Uvrede su kao nož pod grlom

– Šta se desilo u Kravicama?

SABNOR BIH radi godinama na obilježavanju svih važnijih događaja iz NORA I NOB jer da njih nema slavna antifašistička historija ovih prostora bi bila lagano zaboravljena, a s obzirom na današnje omjere snaga, vjerovatno, bi doživjela reviziju u korist fašizma.

Tako je i odlazak u Stolac bio uobičajeno obilježavanje dana oslobođenja Stoca.Tačno je da je ovaj put to bilo malo rizično zbog nedavnih događaja oko izbora,ali na sreću sve je proteklo bez incidenata.

Međutim,postoje snage koje teško mogu ovo da progutaju I čije djelovanje smo osjetili vrlo brzo jer su antifašisti Vogošće otišli da posjete slapove na Kravicama jer je to čuvena turistička destinacija. Nismo ni sanjali šta će nam biti zabranjeno da uđemo jer smo Titini antifašisti. Kažu nije nam sigurno zbog privatnika koji drže kafiće uz sapove. Policija nije htjela ništa uraditi. Moram naglasiti , zbog raznih špekulacija da mi nismo imali nikakva obilježja niti zastave, jedino što je na našem autobusu pisalo UABNOAR Vogošća. Kasnije smo kad smo već otišli , dobili informaciju od naših drugova iz Breze da je naknadno stigla I policija , nekoliko automobile I kedi sa toljagama u njemu. Znači,dobro smo prošli jer smo živi I čitavi.Eto to je slika I kreira se atmosfera tipa :dobro je da smo živi, važno je da se ne puca I da imamo šta jesti. Ova se atmosfera stalno podgrijava, a ljudi se sve više uvlače u sebe, boje I ,naravno, da takvi ljudi nisu u stanju praviti ikakve promjene. Ne mogu neslobodni ljudi slobodno razmišljati.

Ovaj događaj nije usamljen. Sjetite se događaja oko premijere filma Neđo od Ljubuškog kada su ljudi I fizički napadnuti. Šta je uradila policija? Šta vlast? Šta HDZBIH? Samo su dalje svojom politikom I odnosom generirali iste događaje.I do kad tako? Dakle, ne samo da postaju divlji vladari pojedinih teritorija nego ne dozvoljavaju drugima I drugačijima da tu dođu ikako. Kako se to zove?

Borba protiv fašizma ne smije ostati samo na obilježavanju datuma iz NOBa, ona mora biti prilagođena današnjim pojavnim oblicima fašizma, mora postati društveni pokret, inače nema šanse na uspjeh.

– Zar smo došli do toga da Vam se obraćaju sa tvrdnjama kako Pavelić nije zločinac, ali Tito jeste?

Ono što je strašnije od samog događaja jesu komentari koji su uslijedili na mom profilu na facebooku nakon objave šta nam se dogodilo. Ja još nisam doživjela toliki izliv mržnje, frustracija, prijetnji, kvalifikacija i sve su imale zajednički imenitelj a to je mržnja prema Titu kao najvećem zločincu I prema komunistima I antifašistima.A veličaju se dokazani ratni zločinci I svi zločini. Zastrašujuće.I svi su se komentari odnosili uglavnom na drugi svjetski rat i stradanja Hrvata.Nikad u životu nisam čula toliko pogrdnih riječi, uvreda, konstrukcija I sl.

Sve su uvrede tako žestoke kao da vam je nož pod grlom.

Očito je da je vrijeme za neke zaleđeno I nikad se neće odlediti, ali isto tako da postoji mnogo nedorečenih I na razne načine interpretiranih događaja. Ovolike frustracije I eksplozija nagomilanog bijesa pokazuju da se  nikada nismo do kraja suočili sa istinama ni onog ni ovog rata. I sva ta pitanja su  danas ogromna kočnica koja stalno generira mržnju I nezadovoljstvo I ne vodi nikud. Donosi nesreću I mora se potražiti pravi odgovor I osmisliti djelovanje jer inače nemamo budućnosti. Bolje bi bilo nacionalnim prvacima, nacionalnim institucijama I slično  da se pozabave ovim pitanjima I pomognu ljudima da izađu iz ovog šizofrenog stanja, nego što se bave osvajanjem I prisvajanjem teritorija I zaokruživanjem prostora da bi što više opljačkali I držali ljude u izolaciji I ubjeđivali ih da ih neko drugi ugrožava. Stogodišnje guranje pod tepih očiglednih nesporazuma I problema, neistina I falsificiranje historije vodi samo u dublji bezdan iz kog nema povratka!

Sve sam komentare na faceboku kopirala I sačuvala, napraviću analizu.Ne znam koliko su profili I imena ovih ljudi autentični, no to je manje važno. Imena su sva redom hrvatska, kad moram tako da kažem. Od nekih prijatelja sam čula da znaju neke od njih koji danas žive u Njemačkoj, Kanadi, Australiji.

Biće zanimljivo analizirati ko se javio sa drugim imenom I kako se I da li se suprotstavio rečenom. Iskreno, vrlo malo ljudi.

