Informacija o upisnoj politici i tržištu rada u Federaciji BiH , koju je pripremilo Ministarstvo, a usvojila Vlada Federacije BiH, između ostalog, pokazuje da je broj upisanih studenata rastao do akademske 2010./2011. godine.
Od tada se bilježi pad broja upisanih studenata, a posljednji podaci za akademsku 2012./2013. pokazuju da je u visokoškolskim ustanovama pad upisanih studenata za osam posto u odnosu na prethodnu, a čak 12 posto u odnosu na akademsku 2010./2011. godinu
Govoreći šta je urađeno na poboljšanju ovakvog stanja podsjetio je da je Vlada FBiH početkom prošle godine na prijedlog Ministarstva usvojila dokument Strateški pravci razvoja visokog obrazovanja u Federaciji BiH od 2012 do 2022 godine.
– Sredstva kojima Ministarstvo raspolaže u 2014. godini za ovu namjenu bit će dodijeljena kvalitetnim projektima koji su usmjereni na provedbu strateških pravaca. Podržavamo i očekujemo usvajanje razvojne strategije BiH. Mišljenja smo da tema obrazovanja zaslužuje da bude visoko rangirana i usklađena s pozitivnim praksama zemalja Evropske unije- kazao je Mašić.
Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke na godišnjoj razini savjetodavno i finansijski podržava one projekte, čiji će rezultat biti školovanje većeg broja kvalitetno visokoobrazovanog stanovništva.
– Međutim, svaka parcijalna inicijativa u ovom segmentu pa dolazila od bilo kojeg nižeg nivoa vlasti ne može donijeti značajnije rezultate, ukoliko se državni nivo ozbiljnije ne pozabavi ukupnom problematikom i ne donese jedinstvene mjere kao i poduzme ujednačene aktivnosti – ističe Mašić.
Navodeći da je akreditacija visokoškolskih ustanova iz Federacije BiH u zastoju i da je potrebno hitno ukloniti, federalni ministar kaže da su javne visokoškolske ustanove podnijele zahtjeve za akreditaciju nadležnim kantonalnim ministarstvima obrazovanja, „ali Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH do danas je proslijeđen samo zahtjev Univerziteta u Zenici“.
Razloge za to vidi u kašnjenju usvajanja zakona o visokom obrazovanju u Hercegovačko-neretvanskom i Srednjobosanskom kantonu i podzakonskih akata, kao što je i Pravilnik o akreditaciji visokoškolskih ustanova.
– Od 2010. do 2013. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke podržalo je 15 projekata visokoškolskih ustanova namijenjenih pripremi institucionalne akreditacije, kao i studijskih programa u iznosu od 234.035 KM – kaže Mašić.
Dosadašnja saradnja s Agencijom za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH je zadovoljavajuća, mada bi, kaže Mašić, bilo efektnije kada bi Agencija imala veću nadležnost.
Odgovarajući na pitanje da li je nakon deset godina od potpisivanja Bolonjske deklaracije, reforma visokog obrazovanja, koja je zasnovana na načelima ove deklaracije, provedena i u kojem stepenu, Mašić kaže da sačinjene analize ukazuju da je kompletan proces reforme dodatno usporen i otežan upravo decentralizacijom obrazovnog sistema u BiH.
Provođenje reforme u FBiH, dodaje, zavisi od finansijske mogućnosti pojedinih kantona, ali i same političke volje u kantonima.
– Kao posljedicu te fragmenitanosti, odnosno decentraliziranosti obrazovanja, u praksi smo utvrdili brojne primjere koji su u suprotnosti s osnovnim načelima Bolonje, kao što su postojanje sasvim različitih sistema provođenja prvog i drugog ciklusa Bolonje, čak i na srodnim fakultetima što za posljedicu ima onemogućavanje i međukantonalne mobilnosti studenata, odnosno onemogućavanje interne a i eksterne mobilnosti- smatra Mašić.
Uz sve to navodi imamo nejednake i potpuno različite uvjete obrazovanja, koji se razlikuju od kantona do kantona i ovise isključivo o finansijskim mogućnostima svakog kantona, a svi znamo kolike su one danas.
