Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić u intervju za Euronews BiH odgovara na prozivke da Vlada FBiH nije dovoljno učinila za pomoć poplavljenim područjima, govori o položaju penzionera u ovom entitetu, te o odnosima unutar državne kolaicije.
Euronews BiH: Svjesni ste optužbi koje su ovih dana, pa i u proteklim mjesecima, upućene na račun Vlade FBiH, a među kojima se spominje da Vlada ne pomaže Jablanici, te da je morala čekati donacija firme “Cengiz” kako bi se obnovila željeznička pruga. Koji je Vaš odgovor?
Nikšić: Prvo želim reći da imam veliko razumijevanje za ljude u situaciji u kojoj se nalaze i mislim da je Vlada FBiH, kao i mnoge druge institucije, jedan od onih nivoa vlasti koji treba da bude uključen u rješavanje tih problema. No, želim napomenuti da je interesantno kako je medijski napravljen narativ prema kojem je za rješavanje kriznih situacija na teritoriju Sarajeva odgovorna lokalna vlast i kanton, dok su za Jablanicu odgovorne Vlada FBiH i država. Međutim, kada govorimo o Jablanici, moramo priznati da ona ima posebno mjesto u ovoj situaciji zbog toga što je tamo situacija bila posebno teška.
Svi ti argumenti ne znače da Jablanca nije imala problema ili da nije bila pogođena velikom štetom. Jablanca je sigurno među najteže pogođenim područjima, no nije to samo Jablanca. Pored nje, i Fojnica, Konjic i drugi gradovi i opštine su također bili pogođeni i imali su velike štete. Niko od nas ne želi da opravda izostanak pomoći, no istina je da je Jablanca, s obzirom na razmjere katastrofe, imala najteže posljedice, a još uvijek nije riješeno pitanje dugoročne sanacije. Za rješavanje problema u Jablanci, ključno je da prvo dobijemo odgovore od stručnjaka, jer pitanje stabilnosti tla nije nešto što se može riješiti odmah. Geodetski inženjeri i stručnjaci sa terena kažu da je potrebno najmanje godinu dana za praćenje stabilnosti tla, prije nego što se može donijeti ozbiljna procjena o tome da li se uopšte može nastaviti živjeti u tom području ili ne. To je ključni dio problema u Jablanci. U međuvremenu, Vlada FBiH je, kao što je i logično, osigurala privremeni smještaj za ljude koji su ostali bez svojih domova, što je bio prioritet u tim trenucima.
Sjećam se da smo od samog početka nesreće bili prisutni na terenu, u svim opštinama koje su bile pogođene, uključujući Mostar i Drežnicu, te da smo slali raspoloživu mehanizaciju. To je bilo zaista teško koordinirati zbog obima katastrofe, ali ključni trenutak je bio pronaći nastan za ljude koji su ostali bez krova nad glavom, a potom se pristupiti sanaciji infrastrukture, zemljišta i, naravno, donijeti odluke o tome što dalje s tim ljudima koji su izgubili domove. Takve odluke, ipak, ne može donositi samo Vlada FBiH. Kad govorimo o obnovi, ključna stvar je da Vlada FBiH ne može sama odlučiti gdje će se graditi nova stambena naselja, odnosno hoće li se građanima ponuditi stambene jedinice u zgradama. Takve odluke trebaju donositi lokalne zajednice, jer samo one mogu procijeniti što je najbolje za njihove građane. Dakle, nije moguće da Vlada Federacije jednostavno dođe i kaže “evo, ovdje ćemo graditi zgradu” bez saglasnosti lokalnih vlasti i obzira prema urbanističkim planovima, građevinskim dozvolama i svim drugim tehničkim i pravnim pitanjima koja se odnose na to.
Lokalne zajednice su bile veoma zahvalne na pomoći koju smo im pružili i na tome što smo im bili na raspolaganju, iako se situacija nije mogla riješiti preko noći. Nažalost, situacija u kojoj se našla Vlada FBiH bila je takva da se pomoć morala organizirati u vrijeme kada su budžeti već bili raspoređeni, pa je bilo teško pronaći sredstva koja nisu bila već predviđena za druge namjene. Ipak, u sljedećoj godini, u budžetu FBiH bit će značajna sredstva za sanaciju opština pogođenih katastrofama, uključujući Jablanicu, i Vlada FBiH će svakako nastaviti pružati podršku u tom procesu. Moram reći da su javna preduzeća poput Elektroprivrede BiH i BH Telecoma u vrlo kratkom vremenu uspostavila električnu mrežu i telefonske linije u pogođenim područjima, čime su omogućila brži oporavak tih regija. Ovo je bio izuzetno važan korak, jer infrastruktura mora biti obnovljena da bi se život mogao vratiti u normalu.
