Ustavni sud FBiH proglasio je neustavnim odredbe Zakona o stečajnom postupku FBiH. Tim povodom Anto Domazet, predsjednik Savjeta za ekonomska pitanja SDP BiH, sačinio je i javnosti uputio osvrt i analizu o ovom Zakonu, pitanju stečaja i njegove percepcije, te naročito o položaju radnika u firmama u stečaju. Osvrt na Zakon nalazi se u nastavku teksta.
„Mada nam još nisu poznati detalji odluke Ustavnog suda FBiH koji je na osnovu podneska potpredsjednika Federacije BiH Milana Dunovića proglasio neustavnim odredbe člana 33. i 41. Zakona o stečajnom postupku FBiH, izgleda da se pažnja javnosti usmjerava u pogrešnom pravcu. Nije osnovni problem položaja radnika u poduzećima u stečaju visina isplata iz višeg isplatnog reda, radi se o daleko složenijim problemima.
Osporenim zakonom predviđeno je da se prvo iz stečajne mase isplaćuju ona potraživanja koja potiču iz perioda privremene uprave i koja nije mogao namiriti privremeni upravnik (član 33 stav 1). Nakon toga namiruju se zaposlenici stečajnog dužnika sa potraživanjima iz radnog odnosa za posljednjih osam mjeseci do dana otvaranja stečajnog postupka, a u visini najniže plaće za svaki mjesec obračunate prema Općem kolektivnom ugovoru za teritoriju Federacije i doprinosima u skladu sa zakonom. Isto vrijedi i za plaćanje naknada štete za povrede na radu koje se isplaćuju u punom iznosu (član 3, stav 2) . Međutim, radnicima se priznaju sva potraživanja koja su prijavljena do otvaranja stečajnog postupka, ali su u višem isplatnom redu samo osam najnižih plaća. Preostala potraživanja su općeg isplatnog reda i isplaćuju se samo u postotku koji omogućava ostvarena stečajna masa.
Nacrtom novog Zakona o stečaju u FBiH iznos plaća je korigiran na 12 mjeseci, ali se još uvijek radi o najnižim plaćama. Isplate tih plaća su u apsolutnom prioritetu, ali opet ovise od visini stečajne mase. To jeste neko normativno poboljšanje položaja radnika, ali ono ovisi u stvarnom životu od toga kako se vodi stečajni postupak, kolika je stečajna masa u odnosu na obaveze i kakve su perspektive uspješnog okončanja stečajeva i stvaranju firme koja može uspješno da posluje. Drugim riječima, treba stečajeve prestati voditi kao postupak kojim se zakucava posljednji ekser u mrtvački sanduk firme dužnika i postići da stečaj bude normalna klinička terapija koja dužnika vodi ka ozdravljenju.
Pitanje prioritetnih isplata plaća radnika je veoma kompleksno zbog toga što su se stečajevi u dosadašnjoj praksi pokretali tek nakon što je firma potpuno ekonomski iscrpljena i kada nema šansi da se izvrši restrukturiranje firme i otpočne ponovno efikasno poslovanje.
Ono što položaj radnika može učiniti snošljivijim i u kontekstu novog Zakon o stečaju odnosi se na slijedeće aktivnosti:
1. Pravovremeno otpočinjanje stečajnog odnosno predstečajnog postupka koje će omogućiti ozdravljenje firme uz pomoć povjerilaca (a radnici su također povjerioci, ali i najviše zainteresirani za uspješan ishod stečaja)
2. Efikasno vođenje predstečajnog, odnosno stečajnog postupka usmjereno na reorganizaciju stečajnog dužnika i njegovo osposobljavanje za novo investiranje, zapošljavanje i ostvarivanje dodane vrijednosti
3. Da bi se to postiglo treba ograničiti mogućnosti da jedan stečajni upravnik vodi više stečajeva
4. Sprečavanje špekulantskih poteza menadžmenta i uprave koji iscrpljivanjem firme kroz izvlačenje novca i nerealno prihvatanje obaveza onemogućavaju ozdravljenje i reorganizaciju firme
5. Realno vrijednovanje radnog doprinosa radnika u pokretanju proizvodnje u vrijeme stečaja po cijenu zajamčenih plaća, koje bi trebalo ići dotle da se nakon neuspjelog stečaja omogući varijanta prevođenja takve firme u društveno poduzeće u formi zadruge ili druge neprofitne organizacije, kao što nam to potvrđuju primjeri Dita Tuzla i Granit Jablanica.
