Vladajuće stranke su otišle stranputicom kad su odlučile raditi izmjene Izbornog zakona u godini koja je izborna. To nema nigdje u svijetu, pogotovo ne u demokratskom svijetu. Realno je očekivati sljedeće: vladajuće stranke nemaju većinu u Parlamentu ni za što, a za ovo ponajmanje. Očekivati je da međunarodna zajednica izvrši pritisak da Izborni zakon BiH bude izmijenjen u dijelu koji je naložio Ustavni sud BiH u svezi izbora u Dom naroda te Grada Mostara. Pojavu da jedan grad nema vlast tolike godine je trebalo davno zaustaviti, pa čak i po cijenu da HDZ BiH i SDA, kao vodeće stranke u Mostaru, dobiju ‘crveni karton’ za izlazak na izbore.
Daytonski ustav jest po konstrukciji, po svojoj sadržini i strukturi nešto što je ograničenje za razvoj funkcionalne države. No, treba otvoriti oči i građanima reći: najveće ograničenje za razvoj države BiH jesu etnički pluralizam i etno-nacionalne politike, koje vode etničke stranke. Unutar tog etničkog pluralizma, stranke nemaju koncenzus o državnom razvoju BiH. I nemaju stabilne parlamentarne većine niti imaju stabilnu vladu. Promjene se mogu desiti jedino kada građani daju nešto više povjerenja strankama ljevice i građanskim strankama, i da se okrnji ili ukine betonirani etnički pluralizam i betonirana politička moć etničkih stranaka, jer ona prije ili kasnije vodi etničkoj teritorijalizaciji i podjeli države BiH. Stranke ljevice i građanske stranke sada imaju povijesni izazov položiti ispit iz odgovornosti, ukazuje Mirko Pejanović, ratni član Predsjedništva BiH i član Predsjedništva SDP-a BiH.
dnevni-list.ba