Stalna potreba političara opšte prakse da kroz naučene tekstove “pojašnjavaju” apsolutno baš sve društvene pojave u interesu dnevne politike srozalo je društvo u prosjek, gdje više niko nikome ništa ne vjeruje, navodi zastupnik SDP BiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Aner Žuljević.

„Nemam ništa protiv bilo koje struke, ali ako prestanemo poštovati granice naučnih oblasti u tumačenju pojava otvorili smo vrata apsolutnoj kakofoniji i tumaranju kroz beskonačne prostore besmisla.

519 KM je manje od 1000 na svim stranama svijeta, osim na prostoru koji medijski kontroliše SDA!

Na djelu je estradizacija struke u funkciji političkog populizma koju SDA izdašno sponzorira kroz kapital otet na provedenim štetnim javnim politikama zasnovanim na kriminalnim tehnikama kreativnog računovodstva u javnim preduzecima.

Odnos između nauke i površne SDA politike je već odavno nažalost prešao u agresiju politike nad naukom u apsolutnom porazu istine!

Suština SDA djelovanja je generiranje buke informacija koje su razbacane i nesistematizirane, jer ih je u tom slučaju vrlo teško razumjeti, a sve isključivo u svrhu manipulacije strahom.

Stoga je jedan od osnovnih zadataka “politički nekomercijalizirane” nauke da organizira empirijske činjenice kako bi se u interesu javnosti i istine mogle uspostaviti veze između podataka i projicirane manipulacije.

Vise od dvije decenije je prostor jasne naučne empirijske logike bazirane na istini oteo SDA politički populizam koji sebično kratkoročno profitira u ostvarenju svojih ciljeva osvajanja javnih funkcija kreirajući dugoročnu štetu za društvo.

Odnos javnog duga i BDP je ekonomski međunarodni standard za komparaciju.

Činjenica je da BDP raste i drugim zemljama, kao sto je činjenica da kod dosta njih raste i procenat zaduženja. Činjenica je da nama u FBiH raste BDP, ali pada udio duga.

Za jasnoću slike javnog duga posebno je važno znati razumjeti i odvojiti zaduživanje za budzetsku potrošnju od zaduživanja za razvoj koja se evidentiraju u javnom dugu FBiH, a dominantno se odnose na javna preduzeca u sferi cestogradnje, energetike, komunale….

Potenciranje restrukturiranja javnog duga (unutrašnji/vanjski) koji u ukupnom iznosu nije PORASTAO je prevashodno zanimljiv sa aspekta ostvarenja postavljenog političkog cilja vraćanja izgubljene političke nezavisnosti društva u ekonomskom odlučivanju i ciljanog nametanja podjele odgovornosti za ostvarivanje ukupnih ekonomskih ciljeva od svih domaćih sudionika ekonomskog sistema.

Konkretno, aktivno sudjelovanje domaćeg bankarskog sektora u domaćem javnom zaduživanju u cilju substituiranja spoljnog duga pokazuje porast povjerenja u vladine institucije i ekonomske razvojne politike, te poslovnu politiku banaka u okviru kreditiranja fokusira na konkurentniji razvojni pristup prema domaćim privrednicima u interesu zajedničke odgovornosti za rast i razvoj domaće ekonomije.

Naravno, da bi se to razumjelo moraš imati intelektualni kapacitet da sliku posmatraš u puno širem smislu od čitanja politički tuđe napisanih netačnih tekstova.

Važan aspekt koji je potrebno naglasiti jeste da svjetska iskustva dokazuju kako prekomjerna izloženost spoljnom dugu obavezuje na provođenje mjera od strane domaćih politika po nalogu medjunarodnih finansijskih institucija koje često znaju ići u devastaciju socijalnog statusa vlastitih građana.

Scenariji koje smo gledali u mnogo većim ekonomijama, poznatim kao doktrine šoka, koje su metodološki jasno opisane u dobro poznatim i činjenicama potkrpijeljenim knjigama su jasno dokazivali dugom iznuđeni pristanak domaćih politika na privatizaciju, smanjenje javne potrošnje, te liberalizaciju radnog zakonodavstva što je gotovo uvijek rezultiralo posljedicama kroz rast nezaposlenosti, bogaćenje sumnjivih pojedinaca i opšte siromaštvo društva.

Sjetimo se prvih SDA vlada, njihovih certifikata, pravila privatizacije, uništavanja stotina fabrika, stečaja, krađe imovine, radnika na ulici do posljednjih demonskih zakonskih projekata u sferi rada i penzija.

SDA je organizacija koja definitivno okuplja pojedince koji imaju znanja da dobro razumiju ono što godinama štetno rade, jer se sve godinama istrajno i jasno manifestiralo u političkim odlukama njihovih kadrova kroz period svih SDA vlada, posebno od 2015. do 2023 godine.

Zbog toga isti vrlo vješto godinama sakrivaju činjenicu da su upravo zbog prirode spoljnog zaduživanja njihove vlade prihvatile međunarodni diktat da svjesno liberaliziraju Zakon o radu koji je demonski dehumanizirao bh. radnika i napravio finansijsku štetu u ljudskom kapitalu (odlazak pola miliona radno sposobnog stanovništva) za ovo društvo koja je na nivou dvostruko većem od ukupnog duga FBiH, što je više od 10 milijardi KM.

Druga faza socijalne devastacije bh. društva se desila u izmjeni Zakona o PiO koji je smanjio penzije novim penzionerima prosječno za 30 posto u odnosi na stari zakon i uvela formulu koja je praktično zaledila penzioenere u dugoročno siromaštvo.

Na kraju, jedina istina zašto Nikšić nije nastavio svoj prvi mandat je zato što nije pristao i dozvolio izmjenu Zakona o radu po diktatu međunarodne zajednice da se bh. radnik dehumanizira kroz liberalizaciju i pretvori u rentacar auto koji se iznajmljuje na mjesec dana.

Zašto su Vlade SDA umjesto interesa vlastitih građana svjesno provodile štetne zahtjeve, te bh. ekonomiju i društvo dugoročno onesposobile u razvojnim kapacitetima i održivosti fondova solidarnosti, posebno penzionog fonda će ostati predmet za sudsku analizu.

Da li se radilo o svjesnom produciranju političkog sistema u cilju realizacije koruptivnih aktivnosti kroz javna preduzeća kojim smo svjedočili u upravljanju javnim funkcijama!?

Preduzeća su uništena, neka oteta, neka preprodata, neka zadužena, mali broj ih se uspio odbraniti od SDA krpelj politike.

ZRAK im je jedva umakao, i simbolično svom imenu ponovo prodisao!”, zaključio je Žuljević.