U prijepodnevnim satima sam se spustio sa Urija ka centru grada. Iz auta sam sa žalošću i peludnom gorčinom posmatrao 20-ak okupljenih oko spomen-ploče nesretnom mladiću Radenku Đapi kojeg „slave“ kao prvu žrtvu rata u gradu Prijedoru. Pokojni Radenko je ubijen u večernjim satima 30.4.1992-ge godine od strane još uvijek nepoznatog počinioca, a na spomen-ploči piše kako je „ubijen od strane muslimanskih ekstremista“. Tog dana su u ranim jutarnjim satima SDS-falange nasilno preuzele vlast u opštini Prijedor. Preko dana se slavilo, a uveče šenlučilo, po mnogobrojnim kazivanjima svjedoka.
Kazana slika je samo prikaz aktuelnog stanja bosanskohercegovačkog društva kojeg po svim šavovima cijepaju principi nacionalkratije. Bez dovoljno svijesti o stvarnim uzročnicima bosanskohercegovačke beznadežnosti građani Bosnei Hercegovine su ispunjeni akumuliranim gnjevom kroz sosptveni jad i bijedu u koju su dovedeni nacionalkratijom koja se hrani uzajamno sa leđa naroda „u ime naroda“.
Nezaposlenost u Bosni i Hercegovini je 43,3%.
Zabrinjavajući je rapidan rast strukture zaposlenih u javnom sektoru(državne jasle), a pad istog u realnom sektoru (privreda).
U realnom sektoru su plate radnika svedene na nivo milostinje kojimupravlja primitivni kapitalizam.
Javni dug Bosne i Hercegovine je 43% BDP-a.
Pojednostavljeno kazano sa daljnim učešćem nacionalkratskog obrasca vlasti država Bosna i Hercegovina se sve više i više sapliće u kolu sopstvene agonije bez svjetlosti na kraju svih tunela u koje su sabijeni bosanskohercegovački građani naslagani u iste po svojim nacionalnim bojama.
Vjerujem u svjetlo na kraju tunela čemu jesu dokaz i aktuelna hapšenja u FBiH.
Akciju združenog tipa vodila je državna SIPA sa učešćem entitetskih MUP-ova i uz operativno sadejstvo nadležnog kantonalnog MUP-a.
Država nikako ne može biti uska projekcija aktuelnih plemenskih i nacionalnih vođa, već izgrađen institucionalni sklop koji ravnopravno štiti sve građane države.
Nadam se, vjerujem u to i borim se za to, zajedno sa svim ostalim bosanskohercegovačkim socijaldemokratima, za državu Bosnu i Hercegovinu u kojoj su ljudske vrijednosti ispred nacionalnih, u kojoj se nacionalne vrijednosti temelje na količini međuljudskog razumijevanja i tolerancije, a ne iščašenog odnosa prema prošlosti, stvarnosti i budućnosti.
Mi iz SDP BiH se borimo za državu u kojoj politika donosi zakone kroz svoja zakonodavna tijela, a ne da se zakoni kroje po mjeri nacionalkratskih ili bilo kojih drugih dnevnopolitičkih interesa. U takvoj državi bi se proces suočavanja sa prošlošću brzo završio, jer bi mnogo toga što je danas u službi dnevne politike bilo kanalisano pravosudnim institucijama u kojima se ne mjeri zločin po nacionalnoj pripadnosti, već se prema istom odnosi kroz argumentaciju onoga što zaista jeste zločin, a u ime zadovoljenja onoga što jesu principi pravde i pravičnosti svakog civilizovanog društva.
Živimo u prostoru manipulacije gdje je mnogo važnije biti Srbin, biti Hrvat, biti Bošnjak nego li zadovoljan čovjek na svom radnom mjestu od kojeg se valjano diže porodica.
Mase mladih odlaze iz ove zemlje, trbuhom za kruhom.
Iznad svega žele biti zadovoljni sobom kao ljudi vrijedni svojih radnih mjesta.
Žele živjeti u prostoru u kojima se obrazac ljudskih vrijednosti mjeri po ljudskim sposobnostima, a ne po nacionalnoj pripadnosti.
Dragi moji sugrađani, dragi moji Bosanci i Hercegovci, sretan nam Prvi maj, međunarodni praznik rada kojemu tek treba vratiti njegovo pravo značenje u okvire zajedničke nam domovine Bosne i Hercegovine!