Treba reći djeci šta smo učinili za njihovu budućnost

Ukrajinac po nacionalnosti, rođeni Banjalučanin, otac dva sina, sportista, preduzetnik,  na predstojeće izbore Zoran Fedešin, kandidat SDP BiH izlazi od sloganom “Banjaluka za sve nas” znajući da se u zajedništvu mnogo toga može promijeniti na bolje.

– Kandidaturu sam prihvatio na prijedlog moje partije SDP BIH. Smatram da u predhodnim mandatima odbornici iz reda nacionalnih manjina nisu ništa napravili za ovaj dio populacije. Dolazim iz  ukrajinske nacionalne zajednice, koja spada u jednu od brojnijih nacionalnih manjinskih zajednica. U Banjaluci smo prisutni vise od 100 godina i zaslužujemo da budemo u skupštini grada. Takođe, smatram da ukrajinska nacionalna manjina zaslužuje veću podršku grada Banjaluka u svojim nastojanjima da očuva i obogati svoj vjerski i kulturno-prosvjetni život. Takođe, smatram da i ostale nacionalne manjine imaju pravo na pomoć pri očuvanju svoje kulture, jer samim tim one doprinose da grad Banjaluka bude razglednica suživota i različitosti tj. da promoviše sve one vrijednosti civilizovane Evrope  kojoj oduvjek naš grad pripada. Nadasve, svaki građanin kao pojedinac ima pravo da živi u otvorenoj, toploj, srdačnoj i uredjenoj Banjaluci – kaže Fedešin.

Ukoliko dobijete povjerenje građana, šta ćete prvo tražiti da se uvrsti na dnevni red sjednice gradskog parlamenta? 

– Ukoliko dobijem poverenje građana, prvo što ću tražiti da se uvrsti na dnevni red jeste pitanje odgovornosti. Pod tim smatram da svako odgovorno lice na čelu gradskih institucija mora da odgovara – materijalno i krivično za svoj rad. Trebalo bi da se na odgovorna mjesta postave sposobni pojedinci bez obzira kojoj stranci pripadaju, da se njihov rad kontroliše  komisijom koja bi bila oformljena od odbornika, a njen rad da bude predočen Skupštini grada. Takođe, insistiraću na sprovođenju zakona i ostvarivanju prava nacionalnih manjina na zapošljavanje, te prava u vjerskom,  kulturnom i prosvjetnom životu.

 Na koji način se još može pomoći nacionalnim manjinama u Banjaluci? 

– Nacionalnim manjinama se u Banjaluci može pomoći prvenstveno sprovođenem Zakona o nacionalnim manjinama i omogućavanjem ostvarivanja njihovih prava u svim segmentima života. Neohodno je napraviti reviziju zaposlenih nacionalnih manjina u svim državnim organima, realizovati projekte za kulturna prosvjetna društva, te druge projekte posebno one medjunarodnog karaktera. Za sve to, potrebno je i više novca izdvojiti iz budžeta grada.

Da li je jedan glas u gradskoj skupštini dovoljan da bi se to ostvarilo? 

– Jedan glas u gradskoj skupštini je dovoljan da se predstave aktuelni problemi koje imaju nacionalne manjine.  Ako je odbornik stalno na terenu i ako je upućen  u date probleme on će imati i više motiva da se zalaže za njhovo rješavanje. I ne mora da se radi samo o problemima, možemo govoriti i o različitim projektima, idejama od ključnog značaja za nacionalne manjine. Jedan odbornik iz reda ove populacije može i mora da se zalaže za njihovu realizaciju i pridobija podršku drugih odbornika i šire javnosti.

S obzirom da ste i sami preduzetnik, šta je potrebno da bi se ojačalo preduzetništvo, ali i generalno privreda, a u gradu otvarala nova radna mjesta? 

– Težište treba da bude na porodičnim firmama kao što je i moja, ali i da treba razvijati zanatsku djelatnost. U tom smislu treba animirati  da se u srednje škole upisuje sto vise učenika u zanatske struke potrebne ovom gradu, a da mladi ljudi koji završe škole za zantlije dobiju pomoć, tj. benefite za otvaranje sopstvenih radionica. Mislim da je ideja o gradskoj razvojnoj agenciji jako dobra, te da sredstva koja ona plasira trebala bi da idu preko nje, a ne preko komercijalnih banaka. Na taj način bi porodične firme lakše dolazile do obrtnih sredstava. Obije ove mjere značile bi više radnih mjesta za mlade u Banjaluci. Takođe, kada bi se težište privrede prebacilo na privatnu inicijativu, mladi ne bi više, čim upišu fakultet, već pričali kako im je želja da se domognu državnog posla.

Kad su u pitanju sport, rekreacija i zabava u gradu, smatrate li da bi izdvajanja za ove namjene trebala biti veća, ili samo drugačije raspoređena? 

– Što se tiče sporta, rekreacije i zabave smatram da većina novca ide na klubove kao sto su Borac i Igokea, a da zbog toga trpe drugi sportovi i klubovi. Član sam vaterpolo kluba veterana Incel. Mi smo ove godine trebali da idemo na evropsko prvenstvo vaterpolo veterana, ali zbog manjka sredstava .nismo otišli. U sličnim problemima su i drugi sportovi i klubovi.Zbog toga, mislim da sredstava treba ravnomjernije rasporediti, a da klubove koji žele više novca treba privatizovati. To ne znači da ćemo manje voljeti Borac, ako je u privatnom vlasništvu. On je naš banjalučki bez obzira ko je vlasnik, ali bi se šansa dala I drugim klubovima I drugim sportovima. Takođe imamo divan olimpijski bazen koji trebamo maksimalno iskoristiti. Uvjerio sam se sto se tiče plivanja da smo jako nepismeni i u tom pravcu bi trebali razmišljati o bar jednom sedmičnom času fizičkog vaspitanja na bazenu za sve osnovne škole kao dio nastave. Mislim da imamo stručan kadar i da to možemo sprovesti.

Ustaljeno je mišljenje, a primjeri potvrdjuju, da izabrani predstavnici vlasti često zaborave interese i potrebe onih koji su ih birali. Šta mislite zašto je to tako i kako to izbjeći?

– Mislim da je to do samih birača. Evo ja sam sad u kratkim crtama vama odgovorio na neka svoja razmišljanja i predstavio stavove za koja ću se boriti. Ako u peroiodu od četiri godine ništa ne uradim, znači da mi birači, a posebno moja nacionalna zajednica neće više pružiti podršku za sljedeći mandat. Naposlijetku, treba svojoj djeci pogledati u oči i reći šta smo uradili za njihovu budućnost.