Kada je u pitanju obnova željezničke pruge između Jablanice i Mostara, želim reći da, iako je ta obnova bila od izuzetnog značaja, problem nije bio u nedostatku novca, već u potrebnom vremenu za procjene i planiranje. Procjena troškova obnove je bila da je za sanaciju pruge potrebno oko 3-3,5 miliona KM. Taj novac je već dostupan na računu Ministarstva saobraćaja, te u bilo kojem trenutku možemo nastaviti s radovima. Iako su ta sredstva bila dostupna, obnova pruge je bila odložena zbog toga što su čekali stručne procjene o stanju željezničke infrastrukture. Firma “Cengiz”, koja je odlučila donirati sredstva za obnovu, odigrala je vrlo važnu ulogu u ovoj situaciji. To nije značilo da smo čekali donacije, nego da je kompanija prepoznala ozbiljnost situacije i bila spremna pomoći, što je za nas bilo od velike važnosti. Želim se zahvaliti svim onima koji su pomogli, kao i predstavnicima firmi i institucija koje su pokazale razumijevanje i spremnost da se uključe u obnovu.
U zaključku, Vlada FBiH će nastaviti pružati podršku u sanaciji pogođenih područja, uključujući Jablanicu, i učinit će sve što je u njenoj moći da pomogne ljudima koji su najviše stradali. Činjenica je da nije bilo lako, ali svi moramo zajedno raditi na rješenju tih problema, uz punu suradnju svih nivoa vlasti i institucija.
Euronews BiH: Želim da se osvrnemo na drugu ugroženu kategoriju stanovništva Federacije BiH, a to su penzioneri. U posljednje vrijeme najavljivani su protesti penzionera, jer su nezadovoljni općim pristupom koji podrazumijeva jednokratnu pomoć. Penzioneri žele da se njihovo pitanje sistemski riješi kroz zakon, ali zakon je trenutno takav kakav jeste, izričit u svojim odredbama. Da li je uopšte u fazi izmjena i dopuna zakona kako bi se to pitanje riješilo?
Nikšić: Također, volio bih napomenuti da ne smatram da je ovo najvažniji odgovor koji treba biti u ovom trenutku, ali drago mi je kada mogu razgovarati sa ljudima koji se pripremaju za ovakve diskusije. Kako ste sami rekli, penzioneri traže sistemska rješenja, no zakon je jasno definiran. U stvari, već 2017. godine smo upozoravali na situaciju u kojoj se nalazimo. U to vrijeme inflacija je bila prisutna, a zakon o kojem govorimo donio je najveće povećanje penzija do tada. Međutim, inflacija nije nešto što traje vječno, i kao što je poznato, sve vlade se bore protiv inflacije i traže načine kako da je smanje. Na posljednjem sastanku su rekli da su ove godine povećali penzije za šest posto i uskladili ih sa zakonskim rješenjima. Ne smatram da je to problem, jer je zakon potpuno ispoštovan, prvo smo uskladili penzije u januaru, a zatim smo to završili sa usklađivanjem za tri mjeseca.
Međutim, postoji problem s sistemskim zakonima, jer ih nije moguće mijenjati svake godine. Sada imamo situaciju u kojoj nema inflacije, pa je to usklađivanje malo, ali to je rizik koji smo prihvatili kada je zakon donesen. Naravno, uvijek možemo diskutirati o drugim mogućnostima i raditi na izmjenama zakona. Ipak, ne možemo sad uzeti neku drugu formulu koja bi trenutno odgovarala, a onda za dvije godine ponovno vraćati stvari na staro kada se inflacija poveća. Sistemsko rješenje zahtijeva stabilnost i pravnu sigurnost u dužem vremenskom periodu. Potpuno se slažem sa penzionerima, kao i s vama, da jednokratna pomoć nije trajno rješenje. Jednokratna pomoć je bila nužna, jer je postojala potreba da se pomogne onima koji su bili u najvećoj potrebi. No, ako pogledamo podatke za ovu godinu, penzionerima su isplaćene 2 milijarde i 888 miliona KM, dok su prikupljene 2 milijarde i 560 miliona KM. Dakle, 360 miliona više je isplaćeno nego što je prikupljeno u budžetu. To znači da se mora razmišljati o tome kako pokriti taj deficit. Budžet je veoma složen i skoro 90 posto sredstava već je predviđeno za druge zakonske obveze. Tako je bilo i sa jednokratnom pomoći, koja nije bila predviđena u budžetu, pa smo morali tražiti sredstva kroz različite rezerve kako bi je isplatili.
