u subotu, 06. augusta/kolovoza u hotelu „Central na Vlašiću održano je Strateško planiranje OO SDP-a BiH Travnik za naredne Lokalne izbore 2016. godine. Radnome skupu prisustvovalo je 30 kandidata za OV Travnik, rukovodstvo OO SDP-a BiH Travnik, nekoliko gostiju i kandidat za načelnika Općine Travnik Slavko Sikirić. Tom prigodom obratio se skupu.
Da se predstavim: ja sam Slavko Sikirić rođen 29. 06. 1955. godine u Paklarevu, općina Travnik, oženjen i otac troje djece.Osnovnu školu završio sam u Turbetu a srednju u Vitezu.
Diplomu inženjera strojarstva stekao sam u Novom Sadu 1977. Godine, i zaposlio se u AIK Novi Sad na mjesto rukovodioca održavanja, pored toga diplomirao sam 1985.godine na Ekonomskom fakultetu u Subotici, te stekao i zvanje diplomiranog ekonomiste te nastavljam u istoj firmi da rukovodim komercijalnim sektorom AIK Novi Sad, OOUR Minakva. Na mjestu direktora Federalne carinske uprave u Sarajevu 2001-2003, zatim kao ministar u Ministarstvu unutrašnjih poslova SBK/KSB, te kao direktor Zavoda za javno zdravstvo SBK/KSB. Pored navedenih poslova obavljao sam i poslove direktora u firmama s većinskim vlastitim kapitalom, a trenutno se nalazi na čelu firme P.T.D „ Igobenz“ d.o.o. Travnik.
Pored uspješne poslovne karijere, iza sebe imam izuzetno uspješnu sportsku karijeru. Nosilac sam crnog pojasa „šesti dan“ u džudu, osvajač višebrojnih balkanskih, europskih i svjetskih medalja, dobitnik niza priznanja od lokalnog do državnog nivoa u ex-Jugoslaviji, Republici Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, a najznačajnije priznanje iz oblasti sporta je nagrada za životno djelo Sportskog saveza Općine Travnik i Sportskog saveza Bosne i Hercegovine.
Dakle, za sebe mogu reći da sam kompletna osoba.
Sve ovo vrijeme bio sam i politički aktivan, naravno, u SDP-u Bosne i Hercegovine. Moja kandidatura za načelnika Općine Travnik je potekla od mojih drugarica i drugova kao priznanje za moj dugogodišnji angažman i uspješan rad u OO SDP-a Travnik na zadacima i promociji načela i vrijednosti koje SDP-e BiH propagira te nastoji ostvariti i u Općini Travnik.
Čast mi je i priznanje biti kandidatom za načelnika Općine Travnik, no zahvaljujući mom iskustvu i radu na navedenim poslovima te političkim aktivnostima -zaključio sam da bih mogao unaprijediti organizaciju, rad i funkcioniranje Općine Travnik, a time unaprijediti uvjete i kvalitetu života našeg stanovništva i građana na našoj općini Travnik.
Zašto i kako!?
Pošao bih od sistema rada same općinske administracije od koje zavisi mnogo toga. Sistem rada je krut i teško se prilagođava neophodnim promjenama u svojoj organizaciji i radu. Administracija je prekobrojna te sklona bespotrebnom usložnjavanju , kompliciranju i izvršavanju svojih poslova. Često OV Travnik, čiju većinu čine vijećnici SDA BiH i HDZ BiH, nerealno planira, usporava, usložnjava , ne izvršava i nije u mogućnosti zatvoriti sve svoje planske zadatke i obveze. I tako, kako su već nekoliko mandatnih perioda na vlasti, prenose ih iz mandata u mandat. Mogao bih to argumentirati mnogim primjerima neispunjenih izbornih obećanja, ali dovoljna su samo dva primjera: nezavršena izgradnja SRC „Pirota“ i zgrada Srednjoškolskog centra – ali neću. To najbolje kompromitira njihove namjere da ostanu što duže na vlasti bez obzira na rezultate i cijenu „njihove vlasti“. Za mene ‘vlast’ znači odgovornost, trud i rad. Lažna obećanja su isključena.
