od 5 godina, a i iskustva zemalja koje su je provele pokazuju da je to primjeren rok. Revizija je dubinska kontrola privatizacije kojom treba sumirati njezine rezultate u smislu postavljenih ciljeva, dati ocjenu legitimnosti privatizacije i otkriti kriminalne radnje za koje treba pokrenuti odgovarajuće sudske postupke. Njezinim okončanjem treba postići i pravnu sigurnost za aktere privatizacije koji su svoje aktivnosti vodili po zakonu, jer stalno pozivanje na reviziju bez pokretanja stvarnih aktivnosti pomalo predstavlja prepadanje u kojem se ne razlikuje zakonito od nezakonitog. Inače, treba imati u vidu da iniciranim ustavnim promjenama od Vlade FBiH kriminal u privatizaciji neće podlijegati zastarijevanju, što pruža dobru osnovu za kontinuiranu aktivnost na njegovom sankcioniranju.

Međutim, nepravedno je privatizaciju proglašavati demonom i uzrokom svih nedaća u društvu. Treba podsjetiti da u BiH nije postojao ni upravljački kapacitet, niti resursi za restrukturiranje poduzeća prije njihove privatizacije, pa su se prodavali često “probušeni šeširi”. Zahtjevi za privatizacijom dolazili su od lokalne demokratske javnosti, pa čak i od radnika kada se vidjelo da poduzeća propadaju i bez privatizacije, jer država nije u stanju restrukturirati ih i obnoviti. Napokon, bez privatizacije nije moglo biti ni govora o demokratskom društvu u BiH. Rezultati privatizacije su razočaravajući, a gubitnici su tisuće radnika koji su ostali bez posla i država koja je jeftino prodala državni kapital očekujući da će učinci privatizacije u oživljavanju poslovanja i otvaranju radnih mjesta donijeti svježe prihode u obliku poreza na potrošnju, dohotka i imovine te doprinosa na plaće. Među gubitnicima su i pošteni poduzetnici koji su kupili državni kapital, ali od njega nisu stvorili vrijednost koja bi im vratila uloženo. Dakle, privatizacija je bila poduzetnički pothvat u kojem su postojali visoki tržišni rizici.

Osnovni uzrok propasti, prije svega industrije, u fazi tranzicije je taj što je pod imperativom Washingtonskog konsenzusa izvedena radikalna liberalizacija vanjske trgovine koja je sva poduzeća u BiH, bez ikakvih zaštitnih mjera i mehanizama, izložila oštroj konkurenciji regionalnih i globalnih kompanija u uvjetima kada je domaća industrija bila ratom opustošena, tehnološki zaostala i izgubila veze s izvoznim tržištima. Privatizacija je bila logičan odgovor na ekstremnu liberalizaciju, a da ona nije provedena, imali bismo propadanje tvrtki u državnom vlasništvu, s možda i gorim posljedicama po stanje društva i ekonomije.

Dakle, da zaključim, reviziju treba obaviti što je brže moguće i to kroz tri sita. Prvo sito, dosta rijetko treba provjeriti formalne procedure i osnove privatizacije s posebnim fokusom na početne bilance poduzeća, drugo, gušće sito treba provjeriti ekonomske učinke i ispunjavanje ugovornih obveza po osnovi privatizacije, treće, najgušće sito treba nemilosrdno tretirati kriminalne radnje u vezi s privatizacijom. Konkretnije, kroz reviziju treba utvrditi postojanje sljedećih oblika kriminala 1) utvrđivanje netočne (podcijenjene vrijednosti državnog kapitala), 2) diskriminacija najpovoljnijih ponuđača u tenderskoj privatizaciji i dodjela ugovora po netransparentnim kriterijima, 3) neizvršavanje preuzetih obveza od kupca državnog kapitala, a dobivanje potvrde o izmirenju obveza po privatizaciji, 4) organizirano iscrpljivanje privatiziranih poduzeća, 5) zalaganje imovine privatiziranog poduzeća kao kolaterala za kredite kojima se plaća kupljeni državni kapital ili vrši investiranje po ugovoru o privatizaciji i gubitak te imovine.

Sankcioniranje kriminala je moralna satisfakcija za društvo i gubitnike privatizacije. Mogućnost da se ekonomski nadoknadi izgubljeni državni kapital i patnje obespravljenih radnika iz osnova revizije privatizacije su vrlo male. To treba biti posebno dizajniran programa vlada, a Vlada FBiH već se bavi nekim vidovima problema uvezivanja staža i ostvarenja drugih prava radnika koji su se našli pod udarom posljedica privatizacije.

Svi se uglavnom slažu da je privatizacija bila nužna i poželjna, ali da nisu poštovani zakoni i ugovori. Takozvani investitori ili kupci su kupovali kompanije, neki čak i za jednu marku, a onda su izigravali ugovore i ponižavali radnike?