Te razlike se, po njegovim riječima, manifestuju time da, recimo, „studenti u jednom kantonu imaju savremeno opremljene kabinete i opremu za izvođenje nastave i istraživački proces, u skladu sa standardima, educirano nastavno osoblje te međunarodnu razmjenu i mogućnost pristupa referentnim evropskim univerzitetima, dok recimo, u drugim sredinama ti uslovi i mogućnosti su ispod svakog minimuma“.
Kašnjenje u donošenju zakonskih i podzakonskih akata u kantonima u FBiH, te njihova neujednačenost i neusklađenost s okvirnim na državnom nivou, zaključuje, dodatno usporava kompletan proces reforme.
– Svi ovi primjeri kao i loši rezultati koje imamo nakon deset godina pokazuju da moramo vršiti promjene u sistemu, a ukoliko istinski želimo provoditi ovu reformu, najmanje što bi trebalo poduzeti jeste donošenje jedinstvenih, odnosno ujednačenih rješenja, makar na entitetskom nivou u FBiH. Mada bi najsretnije rješenje pogotovo za visoko obrazovanje, bilo da je na državnom nivou- istakao je Mašić.
Na pitanje koji su to nedovršeni procesi propisani Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH odgovara da je odlika visokog obrazovanja u Federaciji BiH upravo ta fragmentiranost, što za posljedicu ima neujednačenu primjenu Bolonjskih principa.
Također, posljedica toga su i „velika kašnjenja u reformi visokog obrazovanja te nedovršenost procesa integracije na tri javna univerziteta u Sarajevu i Mostaru te akreditaciju visokoškolskih ustanova propisanih Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH“.
– Visokoškolske ustanove imaju odgovornost za kvalitetu obrazovanja koje pružaju studentima, a jedan od pokazatelja su i kvalitetni studijski programi na čijem poboljšanju treba stalno raditi. Potrebna je veća odlučnost visokoškolskih ustanova u osiguranju da programi imaju predviđene ishode učenja, kao i da nastavno osoblje pomogne studentima da ostvare te ishode – rekao je Mašić.
Ono što bi ojačalo autonomiju univerziteta koja je propisana Okvirnim zakonom po njegovom mišljenju su zakoni o visokom obrazovanju u kantonima, koji „nisu u potpunosti usklađeni s Okvirnim zakonom, naročito kada je u pitanju izbor upravnih odbora, rektora i dekana visokoškolskih ustanova“ i donošenje statuta visokoškolskih ustanova.
S obzirom na to da je i dalje prisutan nizak stepen mobilnosti studenata i nastavnog kadra, poručuje da je neophodan daljnji rad na legislativi koja će omogućiti veću mobilnost i, na kraju, dovesti do stvaranja mreže balkanskih univerziteta, te ostvarivanje veza sa zemljama Evropske unije putem povezivanja s EHEA (Evropskim prostorom visokog obrazovanja), ERA (Evropskim istraživačkim prostorom), kao i sličnim mrežama.
Povećanje mobilnosti studenata i nastavnog osoblja neophodno je, dodaje, jačati putem uspostavljenih međunarodnih mreža, projekata, bilateralnih i multilateralnih sporazuma.
Na osnovu uočenih problema u finansiranju visokog obrazovanja, Ministarstvo obrazovanja i nauke Federacije BiH predložilo je tri ključne mjere da bi se poboljšalo finansiranje visokog obrazovanja u skladu sa Strateškim pravcima razvoja visokog obrazovanja u Federaciji BiH od 2012 do 2022 godine.
– Mjere se odnose na izmjenu sistema kantonalnog finansiranja visokog obrazovanja u Federaciji BiH, potom stvaranje kombiniranog sistema finansiranja koji će uvažiti i finansiranje po studentu kao i uspostavljanje boljeg procesa planiranja i raspodjele sredstava putem razvijanja Srednjoročnog okvira rashoda – ističe Mašić.
U domenu socijalne dimenzije visokog obrazovanja potvrdio je da je uočena „potreba uspostavljanja sistema informiranja i radi potpune inkluzije u procese visokog obrazovanja onih segmenata društva koji do sada nisu učestvovali u akademskim procesima u većem obimu“.
Istakao je i potrebu većeg uključivanja studenata u sve oblasti rada visokoškolskih ustanova koje će odgovarati njihovim potrebama i interesima, „jer studenti imaju s visokoškolskim ustanovama i njihovim osobljem, centralnu partnersku ulogu u Bolonjskom procesu te predstavljaju stvarni i ključni dio procesa upravljanja visokim obrazovanjem“.
