Jasmin Imamović: Ukidanjem kantona gradovi bi napredovali

Boli me što su se čak i u SDP-u BiH pojavila razmišljanja da je s novcem od EPBiH Tuzla dobila sve. Nije. Dobili smo šest puta manje od onih koji 100 puta manje trpe posljedice od Tuzlaka, izjavio je u intervjuu za Oslobođenje Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle i član GO SDP-a BiH.

Posljednjih sedmica Tuzla je među najzagađenijim gradovima u Evropi. Građani krive Termoelektranu, oni krive mala i druga ložišta. Može li se tome stati ukraj?

– To nam je trenutno najveći problem. Vidite, Termoelektrana Tuzla godišnje spali četiri miliona tona uglja. Građani, taman kad bi svi ložili ugalj i ne koristili struju, pelet ili neki drugi oblik grijanja, godišnje bi spalili oko 150 hiljada tona uglja. Jasno je ko je najveći zagađivač. Mi sad da sve toplificiramo, samo bismo smanjili emisije za ovih 150 hiljada tona. Ali, i dalje ostaju ona četiri miliona. Zbog toga zahtijevamo hitno odsumporavanje i ne možemo dugo čekati. Ne možemo čekati realizaciju nacionalne strategije do 2028. godine. Mi to želimo do 2018. I to svima treba da bude prvi prioritet kad je u pitanju kvalitet života Tuzlaka. I to očekujemo i od Vlade FBiH i Elektroprivrede. Mi ćemo, evo, nastaviti sa projektima toplifikacije i smanjiti uticaj grada na zagađenje. Ali, oni treba da riješe ona četiri miliona tona koja se spale godišnje u TE Tuzla.

TE Tuzla je stub elektroenergetskog sektora u BiH. Međutim, Tuzla od EPBiH i FBiH dobija tek djelić onoga što mnogi smatraju da joj realno pripada. Zbog čega je to tako?

– Naravno da nije dovoljno. Mi smo se jedva u 2014. godini izborili za zakonsko regulisanje izdvajanja dijela prihoda od EPBiH, zajedno s Kaknjem. Tuzla sad od EPBiH godišnje dobije do 5,5 miliona KM. Ali, to nije nikakva nagrada. Opet dobijemo šest puta manje nego što dobiju Konjic, Jablanica, Tomislav-Grad, Mostar ili Livno po osnovu hidroelektrana ili akumulacija, što je tipična diskriminacija. Računajući po megavatsatu proizvedene energije, Tuzla bi trebala dobiti najmanje 30 miliona KM, a Kakanj oko 20. Nismo zadovoljni, ali u tom pravcu ćemo i raditi. Ono što me boli jeste da su se čak i u SDP-u BiH pojavila neka razmišljanja da je s ovim novcem Tuzla dobila sve. Nije. Dobili smo šest puta manje od onih koji 100 puta manje trpe posljedice od Tuzlaka.

Slično, kada je u pitanju raspodjela novca, odnosi se i na javne prihode. Tuzlanska inicijativa je davno pokrenuta, ali do danas se ništa nije promijenilo. Smatrate li da ima dovoljno političke volje za to?

– Treba reći da se ovdje ne radi samo o Tuzli. U istoj su situaciji i drugi gradovi. Svaka neravnopravnost i najtolerantnijeg čovjeka veoma ljuti, a pogotovo ona ekonomska, koja je na djelu. Znači, od svih nas ubire se jednak iznos PDV-a, a kad se on vraća, u jedan kanton se vraća duplo više nego u druge. To je nevjerovatno drska diskriminacija i to mora da se ispravi. To je veliki faktor nezadovoljstva i destrukcije, jer se radi o ponižavanju ljudi. Razumijem potrebe glavnog grada, ali treba to nekako pravednije regulisati. Recimo, u Austriji se u Beč vraća manje prihoda nego u druge gradove, jer su se oni vodili logikom da svima treba dati jednaku šansu. Beč, baš kao i Sarajevo, već je privilegovan kao glavni grad, tu su sjedišta mnogih institucija, objekte u njemu gradila je kompletna Austrija i njima ne treba toliki novac kao ostalima. Mi to ne tražimo, mi tražimo samo da dobijemo jednako. Bez ove i svake druge ravnopravnosti nema oslobađanja snaga integracije i nema napretka. Problem je što je u ime decentralizacije došlo do neviđene centralizacije na nivou kantona i smatram da nema drugog izlaza osim da dođe do promjene Ustava FBiH, u smislu ukidanja ili redefinisanja kantona. Tad bi dva i po puta bio veći budžet svakog grada i svake općine, kao i Federacije. Mislim da polako svi shvataju da se radi o nepravdi i da će eventualno doći do promjena.

U vrijeme kada je ulaganje u kulturu stavljeno u zadnji plan, u Tuzli je u renoviranje Narodnog pozorišta uloženo oko 400 hiljada KM. Je li to potrebno u ovom vremenu?

