1. Kako su bh. vlasti, prema Vašem mišljenju, odgovorile na epidemiju koronavirusa? Jeste li zadovoljni mjerama, koordinacijom različitih nivoa vlasti?
Iako smo imali priliku vidjeti kako se epidemija razvija širom svijeta i u našem okruženju, mi smo eto opet nekako dopustili da nas zatekne nespremne. Mi smo se u SDP-u organizirali, pratili situaciju, prikupljali podatke, a potom i predlagali mjere kao odgovor na krizu. Aktivirali smo odmah naša dva savjeta, za ekonomiju i za zdravstvo. Naši mladi su se stavili na raspolaganje građanima. Napominjem ovo, jer u početku nismo kritikovali vlast dajući im dovoljno vremena da učine nešto. Danas je jasno da nismo zadovoljni. Zbog toga smo imali niz inicijativa i 22 amandmana na Korona zakon. Naši savjeti su, bez politikanstva, medijske buke i natjecanja, davali preporuke koje je samo trebalo usvojiti. Nažalost ne da ih vladajući nisu usvojili, nego ne vjerujem da su ih i razmatrali ozbiljno. Da se npr poslušalo doktora Stevanovića ne bi imali algoritme koji ne vode nikud, pa nam pacijenti umiru na putu od jedne do druge medicinske ustanove. Osim uvođenja karantina, što je prepisana mjera i ista svugdje, ništa drugo nisu uradili. Vijeće ministara kao da ne postoji. Osim te represivne mjere, ma koliko bila nužna, vlada u FBiH nije odgovorila nikako četrdesetak dana. Dok se u okruženju aktivira treći set mjera u FBiH nisu imali niti jedan. RS je bio nešto učinkovitiji, iako je nivo brige i dalje mizeran, a dugogodišnja politika Milorada Dodika će naročito doći do izražaja kad uslijedi ekonomska kriza. Na kraju, najviše sam nezadovoljan odnosom prema radnicima, jer ne postoji niti jedna mjera zaštite, naprotiv, vlasti su se ponijele antiradnički pri izmjenama Zakona o radu. Simptomatično, čak i nakon što su uveli Krizni štab da bi ubrzali koordinaciju, on je prvo smijenjen i mijenjan, zbog sukoba SDA i HDZ oko toga ko će ostvariti kontrolu nad nabavkom. Posljednja od afera u nizu, oko nabavke respiratora, najbolji je pokazatelj kakvo smo dno dotakli. U Federaciji testove, medicinsku opremu i respiratore nabavljaju stolari i malinari, u RS to radi turistička agencija. Očito da obraza nemaju, a Boga se ne boje.
2. Ekonomske mjere još nisu donesene, posebno FBiH, kako će to utjecati na privredu i kakve su Vaše procjene koliko će štete privreda pretrpjeti? Novalić najavljuje milijardu maraka za privredu, ali se sindikati i radnici vec bune.
Ekonomske mjere ne mogu biti donesene jer se vlasti u BiH obično dogovaraju o raspodjeli među strankama i prema podobnim firmama. Zbog toga nijedan plan za oporavak ne može biti efikasan dok je cilj uzimanje narodnih para i preusmjeravanje u stranačke trezore. Kriza bi i bez ove vlasti bila teška, ali sa njima će biti razorna po privredu, a naročito radnike. Sva dosadašnja praksa opravdava svaki bunt radnika, jer čak i kad vlasti najave neku mjeru ili izdvoje neka sredstva ona se samo vrate stranačkim moćnicima koji drže firme, a običan čovjek ne vidi nikakvu pomoć. Po tome nema razlike između SDA, SNSD ili HDZ. No, svakako ćemo sačekati da vidimo posljedice u regionu i svijetu da bi imali bolji uvid u razmjere krize i pouzdane podatke. Poučen dosadašnjom praksom, ne vjerujem u bajku o milijardi maraka, pa najviše što možemo očekivati jesu nove video projekcije rasta ekonomije, kao što smo imali video projekcije nikad izgrađenog auto-puta.