– Ono što je specifičnost privatizacije, to je da se ona odvijala u jednom regulatornom ambijentu koji je bio nedograđen, sa slabim institucijama države i tržišta, vođen namjerama da se kombiniraju različiti modeli privatizacije, od male, preko masovne, do tenderske privatizacije. Zemlja nije imala povoljno poslovno okruženje za privlačenje kvalitetnih investitora, korupcija podržana nacionalnim političkim strankama je bila u svojevrsnom usponu, tužiteljsko-sudbeni sustav tek u povoju. Kad rezimiramo rezultate privatizacije, treba reći da je mala privatizacija u kojoj su privatizirani dijelovi imovine ili mala državna poduzeća bila uspješna jer je ojačala sektor malih i srednjih poduzeća. Masovna privatizacija je bila veliki promašaj, jer je u jednom spekulantskom okruženje prenijela vlasništvo na nove vlasnike – privatizacijske i investicijske fondove i građane koji nisu bili sposobni upravljati tvrtkama u svom vlasništvu, niti ih restrukturirati – niti su imali znanje za to, niti su imali kapital ni želju to uraditi. Zato su poduzeća koja su visokim postotkom privatizirana kroz masovnu privatizaciju unaprijed bila osuđena na propast.

Tenderska privatizacija vođena je ciljem da se kao novi vlasnici privuku strateški investitori koji imaju znanje sposobnosti vođenja biznisa u određenoj industriji i imaju kapacitet izvršiti restrukturiranje tvrtki kako bi one dalje rasle i stvarale nova radna mjesta, odnosno doprinosila razvoju ekonomije i društva. To su često bili i međunarodni tenderi, a osim cijene, koja je često bila u drugom planu, od ponuđača je traženo da osiguraju nove investicije, zadržavanje postojećeg broja radnika i otvaranje novih radnih mjesta. Ovakav način privatizacije dao je određene rezultate. S druge strane, veliki broj poduzeća je kroz tendersku privatizaciju došao u ruke nesposobnih investitora, koji su daleko od toga da se tretiraju kao strateški investitori. Rezultat toga su neuspješna restrukturiranja i dovođenje tako privatiziranih poduzeća u stečajeve. Treba istaknuti da je jedan broj poduzeća koja su uspješno privatizirana doživio naknadno poteškoće, što se ne može pripisati lošoj privatizaciji. Dakle, kada govorimo o promašajima privatizacije, mislimo na tendersku privatizaciju i promašaje u izboru kupaca državnog kapitala, na neispunjavanje uvjeta po ugovorima o privatizaciji i na osmišljeno iscjeđivanje kapitala iz tako privatiziranih poduzeća. To treba zapravo biti i fokus revizije privatizacije.

Anterfile:

N: Korupcija i kriminal prijete

Koliko je bitna borba protiv korupcije i kriminala u kontekstu ekonomskog jačanja BiH?

– Korupcija i kriminal prijete uništiti osnove pravne i demokratske države, oni su okrenuti protiv građana jer smanjuju javne prihode, okrenuti su protiv društveno- odgovornih poduzetnika jer im povećavaju troškove njihovog poslovanja i odvraćaju ih od investicija u nova radna mjesta, dovodeći ih u neravnopravan položaj u odnosu na one koji primjenjuju kriminal i korupciju, odvraćaju strane investitore investirati u BiH, stvaraju socijalne nejednakosti i socijalnu nepravdu, omogućavaju bogaćenje mimo rada i devalviraju čitav sustav društvenih vrijednosti u BiH. Zato ne može biti nikakve tolerancije prema korupciji i kriminalu, ne samo u ekonomskom jačanju BiH, nego i u građenju socijalne pravde. Potporom kroz usvajanje zakona koje je pripremila Vlada FBiH sve političke stranke u FBiH mogu izraziti svoju spremnost ići ususret opravdanim zahtjevima građana za iskorjenjivanje korupcije.

Anterfile:

N: Zaduženja su neminovna

Očekujete li nova zaduženja kod MMF-a i kakvu zapravo vidite kratkoročnu i dugoročnu perspektivu BiH? Ima li država, pa dakle i Federacija snage napraviti zaokret ili možda strahujete za nove ulične izazove?

– Zaduženja su neminovna, s ili kod MMF-a ili bez njega. I sada vidim ulogu MMF-a kao način da se kroz financiranje deficita stvore potrebni uvjeti za reforme o kojima smo govorili, što podrazumijeva aktivnu ulogu vlada u BiH na pokretanju i vođenju ključnih socijalnih i ekonomskih reformi.

Suština stand-by aranžmana je što nema korištenja pojedinih tranši kredita bez napretka u reformama. To stavlja vlade pred nova iskušenja, jer zahtjevi za rezultatima reformi dogovorenih u pismu namjere imaju strog vremenski okvir.

Što se tiče budućeg razvoja događaja u vezi s prosvjedima građana, najvažnije je održati demokratski karakter izražavanja volje i zahtjeva građana, ali i učinkovito rješavanje svih zahtjeva građana za koje postoje potrebni elementarni uvjeti. Iako je ovo izborna godina, ne smije se kalkulirati, nego na najpošteniji način u institucijama vlasti osigurati maksimalan intenzitet aktivnosti da se što više propuštenih stvari izmijeni na način da se učinci pravde i efekti boljeg života za građane što prije osjete.