SNSD-SDA-HDZ udruženi protiv ulaska BiH u NATO

Nekako potpuno neopaženo NATO put BiH postao je samo još jedna dnevno-politička tema na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, gdje se opet zarad političkog pozicioniranja dijelimo na one koji jesu i one koji nisu za članstvo BiH u NATO Savezu.

Međutim, pitanje članstva naše zemlje u NATO savezu je mnogo kompleksnije i mnogo bitnije pitanje nego što to koriste vladajući zarad političke trgovine i dobijanje većeg kolača vlasti na nivou države.

Da raščistimo prvo poziciju koji predstavljajući sve Srbe i ako, bez obzira na izborni rezultat, nema prvavo na to, zastupa Milorad Dodik. Famozna deklaracija Narodne Skupštine Republike Srpske o vojnoj neutralnosti bila je tada samo dio mozaika predizborne prevare Dodikovog SNSD-a, kada je predstavnike Saveza za promjene jurio kao vještice zbog saradnje sa SDA i strancima na nivou države. Tada je morao pucati iz svog raspoloživog oružja, kako bi dokazao izadaju srpstva, i naravno zbog potpune snishodljivosti istog Saveza za promjene, koja se ni danas nije promijenila, uspio je da ih proglasi izdajnicima, uvuče u izglasavanje ovakve rezolucije i ispoštuje svog poslovnog partnera Vučića, kako bi imao bolju poziciju u kosovskim pregovorima.
Ne treba tu zaboraviti ni njegov odnos sa Rusijom gdje, blokirajući pristup BiH NATO savezu dobija blagu naklonost Putinove administracije, koja mu je sasvim dovoljna u biračkom tijelu i tako izgleda kao bitan faktor.

Danas, kada je Dodikov SNSD sa istim SDA-om u čvrstoj koaliciji i kada dolazi vrijeme da mora Rusima otplatiti predizborne kafe i trominutna slikanja sa Putinom u hodnicima i na utrkama Formule 1, postavlja se pitanje da li će SDA pokriti taj njegov račun i formirati državnu vlast bez usvajanja Godišnjeg akcionog plana, kao sastavnog dijela daljeg puta BiH ka konačnom članstvu u NATO savezu.

Čović i njegov HDZ su u proteklom mandatu davali velika obećanja, pogotovo prema američkoj administraciji, u vezi sa putem BiH ka NATO savezu i neosporno je da postoji veliki stepen razočarenja prema njemu, jer je apsolutno sve slagao i, ustvari, značajno usporio put BiH ka NATO-u, a cio mandat je na tim krilima i obećanjima dobio nemalu podršku State Departmenta, čak i u svojim nacionalističkim nebulozama.

Mantra koju je Dodik preuzeo od ratnog i poslijeratnog SDS-a, kako je NATO bombardovao srpske položaje tokom rata u BiH, te poslije toga bombardovanje Srbije, zbog odluka režima Slobodana Miloševića u vezi Kosova, je duboko primljena među Srbima u BiH, tako da Dodiku nije teško da ovim manipuliše među građanima i biračkim tijelom, ali postaje mu sve teže da istu poziciju iznese, sa jedne strane, prema Rusima, kod kojih je žestokom zadužen, a sa druge stane prema američkoj administraciji koja je rezolutna kada je ovo u pitanju.

Ne treba zaoboraviti da je Doikov stav prije nekoliko godina bio potpuno drugačiji te da je sa obje ruke podržavao put BiH u NATO savez, a na kraju, nesporno je i da je njegov SNSD pokrenuo put BiH prema NATO-u. Međutim, zarad ostanka na vlasti, promjena kursa i oslanjanje na Rusiju kratkoročno su ga spasili, ali dugoročno doveli u problem u kome se sada realno nalazi.

Vrlo sličnu odluku, mada iz druge pozicije je i Milošević tih godina donio, kako bi kao sačuvao Kosovo u granicama Srbije ( iako ko je imalo realan zna da je Kosovo davno, jos početkom devedesetih van Srbije, te da je u kosovsku nezavisnost uloženo decenije vremena i stotine miliona lobiranja ), a ustvari time samo kupovao sebi vrijeme za ostanak na vlasti. Ishod je jasan, Kosovo je izgubljeno, Srbija je bombardovana, a Milošević je petog oktobra svrgnut od strane svog naroda.