3. Kako komentirate Korona zakon, odnosno njegov sadržaj, kao i izmjene Zakona o radu?
Korona zakon je toliko loš da je vlada sama donosila amandmane na svoj zakon, da bi tijesno prošao u očito uigranom slaganju ruku u parlamentu. SDP je taj zakon smatrao manjkavim i zato smo ponudili čak 25 amandmana. Kreirali smo set amandmana koji osigurava stabilnost fondova, sigurnost penzija, zagarantovani minimalni dohodak radniku, jednokratnu pomoć nezaposlenim na birou, moratorij na kredite i dr. Vlast ih je odbila samo zato što dolaze od SDP-a, a posljedice će biti porazne po sve građane. Očito je bitnije srušiti amandmane SDP-a nego pomoći građanima. Izmjene Zakona o radu koje omogućavaju srozavanje već niskog položaja radnika su pucanj u zdravu nogu ove države. SDP je reagovao na prijedloge cijeneći ih kao antiradničko ponašanje i pokušaj da se kriza produži i nakon pandemije. Mi smo tražili povećanje minimalne plate i isti dan je objavljena serija tekstova u kojima smo brutalno napadnuti da nije vrijeme za zakon o visini minimalne plate. Što se tiče ove vlasti za njih nikad nije vrijeme povećati radnicima platu, jer naš prijedlog zakona o minimalnoj plati je stariji od pandemije. Mi imamo vlast koja dan nakon poskupljenja nafte u svijetu poskupi gorivo, a kada cijena u svijetu padne ovdje ostane ista. Po istom modelu vječitog zgrtanja novca sebi za njih nikad neće biti vrijeme da i radnici zarade više. Na sve to, njima je pandemija još došla kao dobar izgovor da smanje radnička prava.
4. Kako komentirate aferu s nabavkom respiratora? Novalić traži odgovore od Solaka, tvrde da Vlada nije znala, a posao dobila firma za uzgoj malina.
Uveli su Krizni štab i umalo suspendirali demokratiju da bi bili, kako su naveli, efikasniji u radu. Umjesto kriznog štaba smo dobili krizu u štabu, jer je sav fokus bio na tome da se pandemija i panika oko virusa iskoristi da bi se obavile sumnjive nabavke. Očito su vjerovali da ih niko neće uhvatiti na djelu, jer sva dešavanja oko nabavke pogrešnih respiratora, te reakcija Solaka, Novalića, Džaferovića i SDA pokazuje ustaljenu matricu. Kao i u aferi Asim naći će žrtvu i pokušati zataškati sve preko svojih medija. Činjenica da su respiratore nabavili preko svog političkog pijuna samo potvrđuje kako SDA drugačije i ne zna. Gore od ovakvog ponašanje je samo opravdanje i pozivanje na vjeru, na Ramazan. Ko se to smije drznuti da ih uhvati u krađi kada oni poste? Nažalost, transparentnost i jačanje institucija BiH nikada nisu bili prioriteti SDA. Uostalom, od ratnih donacija do danas ponavlja se isti scenarij.
5. Nema još ni dogovora o podjeli sredstava od MMF-a…
Spomenuo sam da je prijašnja rasprava oko zaduženja najobičniji igrokaz. Natjerali su javnost da navija da se što prije zadužimo, a pri tome su okrenuli priču na nacionalno takmičenje tri naroda. Dakle, imali smo slučaj da sedam dana preko medija tvrde kako smo u opasnosti ako se ne zaduže, a spašeni ćemo biti ako zaduže građane, dakle, sve nas, osim njih samih. Nakon toga su odjednom taj neophodni novac odložili i više nije toliko hitno, dok se ne dogovore pomno kome i koliko ide. Takav jedan pokušaj je već bio sa Odlukom o raspodjeli sredstava federalne vlade koja je zaustavljena. Trenutno se samo traži prihvatljiv model da se novac podijeli, a da ispadne kao utakmica famoznih nacionalnih reprezentacija u kojoj će svako proglasiti svoju pobjedu. Mi u Socijaldemokratskoj partiji priznajemo samo reprezentaciju Bosne i Hercegovine i tražimo da sve bude transparentno i dostupno građanima u svrhu razvojnih projekata za oživljavanje privrede.