U emisiji „Pošteno“ Duške Jurišić, profesor Enver Kazaz je govorio o ljevici i socijaldemokratiji osvrćući se na svoju raniju kritiku SDP-a, te je dao uvid u trenutno stanje ljevice.
Prenosimo najzanimljivije dijelove već otvorene diskusije o ljevici, koja zaokuplja i našu pažnju.
O kritici SDP-a u periodu 2010-2014 od strane Kazaza, Žarka Papića i Mile Lasića.
„Kada smo kritikovali SDP, kritikovali smo liderokratski način upravljanja i gubitak socijaldemokratske ideologije, a onda i gubitak socijaldemokratske prakse.“
Ujedinjenje ljevice
„Posljednja inicijativa Željka Komšića, bez obzira na sve, kako došla i s kojim razlozima, dobra je u samo jednom smislu. U tom smislu da raste svijest o nužnosti ujedinjenja ljevice. Mislim da ta inicijativa dolazi prekasno, da su procesi kandidiranja u strankama već počeli, da se nalazimo u nekoj vrsti vrlo žestoke predizborne kampanje i da nije moguće u ovom trenutku krenuti, – čak se ne bi mogli stići ni rokovi – u objedinjavanje ljevice.
Važno je da je gospodin Komšić izgovorio takvu rečenicu. Zbog čega to govorim? Zato što je kod velikog dijela članstva DF-a postojao otpor ideji ujedinjenja. Taj je otpor očigledno sve manji.
Komšićev poziv omogućuje ozbiljne razgovore. Naime, ozbiljne razgovore o zajedničkom izbornom nastupu. Bilo bi idealno za ljevicu da se potpiše čvrsti predizborni sporazum o savezu. Na taj način bi četiri stranke poslale poruku da imaju vrlo jasan plan, da imaju jedinstvo i da bude nadu da je u BiH moguće promijeniti stanje.“
Paradigmatski događaji na lijevoj sceni
„Meni je važno da istaknem sljedeće. Postoji nekoliko važnih paradigmatskih događaja na lijevoj sceni. Jedan od njih je način na koji je biran predsjednik SDP-a. Dakle, statut je predvidio unutrašnju demokratizaciju stranke. To je događaj koji mijenja političku filozofiju u BiH, budući da su naše stranke liderokratske i budući da su, kako bi rekao Žarko Papić, te stranke neka vrsta interesnih kartela. Ova, unutrašnja demokratizacija unosi potpuno novu političku praksu i onemogućuje da postoji neki jaki politički centar koji diktira mišljenje svim članovima.
Drugi važan događaj u profiliranju ljevice je prodor SDP-a na prostor Republike Srpske i u Hercegovinu i stvaranje multietničke partije.
Treći paradigmatski važan događaj jeste da raste svijest o nužnosti ujedinjenja. Nedostaje i četvrti, a vidim da se on lagano pojavljuje, a to je zadobiljanje ideološkog polja stvarne, izvorne, socijaldemokratije. Ljevica se mora iz tkz „trećeg puta“ vratiti teoriji „države blagostanja“. Sanjam trenutak da se u listi za izbore, da se u parlamentima i vladama, nađu radnici i da vidimo da je ljevica, da je SDP, DF ili GS tako strukturirala svoje kandidate na izborima, da odražava sve društvene grupe.“
O kandidatu za člana Predsjedništva o čemu se mogo govori, zašto?
„Mislim da je to pitanje nametnuto u medijima. Mislim da su bitniji procesi koji su suštinski. Na primjer, kada drug, ili gospodin, Aner Žuljević fenomenalno govori o potrebi uvođenja poreza na bogatstvo, to pokazuje promjenu svijesti u SDP i okretanje ka stvarnoj socijaldemokratiji. I recimo, za čas to možemo razviti, da se od tog poreza novac iskoristi za uvezivanje radnog staža silnim radnicima kojima to nije učinjeno.“
prometej.ba