Da li će isti ishod doživjeti Dodik, mada sada u potpuno drugim uslovima, ostavljamo vremenu da potvrdi, iako je putanja gotovo indentična. Ovdje je faktor samo vrijeme kad pitanje Bosne i Hercegovine dođe na dnevni red međunarodne zajednice, a tu je to negdje.

E sada, da budem iskren, ne brine me toliko Dodik, jer je on spreman dušu da proda, samo da ostane na vlasti i njega treba ostaviti vlasnicima kapitala kod kojih je zadužen politički da sa njim i završe. Ono što me u ovom trenutku brine jeste potpuno sljepilo SDA, koja je očigledno spremna zarad ostanka na vlasti, poput Miloševića i Dodika, da proda naredni period puta BiH ka NATO savezu.

Navodno SNSD, SDA i HDZ spremaju nekakvu izjavu gdje će vjerovatno “na dođem ti”, pokušati zadovoljiti svoja biračka tijela i međunarodnu zajednicu kratkoročno, kako bi samo uzeli državnu vlast i pokrenuli nove cikluse kriminala i otimačine. Ovdje se radi o novoj prevari SNSD-SDA-HDZ koalicije, gdje će se pokušati objasniti da oni nisu u koaliciji, već u realizaciji izbornih rezultata, da oni jesu za ulazak u NATO, ali malo kasnije, da oni jesu za kandidatski status za ulazak u EU, ali čim se završe svi planirani tenderi.

Dakle, neosporno je da ulazimo u period gdje je SDA spremna da plati sve Dodikove i Čovićeve račune, samo zbog tri državna ministra, desetak direktora i vjerovatno dva, tri velika tendera, a naravno i period od naredne četriri godine, kako bi se pokrile i sve kriminalne radnje iz prethodnog mandata. Jer, poznata je matrica u bh. politici, koliko god je bitno dobiti vlast, kako bi krali, toliko je još bitniji dobiti još jedan mandat, da se isti kriminal pokrije iz prethodnog perioda.

E sada, da razjasnimo fakte koji niko javno neće reći ali su gola istina. Prvo, bez ulaska u NATO nema ni kandidatskog statusa, niti članstva u EU, drugo, ulaskom u NATO savez BiH dobija konačni mir, treće, ulaskom u NATO prestaju sva tročlana nacionalna divljanja i, na kraju, ulaskom u NATO u velikim su problemima i Milorad Dodik i Dragan Čović i Bakir Izatbegović.
Da li im je u interesu ulazak u NATO, pa ni pod tačku razno i koliko god Dodik nije za ulazak iz gore objašnjenih razloga, toliko isto za ulazak nisu ni Dragan Čović, ni Bakir izetbegović, koliko god se upirali da objasne međunarodnoj zajednici da jesu.

Geostrateški gledano ni Bosna i Hercegovina, pa ni Srbija, nemaju izbor kada je u pitanju članstvo u NATO-u. Naravno, Vučić to dobro razumije i Srbija ima mnogo bližu saradnju sa NATO nego neke zemlje članice, ali će ovakav status držati sve dok ne pokuša naći izlaz iz problema zvanog Kosovo, a predstavlja također njegov račun iz prošlosti, jer je na vlast došao pod glavnim obećanjem, a to je priznanje kosovske nezavisnosti.

Da zaključim, ukoliko SDA i Bakir Izetbegović pristanu na formiranje državne vlasti bez usvajanja Nacionalnog akcionog plana za NATO, to će predstavljati najveću izdaju Bosne i Hercegovine u poslijeratnom periodu. Za takav potez nema opravdanja, nema iskupljenja i zove se samo na jedan način IZDAJA BOSNE I HERCEGOVINE.

Ulazak BiH u NATO savez je najveći zalog za budućnost Bosne i Hercegovine, to je garant trajnog mira na ovim prostorima i svakako niko, a pogotovo narod u BiH, ne smije plaćati u 2019. godini račune pogrešne i nacionalno suicidne politike ni Slobodana Miloševića, ni Radovana Karadžića, ni Aleksandra Vučića, a nikako politike Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića.

Budućnost i mir naših porodica i naše djece mnogo više vrijedi od ministarskih pozicija i vaših tendera. Ukoliko odlučite da prodate Bosnu i Hercegovinu budite sigurni nećemo vam to dopustiti. Jer ovo je odluka OPSTANKA I BUDUĆNOSTI.