Zapošljavanje građana (za razliku od zapošljavanja ‘podobnih’ iz SDA i HDZ-a ) je u stagnaciji. Načelnik Općine Travnik tvrdi da zapošljavanje u Travniku bilježi trend rasta. Vjerojatno je mislio na ‘stranački podobne građane’ koji glasaju za stranke na vlasti, ili je imao na umu 2009. i 2010. kada je taj trend bio točan. Travnik je, po podacima Agencije za planiranje ekonomskog razvoja FBiH prošle godine ( 2015.) bio na 30-tom mjestu po razvijenosti općina u FBiH, gdje 33% stanovništva radi a 67% radno-sposobnog stanovništva ne radi, te je pitanje kada će i ‘od koga’ dobiti posao.
Zašto? Sve više firmi, proizvodnih pogona, trgovina, ugostiteljskih radnji …sezatvara no otvara.
Od ukupnog broja stanovnika u Bosni i Hercegovini( oko 3,75 milijuna) njih oko 700,000 radi, a 550,000 traži posao. Umirovljenika je oko 600,000 te se tako izjednačavaju s brojem uposlenih. Učenika u osnovnim školama je oko 320,000 a studenata u BiH je oko 120,000. Prema ‘bajatim podacima’ UN ( već sutra svi ti podaci o BiH su ‘bajati’ ) oko 175,000 bosansko-hercegovačke djece, bilo Bošnjaka, Hrvata, Srba ili iz reda Ostalih živi u siromaštvu te tako i velik broj njih na granici biološke prijetnje opstanka. Oko 25,000 ozlojeđenih, poniženih i gladnih ljudi hrani se u javnim kuhinjama. 45,000 raseljenih ljudi nije se vratilo svojim domovima ( Gdje, kako, kome, zašto i u što da se vrate? ). Prema nekim istraživanjima čak 150.000 mladih otišlo je iz zemlje od kraja rata do danas.
Koliko djece u dejtonskoj Bosni i Hercegovini ne pohađaosnovnu školu?
Oko 5%, a 74% romske djece. Postotak djece s poteškoćama u razvoju je još i veći.
Koliko košta odjeća, obuća, školski pribor, knjige i školska torba? Plus sve ostalo …
Koliko roditelja svojoj djeci u intenzivnom psiho-fizičkom razvoju može ponuditi neophodan doručak, ručak i večeru? Plus sve ostalo …
U kakvim uvjetima žive djeca čiji roditelji nemaju adekvatan stambeni prostor/smještaj ili su sustanari, podstanari … a nisu u radnom odnosu i u stanju su socijalne potrebe?
24% djece iz takvih obitelji ne nastavlja srednju školu.
Točne podatke nemam ‘koliko se od svih tih podataka’ odnosi na našu općinu, ali ‘to’ što imam brine me. Na mladima svijet ostaje. A što im se daje? Većina, ako završi školu – nema posla i neizvjesno je kada će ga imati. Ako slučajno rade plate su male, neredovite uz uvijek prisutnu mogućnost da ostanu bez posla. O braku i stanu ne mogu ni maštati. Većina živi s roditeljima penzionerima a ‘ti’ penzioneri primaju minimalne penzije. Kada im roditelji umru – što im preostaje? I zato u tolikom broju odlaze iz Bosne i Hercegovine. Sadašnja vlast „brine o sebi“ , „svojoj djeci“, „svojim nacionalno podobnim“, „nacionalnim školama“, „nacionalnim entitetima“, …
Dakle, i uz ovo malo statistike ne treba vam analitičnost eksperata da shvatite kakvo je sve/opće stanje u našoj zemlji, a i na našoj općini Travnik nije situacija mnogo bolja.