Vlada naravno želi da se postigne sistemsko rješenje, ali to rješenje neće moći predvidjeti usklađivanje koje zavisi od ekonomskih uvjeta i stanja u budžetu. Također, moramo biti svjesni da veliki broj penzionera koji primaju najniže ili zagarantirane penzije zapravo koristi sredstva iz fonda solidarnosti, jer njihova penzija nije utemeljena na njihovim zarađenim sredstvima. Ako bismo primijenili neka rješenja iz drugih zemalja, gotovo 60-100 posto penzionera bi imalo niže penzije, što bi im dodatno pogoršalo situaciju. Želimo se truditi da penzionerima pružimo stabilnije i sigurnije penzije, ali za to moramo zajedno raditi na rješenju koje neće biti populističko, koje neće biti samo obećanje “evo, sada ćemo to riješiti” bez dugoročne osigurane održivosti. Populizam je nešto što nažalost često prevladava u našem političkom diskursu, ali pravi odgovor mora biti utemeljen na realnim i dugoročnim rješenjima, a ne na hitnim i nepromišljenim obećanjima.
Euronews BiH: Želio bih da se sad odmaknemo od funkcije premijera FBiH koju obnašate i da pređemo na drugu temu, odnosno da razgovaramo o vašoj funkciji predsjednika SDP-a BiH. Možete li nam dati svoje viđenje odnosa i procesa unutar državne koalicije?
Nikšić: Govoreći o trenutnim odnosima u državnoj koaliciji, tačno je da ste spomenuli da se ta koalicija ponekad naziva partnerstvom, a ponekad koalicijom, jer to zavisi od perspektive. Trenutno, imamo pomaka u odnosima, iako je bilo perioda kada su naši sastanci bili gotovo zamrznuti. U tom periodu, smatrali smo da postoje trenuci kada se ne treba sastajati, jer su sastanci više služili kao predizborna kampanja, u kojoj su stranke pokušavale da se što bolje predstave svojim biračima. Takvi sastanci su se često pretvarali u borbu za vlastite interese, umesto u prostor za dijalog.
Međutim, svako je bio svjestan da takav pristup neće dovesti do napretka. Uzimajući u obzir stagnaciju na našem evropskom putu, smatrali smo da je neophodno ponovno sjesti za stol. Poslije lokalnih izbora, mogao bih reći da su obje strane – političke stranke iz Republike Srpske i iz Federacije BiH – pokazale veću želju za zajedničkim razgovorom i traženjem mogućnosti za dalji napredak. Zajedno smo postigli određene pomake i riješili neka pitanja. Iako sam zadovoljan što smo nešto postigli, nisam zadovoljan brzinom tih pomaka, niti efektima, niti onim što bismo zapravo trebali postići.
Moramo biti svjesni ograničenja s kojima se suočavamo, i važno je da u BiH ljudi razgovaraju i ne raziđu se zbog neslaganja. S obzirom na to, smatram da je značajno već to što nismo došli u fazu da se posvađamo oko nesuglasica. Nažalost, u fazi kada smo trebali napraviti iskorak prema Evropskoj uniji, došlo je do blokada. Četiri kantona u FBiH, gdje je vlast SDA, blokirali su Plan rasta, uslovljavajući svoj pristanak političkim pitanjima, što je usporilo cijeli proces. To je dovelo do situacije gdje sredstva iz Evropske unije, koja su bila planirana kao podrška za zapadni Balkan, neće čekati BiH i bit će usmjerena na druge zemlje u regionu. Na temelju tih blokada, izgubili smo priliku da ostvarimo milijardu i 25 miliona eura kroz deset ključnih projekata iz Plana rasta, što je bilo potencijalno planirano za BiH. To je veliki gubitak, jer je samo uz ove fondove BiH mogla dobiti dodatna sredstva kroz grantove, ali za to je potrebno da se ispune određeni preduvjeti. Za sve to postoji jasna potreba za koordinacijom među svim nivoima vlasti, i ne mogu da razumijem kako je došlo do nesporazuma u vezi sa tim.
Na kraju, smatram da je veoma važno da se postigne konsenzus, jer imamo mehanizam koordinacije koji je 2014. godine omogućio kantonima da imaju status entiteta. Prema tom mehanizmu, odluke se donose konsenzusom. S obzirom na to, ne vidim razlog zašto Plan rasta ne bi mogao biti prihvaćen i implementiran, jer sve odluke trebaju biti zasnovane na konsenzusu.
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.