Danas su u Bosni i Hercegovini raspisani još jedni opšti izbori. Zakazani su za 7. oktobar 2018. godine. Šta ti izbori znače radnicima i na šta je potrebno obratiti pažnju?
Prije svega radnička klasa mora biti svjesna da se još nije pojavila ovakva antiradnička vlast u Bosni i Hercegovini, još od one koja je izglasala pretvorbu društvene u državnu imovinu. Ne smijemo zaboraviti kako su izglasani ključni zakoni za radnike, Zakon o radu i Zakon o PIO/MIO i ko je te zakone podržao, a ko je bio protiv. Ne možemo sebi dozvoliti luksuz da imamo kratko pamćenje i takve snage na izborima moraju biti žestoko kažnjene jer oni su glasali za svoje, a ne za naše interese.
Također moramo biti oprezni da ne nasjedamo na patriotske priče o državi i narodu, jer ono što je radničkoj klasi najvažnije su uslovi rada i troškovi života. Zbog toga se ne obazirite na one koji bi udarali po prstima i kandiduju se iz inata i koji uvijek govore o državi, a nikada o radnicima. Ne obazirite se ni na one koji su kao multi-kulti, a zastupaju isključivo interese krupnog kapitala i najgoru neoliberalnu ideologiju pakujući sve to u razvoj države. Bez radnika nema države, a nema ni njihovih plata koje dobijaju da nas zastupaju.
Radnici se moraju fokusirati na one političke snage koje im nude program boljeg života, koje im nude povećanja plata, bolje uslove u odnosima sa bankama, kvalitetnije zdravstvo i dostupnost zdravstvene zaštite, moratorij na poskupljenja… Radnik mora znati da u budućnosti slijedi i donošenje još nekih veoma važnih zakona za radnike, kao što su Zakon o štrajku ili Zakon o zaštiti na radu. To su jednako važni radnički zakoni kao što su to Zakon o radu i Zakon o PIO/MIO. Oni fundamentalno utiču na naše živote i zbog toga treba pozorno slušati ko je te zakone spreman izglasati u formi najpovoljnijoj za radnike.
Stanje u državi je takvo da sebi ne možemo dozvoliti luksuz da padnemo pod uticaj nacionalističkih, patriotskih, velikodržavnih ili nekih drugih priča i moramo gledati isključivo radnički interes i ko će taj interes najbolje zastupati, ko ima plan, kome su prioritet radnici i siromašni, a ne poslodavci i bogati. Više nije dovoljno samo biti građanski opredjeljen, nego se mora biti i klasno opredjeljen i mora se ponuditi jasna vizija smanjenja klasnih razlika u bosanskohercegovačkom društvu.
Radnicima je svejedno izrabljivali ih jednonacionalno oni koji jašu na nacionalističkoj ideologiji ili ga izrabljuju multinacionalno oni koji jašu na neoliberalnoj. Radnici hoće da izrabljivanje prestane i moraju dati glas onim snagama koje imaju plan kako da se zaustavi nemilosrdni klasni rat protiv radnika i siromašnih u Bosni i Hercegovini, a koji se različitim intenzitetom vodi već 25 godina. Radnici hoće i hljeba i kruha, hoće da školuju svoju djecu i da slobodno idu u ljekara, radnici hoće da žive životom dostojnim čovjeka i od svog rada.
Glas na izborima treba dati samo onima koji su to spremni i imaju plan kako da to isporuče radničkoj klasi.
radnici.ba