Ukinuti fašističke nazive ulica u Mostaru

Zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine, Denis Bećirović uputio inicijativu kojom Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine poziva nadležne organe Grada Mostara da u najkraćem roku ukinu neprimjerene nazive ulica u Mostaru koje nose imena zvaničnika fašističke NDH Mile Budaka, Jure Francetića, Ante Vokića i Mladena Lorkovića.

 Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH treba svojim jasnim stavom protiv afirmiranja protagonista ustaške politike uputiti jasnu poruku da Mostar i Bosna i Hercegovina neće odustati od antifašizma i antifašističkih vrijednosti. Pri tome, trebamo odlučno naglasiti da ne prihvatamo politiku poistovjećivanja cijelih naroda s ideologijama i pokretima negativnog predznaka (Hrvati = ustaše; Bošnjaci = fundamentalisti; Srbi = četnici …).

Imenovanje ulica u Gradu Mostaru po istaknutim istaknutim ustaškim sljedbenicima Juri Francetiću, Mili Budaku, Anti Vokiću i Mladenu Lorkoviću teška je uvreda za brojne žrtve ustaške zločinačke politike, antifašističku Evropu, antifašističku Bosnu i Hercegovinu i antifašistički  Mostar. Ne smijemo nikada zaboraviti da nesreća i zlo u Bosni i Hercegovini imaju svoje faze: počinju veličanjem zločinaca, nastavljaju ocrnjivanjem i ogovaranjem, izbjegavanjem, razdvajanjem, diskriminiranjem i na kraju završavaju fizičkim napadima i politikom ubijanja i istrebljenja.

Posebno je skandalozno da su, primjera radi, u Ulici Mile Budaka u Mostaru, funkcionera fašističke i zločinačke NDH, smještena brojna javna preduzeća, ustanove i organizacije poput “Elektroprivrede HZHB”, “Vodovoda” … Konačno je došlo vrijeme da se promijene nazivi onih ulica u Mostaru koje su nazvane po imenima najbližih saradnika zločinca i vođe NDH Ante Pavelića. Grad Mostar ima dovoljno velikana kojima se Hrvati, Bošnjaci, Srbi i svi drugi građani mogu ponositi. Takvi velikani su svojim humanim djelima zadužili i Mostar, i Bosnu i Hercegovinu, i civilizirani svijet i po njima bi se trebale zvati ulice Grada Mostara, a ne po predstavnicima fašističke i marionetske NDH.

Ne smijemo zaboraviti na činjenicu da su građani Mostara u Drugom svjetskom ratu dali ogroman doprinos u antifašističkoj borbi i da je to jedan od gradova koji je dao najveći broj narodnih heroja. Do 1992. godine Mostar je bio mješavina kultura, naroda, vjera … Po tome je, između ostalog, i bio jedan od najpoznatijih gradova u Bosni i  Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji. Bio je i ostao, uprkos ratnim ranama, dokaz kako različiti narodi mogu živjeti zajedno stvarajući jedinstven mostarski mentalitet. Nazivati u takvom multietničkog gradu ulice po sljedbenicima ustaške politike teška je provokacija i uvreda za sve dobronamjerne građane bez obzira na to koje su vjere i nacije. Grad Mostar koji je decenijama baštinio ideju antifašizma nije mogao ni sanjati da će nekad njegove ulice nositi imena ulica data po fašistima. Nažalost, Mostar danas ima ulice Jure Francetića, Mile Budaka, Ante Vokića i Mladena Lorkovića osvjedočenih ideologa i protagonista fašizma iz Drugog svjetskog rata. Nedopustivo je da do danas vlasti Mostara nisu učinile ništa konkretno da imena ulica nazvanih po sljedbenicima fašizma i nacizma budu promijenjena. Smatramo da ne smije biti nikakvih uslovljavanja i izgovora za ukidanje naziva ovih ulica i zato ih treba u najkraćem roku ukinuti.

Mostar ne treba da ima nazive ulica ustaških sljedbenika koji su, pored ostalih zlodjela, stvorili pravni i politički okvir za progon Srba, Jevreja, Roma, antifašista i svih onih koji se nisu uklapali u viziju rasno i etnički čiste NDH. Mostar je dio Bosne i Hercegovine, a ne bivše marionetske i fašističke NDH. U Mostaru, kao i u drugim gradovima, ne smije biti mjesta za retrogradne, fašističke i ekstremne pojave. Imenima  fašista i zločinaca nije mjesto na tablama ulica Mostara. Mostarske ulice treba da budu nazvane po ljudi koji trebaju biti pozitivan primjer mladima, a ne po sljedbenicima ustaške ideologije.

Ovom inicijativom Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, između ostalog, treba uputiti jasnu poruku da je antifašizam daleko više od opozicije fašizmu – u njemu se ogledaju vrijednosti humanizma, slobode, bratstva, solidarnosti i jednakosti koje su razvijane tokom duge historije borbe za dostojanstvo svih ljudi, bez obzira na njihovu etničku, vjersku, rasnu ili bilo koju drugu pripadnost.