SDP BiH će se zalagati da ova načela budu osnova za pripremu novog zakona o stečaju. Pozicija radnika u stečaju mora biti dijelom definirana kroz viši isplatni red, ali to objektivno ne mogu biti sva potraživanja po osnovu plaća, jer bi time drugi povjerioci bili dovedeni u neravnopravan položaj i tako bio onemogućen proces uspješnog vođenja i zaključena stečajnog postupka. Naime, visina plaća često je iznad stečajne mase, pa bi priznavanjem ukupnih potraživanja po osnovu plaća kao viši isplatni red, bilo onemogućeno ostvariti ciljeve, svrhu i logiku stečajnog postupka, odnosno reorganiziranje firme i njen ponovni uspješan rad.
Zakonom bi trebalo podstaći mogućnosti da radnici svoja potraživanja u slučajevima perspektive uspješnog ozdravljenja firme i nastavka njenog rada prevedu u vlasničke udjele. Ključni cilj stečaja za radnike je postići reorganiziranje i ponovni nastavak rada firme nakon njenog ozdravljenja koje bi omogućavalo njihovo ponovno zapošljavanje.
U tom smislu ponuđeni Nacrt zakona o stečaju, osim ambicioznosti predlagača ne nudi realne mogućnosti efikasnijeg vođenja stečajeva. Za to postoje dva razloga. Prvo, Vlada kao predlagač uopće nema jasnu sliku stanja u oblasti stečajeva, niti ključnih problema u njihovom provođenju. Ona ne nudi nikakve analize, niti kvalitativne i kvantitativne pokazatelje. Pogotovu nema nikakvog dokumentiranja kako se završavaju stečajevi, kolika stečajna masa se ostvaruje, koliko se namiruju potraživanja radnika višeg isplatnog reda i potraživanja povjerilaca općeg isplatnog reda, a u tome posebno potraživanja radnika. Zakon daje rješenja a da nije uopće identificirao probleme i uzroke problema vezanih za neefikasne stečajeve i katastrofalni položaj radnika u njihovom provođenju. Drugo, Vlada želi da skrati provođenje stečaja na godinu dana za jednostavnije stečajeve, a ne predviđa nikakav program mjera za jačanje sistema stečajnog sudstva – šta treba uraditi u sudovima i u osposobljavanju stečajnih sudija i stečajnih upravitelja da skrate vrijeme za proglašavanje predstečajnih i stečajnih postupaka i za njihovo što brže i uspješno okončanje – o tome nema ni riječi. Knjiški sastavljeni Zakon o financijskom poslovanju u FBiH, koji je rađen za imaginarnu ekonomiju, će proizvesti mnoštvo stečajeva jer je do nerealnih granica pooštrio uvjete plaćanja obaveza daleko iznad onih koji postoje u drugim zemljama regije, pa i u BiH, u RS. Različito definiranje rokova plaćanja obaveza u FBiH i RS opasno će dovesti u pitanje jedinstvenost ekonomskog prostora BiH. To su prijetnje položaju radnika koje proizlaze iz neadekvatnog i nestudioznog pristupa problemu i regulaciji izmirivanja financijskih obaveza u FBiH.
Za rješavanje sudbine radnika koji su pogođeni gubitkom radnih mjesta kroz stečajeve Vlada mora osigurati barem dvije vrste mjera. Prvo, nastaviti sa jačanjem aktivnih politika i mjera zapošljavanja specijalno dizajniranih za te radnike. Drugo, treba ubrzati rješenja za uplate doprinosa za radnike koji imaju uvjete za penzionisanje u okviru šireg socijalnog paketa za zbrinjavanje radnika za koje nisu uplaćivani doprinosi.“
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.