Četvrtog maja 2017. godine navršava se 37 godina od smrti najvećeg antifašističkog lidera jugoistočne Evrope i jednog od najvećih državnika XX. stoljeća – Josipa Broza Tita. Neoboriva je činjenica, bez obzira da li se to nekome sviđalo ili ne, da Tito ima ogromne zasluge u antifašističkoj pobjedi protiv nacifašizma i kvislinških zločinačkih pokreta (četnika Draže Mihailovića i ustaša Ante Pavelića), kao i u obnovi bosanskohercegovačke državnosti na zasjedanjima ZAVNOBIH-a u Drugom svjetskom ratu.
Nema sumnje da se radi o jedinstvenom čovjeku, ne samo u njegovo vrijeme, nego u svim vremenima – bez obzira kako ocjenjivali njegovo djelovanje i ulogu – u pozitivnijim ili negativnijim tonovima. Titove lične kvalitete i slabosti, politički instinkti i zablude, dobra rješenja i greške, umnogome su odredili tok bosanske i južnoslovenske historije u većem dijelu XX. stoljeća, više negoli u slučaju bilo koje historijske ličnosti u bivšoj Jugoslaviji. Zato sjećanje na Tita nije stvar nostalgije ili pukog podsjećanja na prošlost, već i određeni putokaz za budućnost koji svjedoči da se nacifašizam, šovinizam i nacionalizam mogu i moraju pobijediti.