Mi iz OO SDP Travnik imamo namjeru to mijenjati, tako što ćemo stvarati, unapređivati i poboljšavati uvijete rada i života svih naših građana na način stvaranja pretpostavki za razvoj gospodarstva, turizma, infrastrukture, … Mi iz OO SDP-a BiH Travnik imamo konkretan Izborni program za našu općinu Travnik koji tretira oblasti:
- Privrede,
2. Socijalne politike,
3. Obrazovanja,
4. Kulture,
5. Sporta,
6. Rada općinske administracije,
7. Infrastrukture,
8. Prostornog uređenja i očuvanje okoline,
te tako želimo i možemo unaprijediti zapošljavanje, zaustaviti stagnacija gospodarskog razvoja, neefikasnost lokalne uprave, prostornog uređenja , infrastrukture, … i svega što smo konkretno naveli u našem Programu. To su značajne aktivnosti i naš Program je dat javnosti na uvid. Taj Program, i mene kao budućeg načelnika, mnogo određuje u stilu i načinu rada. Kako sam već rekao: Samo rad, rad, i radna mjesta našoj općini mogu donijeti razvoj i boljitak svim građanima. Sve drugo je ‘političarene’ … ‘Politikanstvom’ se ne mislim baviti.
Tu je jednostavan ali gorući problem pasa lutalica. Taj se problem mogao cjelovito i u potpunosti riješiti prema inicijativi i prijedlogu kluba vijećnika SDP-a 2013. godine – ali nije. Nekada je travnička općina bila poznata po razvijenom ovčarstvu koje je tadašnja socijalistička vlast u SR BiH inicirala sloganom: “ Ovca po glavi stanovnika“. Ako stranke SDA i HDZ ostanu i dalje u „općinskoj vlasti“, uskoro bi mogli na općinskom nivou imati – psa po glavi stanovnika . Sa sloganom ili bez slogana …
Što bih uradio ako budem izabran za načelnika Općine Travnik?
Jedna poslovica kaže:“ Kad’ imate ozbiljne planove prvo treba da ih dobro shvatite, te da znate da ništa nije tako lako i jednostavno kao što vam se čini, a prije no bilo što učinite na pokretanju toga plana – prije toga morate učiniti nešto drugo.“ Za početak – mene bi građani općine Travnik trebali izabrati za Načelnika. Isto tako, to ovisi i koliko bi kandidata naše OO SDP-a Travnik bilo izabrano u Općinsko vijeće Travnik. Sve drugo bi bila obećanja bez pokrića. Treba se suočiti sa stvarnošću.
Travnik je nekada imao preko 30.000 zaposlenih radnika. Sada ih radi negdje oko 12.000, ili oko 33% radno-sposobnih građana. Od rata je proteklo 20-tak godina i što je od tada urađeno?. Već sam rekao kako se sve više firmi, proizvodnih pogona, ugostiteljskih radnji , trgovina, … zatvara nego otvara. Općinskoj administracije je mnogo veća briga kako da samu sebe financira kroz represivne mjere naplata poreza i ostalih davanja koje poreski obveznici moraju „kako god platiti“ nego da im omogući uz određene ‘benefite’ ostanak na tržištu ma kako god ono bilo nerazvijeno. Zbog takvoga stava i odnosa privrednici, poduzetnici, zanatlije, … radije zatvaraju objekte nego da se ‘natežu’ s općinskom administracijom. Na kantonalnom i federalnom nivou situacija je slična: mnogo je lakše da se zadužuju, a tako zadužuju i općine, no da stvaraju uvijete i daju privrednicima, poduzetnicima, zanatlijama, … da se znalački i radno „razmašu“ pa tako stvore uvjete za privredni napredak i prosperitet naše općine. Da bi se to dogodilo treba ukinuti korupciju, zapošljavanje ‘podobnih a nesposobnih’, nepotizam, …
Ako ste detektirali probleme, ako znate kako ih rješavati, te što želite – imate i konkretna rješenja kojima probleme uspješno i sanirate. Naravno, ne neposredno pred same izbore.
