Prof. dr. Anto Domazet govori o prijedlozima novih zakona o doprinosima i o porezu na dohodak.
Zašto se donose novi zakoni o doprinosima i o porezu na dohodak u Federaciji?
– Sve analize ukazuju da, u području konkurentnosti na tržištu rada sa doprinosima od 41,5% na bruto osnovicu plaće, FBiH ima izuzetno loš položaj u regiji i šire. Visoko opterećenje rada praćeno je i socijalno neprihvatljivim praksama da se dio isplata radnicima isplaćuje bez ikakvih doprinosa i poreza (topli obrok i regres), da vlasnici kapitala i menadžeri formalno prijavljuju niske plaće na koje plaćaju doprinose i poreze, a bez ikakvog oporezivanja isplaćuju visoke dividende koje zamjenjuju plaće.
Simulacije efekata
Reforma poreza i doprinosa trebalo je da se izvrši tako da se proširi obuhvat isplata koje su predmet doprinosa i poreza na dohodak, ali da ukupan fiskalni efekat bude neutralan, odnosno da javni prihodi ne bilježe ekspanziju, a poslovni sektor i sektor domaćinstava ne bilježe dodatna poreska opterećenja. Naime, ekonomska i socijalna strana svakog poreskog rješenja prelama se preko tri društvena segmenta: poslodavaca – investitora, građana – radnika i njihovih domaćinstava i države – javnog sektora.
Prijedlog zakona o doprinosima predviđa smanjenje stope doprinosa na 33,5%, uz proširenje osnovice za doprinose sa isplatama za topli obrok i regres. Zakon o porezu na dohodak predviđa oslobađanje od poreza dohotka do 8.400 KM godišnje, odnosno stopu poreza od 10% za godišnji dohodak od 8.401 KM do 18.000 KM, te uvođenje progresivne stope poreza od 20% na dohodak iznad 18.000 KM. Također, zakon predviđa oporezivanje dohotka po osnovi štednje i isplaćenih dividendi i to po stopi od 10%. Ostaje dilema koliko su osnovne intencije reformi provedene. Naime, predlagač nije dao nikakvu simulaciju efekata zakona, tako da je otvoren prostor za sumnje o stvarnom poštovanju načela fiskalne neutralnosti ovih zakona.
O čemu se radi u reformi direktnih poreza u FBiH?
– U 2016. u FBiH prikupljeno je 315 miliona KM poreza na dohodak, a u 2017. godini 339 mil. KM ili 7,6% više. Doprinosi za vanbudžetske fondove u 2016. prikupljeni su u iznosu od 2.983 mil. KM, a u 2017. u iznosu od 3.182 mil. KM ili 6,7% više (doprinosi za PIO 1.647 mil. KM, odnosno 1.764 mil. KM, doprinosi za zdravstvo 1.200 mil. KM, odnosno 1.272 mil. KM i doprinos za osiguranje od nezaposlenosti 136 mil. KM, odnosno 145 mil. KM). Dakle, ova dva zakona teška su više od 3,5 milijardi KM, što čini oko 16,8 % BDP-a FBiH. Ranije je izvršena izmjena zakona o porezu na dobit, koja je značila povećano opterećenje za privredu, a to se potvrdilo i skokom prihoda po osnovu poreza na dobit sa 246 mil. KM u 2016. na 355 mil. KM u 2017. godini.
Povećani prihodi u 2017. su rezultat povećanih ekonomskih aktivnosti i zapošljavanja, ali i efikasnosti u njihovoj naplati. I pored toga, postoje veliki dugovi poreskih obveznika uglavnom po ovim osnovama i to u iznosu od 2.223 mil. KM ili 57,7% ukupno naplaćenih sredstava godišnje (stanje 31. 3. 2017. a dužnici su uglavnom javna poduzeća). Ovaj podatak pokazuje da sistem direktnih poreza funkcionira u dvije sfere, jedna je aktivna privreda koja plaća poreze i doprinose, druga je zombi privreda koja ne plaća obaveze, zbog čega i stope poreza i doprinosa za aktivnu privrednu sferu dostižu visoke iznose.