U nastavku intervjua za Fenu federalni ministar obrazovanja i nauke ukazao je na najvažnije preporuke koje je također usvojila Vlada FBiH na prijedlog Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, a koje na osnovu izvršene analize predstavljaju neophodne smjernice za daljnju reformu visokog obrazovanja u Federaciji BiH.
– Prvo, ministarstva obrazovanja i nauke u kantonima trebaju okončati aktivnosti na izradi i donošenju podzakonskih akata, kao i aktivnosti akreditacije visokoškolskih ustanova s Agencijom za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH. Jednu od usvojenih preporuka Federalno ministarstvo već primjenjuje u ovoj godini a odnosi se na usklađenost svog programa rada i aktivnosti sa Strateškim pravcima razvoja visokog obrazovanja u Federaciji BiH od 2012 do 2022 godine – rekao je Mašić.
Ministarstvo, osim toga, nastavlja praćenja implementacije Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH te predlaganjem mjera i aktivnosti kao i praćenje te koordiniraciju implementacije odredbi međunarodnih konvencija, sporazuma i drugih dokumenata u oblasti visokog obrazovanja, koje je preuzela BiH.
Zbog činjenice što Federacija BiH nema jedinstvenu upisnu politiku, niti institucije ili tijela koja se sistemski bave praćenjem i planiranjem u oblasti upisne politike i tržišta rada, Mašić kaže da će insistirati na provedbi preporuka, koje je dalo u posljednjem dokumentu „Informacija o upisnoj politici i tržištu rada u FBiH“.
Na tome će raditi u partnerstvu i saradnji s kantonalnim resornim ministarstvima, univerzitetima u Federaciji BiH, studentima, udrugama poslodavaca, Federalnim zavodom za zapošljavanje, Federalnim zavodom za statistiku, nevladinim sektorom i svima koji mogu doprinijeti da upisna politika bude uspješna i dovede studente do nastavka studija ili do zaposlenja.
– Moram naglasiti da ta neophodna saradnja za donošenje jedinstvenih rješenja kako u pogledu upisne politike, tako i u svim drugim segmentima, s federalnim nivoom zavisi od spremnosti i pojedinačne volje kantona za saradnjom. U ovakvom sistemu koji karakterizira decentraliziranost teško je pronaći kompromis i tu „dobru volju“, pa je stoga za bilo koje jedinstveno rješenje u oblasti obrazovanja neophodno nadležnost podizati na viši nivo- smatra Mašić.
Uz to je uvjeren da postoji još onih koji dijele ovo mišljenje i koji jedino žele dobro ovoj zemlji i njenim učenicima i studentima.
Govoreći koliko je do sada usklađen obrazovni sistem u BiH s potrebama modernog tržišta rada ističe da je, nažalost, odgovor na ovo pitanje „sve veći broj visokoobrazovanih nezaposlenih mladih osoba u Federaciji BiH“.
Zbog toga se nada da će se razvojem tržišta rada, poslodavci u potrazi za kvalitetnim mladim stručnjacima sve više obraćati obrazovnim ustanovama i usmjeravati razvoj visokog obrazovanja u smjeru razvoja tržišta rada, što je uzročno-posljedično povezano.
– Također, hitno trebamo razvojnu strategiju BiH s obrazovanjem kao središnjom temom. Vlada je zaključila da Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke i Federalni zavod za zapošljavanje trebaju formirati interresornu radnu skupinu koja će analizirati strukturu nezaposlenih visokoobrazovanih kadrova, što treba poslužiti kao temelj za kontinuirano objavljivanje takvih podataka na godišnjem nivou- kaže Mašić.
Na nivou Federacije BiH neophodno je kreirati i usvojiti višegodišnji akcioni plan upisne politike, obavezujući za sve kantone i visokoobrazovne ustanove.
– Mi smo spremni raditi na tom polju i u svim segmentima koji znače istinsku reformu visokog obrazovanja, ali i svih drugih nivoa obrazovanja, kao i do sada- rekao je u intervjuu za Agenciju FENA ministar obrazovanja i nauke Federacije BiH Damir Mašić.