Javnost u Mostaru ne smije se indoktrinirati idejama i djelima ustaških ideologa i  funkcionera, a posebno se ne trebaju prešućivati sva ona zla koja su uzrokovala te ideje, kao i njihovi protagonisti. Pitamo se, dakle, na kojim osnovama počiva današnji Grad Mostar? Da li na raznim fašističkim i ekstremističkim ideologijama ili, pak, na antifašističkim principima? Ko se to u Mostaru i Bosni i Hercegovini izborio u Drugom svjetskom ratu da je Mostar i Bosnu i Hercegovinu svrstao u pobjedničku planetarnu antihitlerovsku koaliciju, te na kojim principima počiva Povelja Ujedinjenih naroda o pravima čovjeka ili, pak, Evropska unija.

Nadležni organi vlasti u Gradu Mostaru moraju shvatiti da je antifašizam kao svjetski demokratski pokret nastao kao reakcija na fašizam i nacizam s ciljem očuvanja demokratije i mira. Bio je to i ostao civilizacijski odgovor na narastajuću opasnost od totalitarnog i antidemokratskog, antiliberalnog i zločinačkog nastupajućeg nacifašizma. Stavljajući državu iznad naroda, na čelu s neprikosnovenim vođom (Duce, Führer, Poglavnik) gaze se sva ljudska prava, širi rasna mržnja i segregacija, antisemitizam. Radi ostvarenja svojih osvajačkih namjera fašističke sile osovine Italije, Njemačke i Japana stvaraju Trojni pakt kojem se naknadno pridružuju satelitske porobljene države ili pokreti slični fašizmu, odnosno nacionalsocijalizmu (nacifašizam). Protiv sila Osovine utemeljena je velika antifašistička koalicija kojoj pristupa cjelokupni slobodoljubivi svijet. U našoj domovini Bosni i Hercegovini u okvirima narodnooslobodilačke borbe naroda Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije izrastao je veličanstveni pokret otpora okupatorima i njihovim slugama. Historijskom pobjedom savezničke antifašističke koalicije završen je Drugi svjetski rat i uz ogromne žrtve spriječena je fašistička, anticivilizacijska agresija. Na antifašističkim tradicijama i zasadima osnovani su Ujedinjeni narodi, što je i civilizacijska osnova evropskih integracijskih procesa.

U ime budućnosti svih naroda i građana, organi vlasti u Mostaru trebaju javno i jasno odgovoriti na sljedeća pitanja:

Ko i zašto promovira saradnike i sljedbenike nacizma i fašizma u Mostaru?

Ko je uveo autora rasnih zakona NDH Milu Budaka u nastavni plan i program i nazvao pola nekadašnje Šantićeve ulice po njemu i na taj način ga rehabilitirao?

Čime su komandant zloglasne Crne legije Jure Francetić i ministri u ustaškoj vladi Vokić i Lorković zaslužili da ulice Mostara nose njihova imena?

Građani Mostara, Bosne i Hercegovine i Evrope koja počiva na antifašističkim temeljima očekuju smislene i jasne odgovore na ova i brojna druga pitanja.

Isticanje i nazivanje ulica po saradnicima i sljedbenicima fašizma i nacizma jasno pokazuju da fašizam i nacizam nisu pojave koje nepovratno pripadaju prošlosti. I u savremenim društvenim uslovima očigledno ima pojava ekstremizma i neofašizma. I historijski i pojmovno, ekstremni nacionalizam etničkog čistunstva, mržnje spram drugoga i glorifikacije vlastitoga etnosa i njegove “slavne historije” temeljna je politička i ideološka značajka svakog ekstremizma, pa tako i fašističke, nacističke ideologije i politike. U kvislinškom režimu tzv. Nezavisne države Hrvatske – ustaški nacionalistički sljedbenici preuzeli su i surovo provodili nacističku rasističku politiku. Po tome je ustaški režim bio zloćudan kao i izvorni fašistički i nacistički. Ustaštvo je bilo dio fašističkog svijeta. Taj svijet je pogazio sva temeljna načela liberalne demokratije: od ljudske ličnosti, preko njenih osnovnih prava, do prava na život. Nije priznavao ni jednakost ni jednakopravnost ljudi i naroda. Ustaštvo je sa svojom cjelokupnom ideologijom, politikom i propagandom  razaralo afirmaciju slobode čovjeka kao društvenog temelja svega postojećeg.

Zabrinutost zbog postojanja i djelovanja ekstremnih grupacija, uključujući neofašističke i ustašoidne, izaziva i floskula da je demokratija dužna omogućiti postojanje i djelovanje čak i onih ekstremista koji je osporavaju. Naivno je smatrati da je današnja demokratija i suviše snažna da bi je mogle ozbiljno ugroziti pojave ekstremizma. Vrijeme iza nas je opovrglo ovu vrstu optimizma i ideološkog sljepila: demokratija je ugrožena, a ekstremne grupacije više nisu potpuno marginalne. Stoga samoodržanje savremene demokratske države zahtijeva zakonske propise koji će značajno otežati i spriječiti svaki ekstremistički radikalizam.

Usvajanjem ove inicijative Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH uputio bi jasnu poruku o presudnoj važnosti antifašizma kao ljudskog, a ne ideološkog opredjeljenja za ujedinjenu Evropu, te potvrdio nepovratnu opredijeljenost Mostara i Bosne i Hercegovine za milenijski projekat evropske integracije i njene vrijednosti: demokratiju, vladavinu prava, toleranciju i jednakopravnost unutar društva i ravnopravnost u međunarodnim odnosima. Mi svoju budućnost treba da gradimo u velikoj evropskoj porodici koja je zasnovana na antifašističkim temeljima.