– Apsolutno. Smatram da bi se sa minimumom novca i truda u kulturi i obrazovanju riješili nevjerovatno veliki i preskupi problemi u BiH. Riješili bi se i nebrojeni apsurdi. Recimo, u srednjoj Bosni je postojala brigada Armije RBiH koja se zvala po sultanu Bajazitu. Brigada se zaklinjala u Bosnu, a ime je dobila po čovjeku koji je osvojio Bosnu, koja je dotad bila samostalna i suverena zemlja. Ili recimo brigada HVO-a “Tvrtko I Kotromanić” koja je negirala Bosnu i sve bosansko, a nosila je ime prvog bosanskog kralja. Ovi apsurdi se dešavaju upravo zbog neznanja i zbog ovakvog odnosa prema kulturno-istorijskom naslijeđu i obrazovanju. Ulaganjem u kultumo-istorijsko naslijeđe mi educiramo građane i jačamo osjećaj patriotizma kod ljudi. S malo novca i truda, kao što smo uradili sa našim trgovima i parkom, može se postići mnogo na educiranju ljudi i stvaranju osjećaja da svi živimo u zemlji koja ima stoljetnu tradiciju, koja se ne smije olako zaboraviti. Isto je i sa tuzlanskim Pozorištem, koje svakako ima i obrazovnu dimenziju. Nema ozbiljnog grada bez dobrog pozorišta. A dosad nije bilo dobro, bilo je u veoma lošem stanju. Mislim da nema ljepše pozorišne sale u BiH. I sve će se to mnogostruko vratiti.

Uprkos ulaganju u kulturu, Vlada TK-a je odlučila revidirati vlasništvo nad nekoliko ustanova, među kojima je i Pozorište. Šta je u pitanju – stvarna briga za kulturu ili politička igra?

– Meni je drago da je Vlada odustala nakon što je to pokušala uraditi. Mi dobro vodimo kulturu. Ovo je glavni grad Kantona i očekujem od premijera da to pusti. Bili smo glavni grad mladih u vrijeme Kaleidoskopa, koji smo finansirali iz našeg budžeta. Godinama smo u septembru glavni grad romana čitavog Balkana, godinama smo glavni grad slikarske umjetnosti, kroz Interbifet i Bijenale minijature, koje organizuje ustanova čije je vlasništvo Vlada također htjela revidirati. Nama to ne treba. Nama treba samo da nas se ne ometa u dobrom radu, pogotovo ne kroz političke igre.

(Ne)izborna godina

– Da se prema kulturi odnosimo kako treba, pokazuje i inicijativa da iz gradskog budžeta pomognemo Zemaljskom muzeju BiH. Mislim da je Vlada TK-a prepoznala sve to i shvatila da ovdje nema prostora za reorganizaciju.

Ovo je ili bi barem trebala biti izborna godina. Hoćete li se ponovo kandidovati za gradonačelnika Tuzle?

– Ako izbori budu 2018, onda se sigurno neću kandidovati. Ukoliko to, ipak, bude u ovoj godini, o tome još nisam donio odluku. Previše je nepoznatih parametara i prvi put se ne zna hoće li u izbornoj godini uopšte i biti izbori, tako da tu odluku još nisam donio.

Mamac za inžinjere

– U ovoj godini planiramo i proširenje BIT Centra. Uspjeli smo iz fondova EU dobiti 480 hiljada eura, s obzirom na to da se radi o najboljem tehnološkom parku na Balkanu. Idemo u četvrtu i petu fazu izgradnje, odnosno na proširenje kapaciteta. Ovo je norveško-tuzlanski projekat, koji je više nego uspio. Dosad smo zbrinuli 300 inžinjera, a s ove nove dvije faze moj cilj je da BIT Centar bude duplo bolji i da zaposli više od 600 mladih inžinjera i kreativaca. To su ljudi za koje granice više ne postoje, ljudi koji pobjeđuju na tenderima u Japanu, Americi, Norveškoj i Švedskoj. S ovim projektom nismo ostali bez onih mladih i najsposobnijih obrazovanih ljudi i smatram ovo jednim od najznačajnijih projekata u svojoj karijeri.

Bingo i bazeni

– Ponosan sam što je Tuzla sjedište najveće trgovinske, a u posljednje vrijeme i bitne proizvodne firme Bingo. Bingo direktno zapošljava oko 7.000 ljudi i nezamjenljiv je ekonomski faktor u BiH, vrlo jak i faktor integracije, jer ga jednako žele u oba entiteta, što je rijetkost. Ono što će 2016. obilježiti po pitanju investicija svakako je izgradnja najvećeg Bingovog objekta. U Tuzli je došlo do naglog razvoja trgovine posljednjih godina, ali imamo nedostatak brendirane tekstilne robe. Tuzlaci odlaze u okolne gradove u kupovinu, a s Bingom će se to promijeniti. Riješit ćemo i problem multikina, o čemu javno maštam od 2001. godine, a imat ćemo i savremenu kuglanu, što će svakako obogatiti kvalitet života građana.
Čak u prvom tromjesečju očekujem izgradnju objekta mellaina, koji će nam riješiti problem nedostatka konferencijskih dvorana, te problem noćnog života sa ukupno tri bazena, od kojih će jedan biti slani, a drugi gotovo olimpijskih razmjera, te slane sobe i saune. Bit će to veliki turistički magnet za Tuzlu.