Dragi prijatelji, ovim putem želim da sa vama podijelim vijest da sam postao član SDP BiH. Osobita mi je čast to da mi je člansku iskaznicu osobno uručio predsjednik SDP BiH Nermin Nikšić.
Neovisno o tomu, moja namjera jeste da budem jedan od članova, ravnopravan sa svima drugima, a da svojim radom, učinkom i ugledom među ljudima zaslužujem svoje mjesto, ne samo u ovoj stranci, nego u društvu uopće. Nemam namjeru zauzimati bilo čije mjesto ili poziciju. Interesira me samo promjena stanja u kojem svi živimo. Niti su me interesirale niti želim bilo kakve osobne povlastice u stranci.
Samo ću ponovno kazati da razlog moga učlanjenja u SDP BiH leži upravo u mom osobnom uvjerenju da ovo društvo mora biti društvo u kojem smo svi ravnopravni, u kojem svi imamo jednake šanse za sreću i u kojem ćemo živjeti kvalitetne i ispunjene živote. Svim svojim bićem ću se boriti za Stolac, a protiv onih koji Stolac desetljećima ubijaju uvjeravajući nas da se bore za interese Hrvata, Bošnjaka…
Svakako da sam spreman i otvoren za suradnju i davanje doprinosa organizaciji na tom putu, ukoliko me se bude upitalo. Pošto ipak živimo u takvom društvu, moram istaknuti da, hvala Bogu, sam skrbim o sebi i sa svojom obitelji živim sasvim pristojno za naše okolnosti, tako da nemam osobni financijski motiv za politički angažman.
U SDP BiH svejedno nisam ušao ni radi koga drugog nego radi sebe, moje budućnosti i budućnosti sutra moje djece. Pozivam moje prijatelje, sve moje susjede Stočane, Bošnjake, Srbe, a posebito moje sunarodnjake Hrvate, da se oslobode pritiska šapa pod kojim nas drže uobraženi klanovi par povlaštenih obitelji već predugo i da se pridruže SDP-u BiH.
Hajde da više odbacimo politike koje nas gone na stalno strahovanje i razmišljanje „ili mi ili oni“. Uče nas da je najvažnije da smo Hrvati, Bošnjaci ili Srbi. Najmanje nas uče kako da budemo svoji ljudi, a mnogo više nas drže za životinje kojim povlašteni knezovi bacaju pokoji otpadak sa svoga stola. Na koncu, što se više „bore“ za naše nacionalne interese, to su njihovi imetci veći, a naši džepovi prazniji. Što nas više uče da smo jedni protiv drugih, to oni bolje dogovaraju razdjeljivanje naše javne imovine i radnih mjesta.
Danas nam o hrvatstvu i katoličanstvu slovo drže oni koji imaju više od 15 tisuća maraka prihoda od državnih poslova u svom domaćinstvu, kojim ispred privatnih vila izgrađenih javnim novcem stoje parkirana po dva-tri službena vozila, dok im se narod pati u neimaštini. Isto je svugdje, na svim „stranama“.
Ne smatram dobrim katolicima one koji se na strahu i potkradanju naroda bogate i taj narod drže potlačenim i siromašnim. Smatram ih zločiniteljima. Dobri katolici su za mene ti koji su siromašni, pa i potlačeni, ali pošteni ljudi koji žive poštene živote. Isto vrijedi za muslimane, pravoslavce i druge.
Vrijeme je za novu politiku, politiku koja nam svima može ponuditi šansu da živimo barem donekle normalne živote, živote kakve žive tamo neki „obični“ ljudi u Njemačkoj, Austriji i Skandinaviji gdje sve više naših sugrađana odlazi.
Takve ideje i šansu sam prepoznao u SDP-u BiH. Uvjeren sam da će sve više mojih sugrađana i ljudi širom zemlje u SDP-u prepoznati priliku da budu ljudi, da budu svoji, a da pritom to ne znači da su protiv bilo koga drugoga. Drugim riječima, da ljudi žive obične, opuštene živote, ispunjene običnim, normalnim radostima i problemima, a ne služenjem svakojakim kriminaliziranim barabama koje im nude nova „ratovanja“ i raskusurivanje tuđim sudbinama.
Sretna vam svima i uspješna nova 2018. godina!