Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavljuje da će Srbija već sljedeće godine imati najsnažniju armiju u regionu. Ovakva vijest je ozbiljno upozorenje za sve države u regiji, pa samim tim i državu Bosnu i Hercegovinu. Umjesto da se Vučić i njegovi saradnici posvete izgradnji trajnog mira, ekonomskom razvoju, izgradnji škola, bolnica, obdaništa…, oni ponovo sanjaju velike vojske. Trka u naoružavanju nije put u sigurniju budućnost regiona. Naprotiv, to je recidiv opasnih hegemonističkih politika iz 90-ih godina prošlog stoljeća.
Podsjećam na Sporazum o podregionalnoj kontroli naoružavanja koji je potpisan u Firenci 1996. godine, a koji proističe iz Anexa 1-B Daytonskog mirovnog sporazuma. Cilj usvajanja sporazuma je, između ostalog, da se postigne uravnoteženi i stabilni nivo oružanih snaga potpisnica i vojne ravnoteže. Poštivanje ovog sporazuma i slova i duha Daytonskog mirovnog sporazuma mora biti prioritet za sve države potpisnice.
Vučićeve izjave su alarm da se zapitamo koliko su snažne i opremljene Oružane snage BiH. Budžet koji se izdvaja za našu vojsku je nedovoljan, imamo problem sa kadrovima, zastarjelom opremom, korupcijom… Može li država Bosna i Hercegovina sebi dozvoliti da ima ovako neopremljene Oružane snage? Zar nije ponižavajuće da pripadnici Oružanih snaga BiH nemaju kolektivno osiguranje? Povećanje budžeta, nova oprema i modernizacija Oružanih snaga Bosne i Hercegovine treba da bude naš prioritet, jer se razvoj ekonomije i privlačenje investitora može postići samo u stabilnoj i sigurnoj državi. Kako da investitore uvjerimo da su njihove investicije ovdje sigurne ako nemamo vojsku koja može biti garant mira i sigurnosti?
Stoga su ovakve najave iz Srbije ozbiljno upozorenje nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini da se zapitaju o snazi i spremnosti bh. vojske. Pri tome bih se pozvao na izreku: Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremajmo se kao da će sutra rat. Da li ćemo ojačati Oružane snage ili ćemo se pouzdati da „ako Bog da“ neće biti rata?
Naravno, ovakve najave kojima susjedne države pokazuju mišiće i pokušavaju za sebe priskrbiti ulogu “regionalnog policajca” koji treba diktirati odnose na Balkanu je još jedan argument da se snažno ubrza integracija države Bosne i Hercegovine u NATO. Tek onda ćemo biti potpuno sigurni i zaštićeni od moguće nove agresije. Pristupanje NATO savezu, koji predstavlja kombinaciju vojne i ekonomske moći sjevernoemeričkih i evropskih partnera, podrazumijeva i određene obaveze za našu državu. Tu se, prije svega misli na jačanje demokratskog društva, poštivanje principa međunarodnog prava, ispunjavanje obaveza iz Povelje UN i Opće deklaracije o ljudskim pravima i uzdržavanje od prijetnji i upotrebe sile.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 2016. godine usvojilo „Pregled odbrane“ i „Plan razvoja i modernizacije Oružanih snaga BiH 2017 – 2027“, na osnovu kojeg su Ministarstvo odbrane BiH i Oružane snage BiH trebali povećati efikasnost i modernizirati se. Aktuelno stanje Oružanih snaga BiH nije ni blizu zadovoljavajućeg. Imamo uglavnom zastarjelu vojnu opremu, materijalno tehnička sredstva i infrastrukturu, kao i nestandardizovane sisteme edukacije kadrova.
Da bi Bosna i Hercegovina ojačala svoje Oružane snage neophodno je prvenstveno povećati budžet koji je nedovoljan za razvojne projekte i modernizaciju OS BiH. Proces oporavka i razvoja OS BiH sigurno će trajati dugo i zahtijevat će strpljenje i posvećenost svih aktera koji za cilj imaju sigurnu i stabilnu Bosnu i Hercegovinu. Cilj treba biti da od Oružanih snaga napravimo respektabilnu vojsku koja ispunjava standarde NATO-a.
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.