Travnik ima potencijale za razvitak gospodarstva, poljoprivrede i stočarstva, turizma …Ima izuzetno kulturno-povijesno naslijeđe, geografski položaj, razvijenu kadrovsku i infrastrukturu školstva koju treba prilagoditi potrebama tržišta rada. Primarni uvjet za sve to je stručna, odgovorna i poštena vlast naše općine koja će znati, moći i htjeti privući strane i sve druge investitore koji će vidjeti interes, mogućnost ostvarene dobiti, profita … a ne raditi ‘ispod žita’ na ličnim, grupaškim i netransparentni stranačkim interesima.
Kada je u pitanju sport, što reći?
Točno je da sam ja od svoje 17 godine pa sve do danas aktivan ne samo kao sportaš nego i kao sportski djelatnik. Travnik je prepoznatljiv po sportskim veličinama kao što su Blažević, Hadžiabdić, Renić, Cerić i mnogi drugi, međutim, zadnjih 20 godina sport se urušava kao i privreda, poduzetništvo, zanatstvo, … i ostalo. Dobro ste zapazili, dvorana je aktualna samo pred izbore i pranje novaca poslije izbora. Sport u Travniku treba da se bazira na radu s mladima iz Travnika i Srednjobosanskog kantona a ne oslanjati se na dovođenje sportaša sa strane. Sport u Travniku krenut će uzlaznom linijom kada oslonac klubova budu činili sportaši poniknuli u svojim klubovima, to se odnosi pogotovo na NK Travnik kome želim brzi povratak u elitno društvo.
Grad ne čine samo zgrade zapuštenih fasada, dotrajala infrastruktura, ceste, ulice, parkirališta … što su uobičajene teme stranaka na vlasti neposredno pred izbore … Kultura je ta koja čini grad gradom. Travnik je uvijek bio gradom zahvaljujući tradiciji i kulturi, ili tradicionalnoj kulturi koja je nastajala spojem kultura Istoka i Zapada. Takva nam je i arhitektura. Mislim da bih sportu i kulturi trebalo dati više zamaha, podrške i … sredstava. Ako srušite zgradu – napravit će te bolju, ali ako srušite zgradu koja je i institucija kulture – padate u ‘nenadoknadivu’ kulturnu stagnaciju. Nacionalizam je srušio mnoge ‘kulturne institucije’ u Travniku. Iako nismo bogata općina – imamo i pozorište i kazalište, a trebali bi umjesto ‘dvije škole pod jednim krovom ‘imati’dva pozorišna-kazališta’pod jednim krovom.
Travnik i sada nastoji održati ‘određeni kulturni trend’, renome, imidž … ali sve to počiva na entuzijazmu, ljubavi i nastojanju ljudi koji vole ovaj grad i znaju da će ga u najznačajnijoj mjeri činiti, održavati i održati – ‘sport i kultura’. Tu bih rado uključio svoje ljudske, stručne i materijalne potencijale te kulturu institucionalno učvrstio.
Dragi drugovi i još draže drugarice, mnogo je toga što bih na našoj općini trebalo učiniti, odraditi, administrativno i materijalno poduprijeti – što nije lako, ali … trebamo se truditi da osvojimo što više glasova bez izbornih podilaženja i lažnih obećanja. Posebno bez megalomanski ideja i projekata, pa tek onda razmišljati o formiranju općinske vlasti…
OO SDP BiH Travnik je prezentirao naš izborni program tako da svi mi zajedno znamo što nam je i kako činiti, kako do funkcionalnijeg, boljeg, ljepšeg, uređenijeg Travnika – jer to je naš grad! Naši građani i stanovništvo naše općine to zaslužuju i takav grad trebaju.
Imamo li mi vlast koja to može učiniti?
Da je imamo – ja se ne bih kandidirao za načelnika Općine Travnik.
Ne moram ja biti najbolji općinski načelnik u Kantonu, niti vi najbolji općinski vijećnici, ma koliko vas ušlo u OV Travnika, ne moramo! – al’ moramo biti najbolji što možemo!
Hvala vam i živi bili!