Najveći problem nacionalnim politikama koje vode podjeli BIH smo zapravo mi, crveni, kako nas zovu, pravi antifašisti i svi progresivni ljudi koji se suprotstavljaju ideji fašizacije i podjele BIH. Zato nas anatemišu, zato drže svoje narode u strahu i podstiču stalnu mržnju kako bi podjela države došla kao logična činjenica. Nažalost, mnogi mirno gledaju sve to, a mnogi ne razumiju o čemu se radi

– Čudi li Vas izostanak reakcije od predstavnika hrvatskog naroda na dodjeljivanje povelja osuđenim ratnim zločincima od NSRS-a?

Ne čudi.Ni u čemu se srpski I hrvatski političari u BIH ne slažu toliko kao u veličanju ratnih zločinaca, ponosni na svoje zločince I zločine koji su se dogodili I koji su njima poslužili da postanu face.I što je još gore da postanu enormni bogataši I vladari života svojih naroda za koje se tobože bore. Pogledajte samo dočeke dobrodošlice svim osuđenim ratnim zločincima nakon izdržavanja kazne.

To što je Narodna skuština RSa dodijelila povelje osuđenim ratnim zločincima je civilizacijsko dno, nema dalje I tako su poistovjetili cijeli narod sa zločinima zbog kojih su osuđeni na međunarodnom sudu.To je izrugivanje svemu normalnom.To je uvlačenje svojih naroda u krivnju za genocid. Sramotno. Što je najgore,osim verbalnih osuda, ništa se neće dogoditi. Dodik I Čović će I dalje, ruku pod ruku, da nas prave budalama I rade šta god im padne napamet. Dotle Izetbegović ne zna šta da radi, traži saveznike na pogrešnoj strani. Žao mi je što ni u srpskom nI u  hrvatskom ni u bošnjačkom narodu nema glasnijeg otpora I raskrinkavanja ovih pojava.Nikad više doktora nauka,a nikad više besramne nerazumljive šutnje intelektualaca I akademske zajednice. Čast sjajnim izuzecima koja su dragocjena svjetla u mraku, ali još uvijek nedovoljna. I umjesto da se narodi ponose njima I da oni postanu vodilje, mi imamo potpuno retrogradne procese. Mislim da se svi moramo pozabaviti stanjem mentalnog zdravlja.

– Na šta vam liči odnos CIK-a BiH prema Stocu?

U BIH nema ni jedne institucije koja radi nezavisno ili neovisno, kako hoćete.CIK umjesto da se bavi izbornim procesom I zakonom, oni su duboko u raljama političara. I ne smiju  pisnuti, osim pojedinaca. Dakle, ova igra oko Stoca je teško politikanstvo u službi Dragana Čovića. Pa naravno da treba utvrditi krivce za prekid izbora u Stocu, fizička razračunavanja nisu dopuštena nikome, ali isto tako ni smjene članova biračkih odbora u sred procesa, ni spiskovi na kojima mrtvi glasaju, takođe. Stanje stvari treba utvrditi ali nepristrasno, a ne po mjeri Dragana  Čovića niti bilo koga drugog. Ali izbori u Stocu se moraju održati I ta dva procesa mogu da teku paralelno. Osim toga šta su dosad radili. Zar nisu mogli istražiti slučaj? Po čijem nalogu od svega pravimo teatar?

– Šta radi ljevica danas?

Ljevica ima ogroman zadatak pred sobom I ,usuđujem se reći , historijsku ulogu danas u BIH. Nisam sigurna da ima snagu potrebnu da iznese ogromno breme koje joj historija danas nameće. Najprije se u BIH mora profilirati I okupiti oko nekoliko pitanja važnih za ovu zemlju. Mislim da je to sazrelo u glavama mnogih, iako ne do kraja. Uvijek imate pojedinaca kojima je važnije koliko imaju vijećnika ili zastupnika I koliko će to biti kad se pomnoži sa paušalom I slično , nego šta će biti sa ovom državom I procesima u njoj.

Dakle, ogroman je posao pred progresivnim snagama u ovoj državi , prije svega u tome da za svoje ideje moraju pridobiti što veći broj građana, intelektualaca, civilnog društva, to mora postati društveni pokret, inače ništa od toga. A to znači ogroman osmišljen politički rad spremnih I požrtvovanih ljudi koji neće gledati da sebe uzidaju negdje ili budu pametniji od drugih, nego da ideju o stvaranju funkcionalne I kvalitetne BIH, njenih institucija I atmosfere koja će voditi prosperitetu I koja će biti dobra za sve njene ljude I narode, dakle da tu ideju  učine stvarnom I mogućom.

Događaji u Sarajevu su najbolje pokazali da razjedinjeni možemo samo gubiti, a odlazak nekoliko ljudi iz DFa samo je dodatni dokaz da u lijevim partijama još uvijek ima onih koje možete kupiti za sitne novce I koji nisu tu da se bave politikom nego da ušičare .Daleko im lijepa kuća. I ovi lokalni izbori su pokazali da je masa onih koji se bore za paušale I sve su u stanju uraditi da to sebi obezbijede. Ko vas pita kojom će se to oni politikom baviti I koje ideje zastupati.