Da li su ovi zakoni dobri ili loši za radnike i zašto?
– Načelno, odgovor je pozitivan. Naime, povećanjem osnovice za doprinose povećava se i penzijski osnov za radnike. Praktično, postoje svi uvjeti da se isplate po osnovi toplog obroka i regresa sada uključe u plaću radnika, što bi ojačalo njihov ekonomski i socijalni položaj, odnosno sigurnost – plaće bi mogle skočiti time za oko 20%. Naravno, puno toga će ovisiti o odlukama poslodavaca, ali bitno je da postoji povoljnija ekonomska osnovica i za pregovore o plaćama.
Hoće li položaj svih radnika biti isti?
– Neće, nijedna reforma ne može to postići. Razlike se ispoljavaju u nekoliko kriterija. Prvo, prema kriteriju odnosa gotovinskih neoporezivih isplata naspram plaće za radnike koji su primali niske plaće, a imali relativno visok udio neoporezivih gotovinskih isplata bit će potrebno povećati uplate doprinosa. I obrnuto. Povećane doprinose bi svakako trebalo da snose poslodavci, jer su inače imali pozitivne efekte kada su umjesto plaća sa doprinosima isplaćivali neoporezive naknade za topli obrok i regres u nesrazmjerno visokom iznosu.
Ukupna reforma
Drugo, prema visini plaće, radnici sa plaćama iznad 18.000 KM godišnje bit će u nepovoljnijem položaju. Naprimjer, radnik sa plaćom od 2.500 KM mjesečno (30.000 KM godišnje) plaćat će porez na dohodak od 280 umjesto 220 KM. Mada taj porez plaća radnik, siguran sam da će odgovorni poslodavci naći način da kompenziraju dobre radnike koji se nalaze u sličnoj situaciji. Očigledno je da je prag za progresivno oporezivanje postavljen veoma nisko (ispod vrijednosti potrošačke korpe), a da će sve više dolaziti na dnevni red pitanje stimulativnog nagrađivanja stručnjaka, posebno pod uticajem velikih migracija iz BiH.
Treće, prema socijalnom statusu domaćinstva moglo bi doći do pogoršanja položaja radnika sa višim plaćama koji imaju veći broj izdržavanih članova jer se zakonom ne predviđaju nikakva umanjenja poreske osnovice po osnovi socijalnih kriterija. Naime, predlagač izgleda ima u vidu da su podizanjem neoporezive osnovice dohotka sa 3.600 na 8.400 KM uvaženi najvećim dijelom i ti kriteriji, što, naravno, ne mora biti točno.
Da li su zakoni dobri ili loši za poslodavce i zašto?
– Odgovor nije jednoznačan. Poslodavci su iznevjereni jer nije došlo do očekivanog rasterećenja rada koje bi omogućilo povećanje plaća radnicima, odnosno povećalo profitnu stimulaciju poslodavaca i motiviralo ih na veće investicije i zaposlenost. Tako je izostalo ostvarenje inicijalnog obećanja iz Reformske agende, koje je kasnije kroz Pismo namjere za prošireni aranžman sa MMF-om i zbog velikih dubioza u javnom sektoru prevedeno u načelo neutralnog fiskalnog efekta. Prednost za sve poslodavce je u tome što dobivaju harmoniziran sistem oporezivanja plaća koji je prisutan u EU i svim zemljama regije i to je posebno važno za strane investitore. Potpuno je neprihvatljivo nezadovoljstvo nekih poslodavaca zbog oporezivanja dividendi. Naime, kada se dobit usmjerava u isplate dividendi, to postaje dohodak kao i svaki drugi i normalno je da se, kao svugdje u svijetu, oporezuje. Jedno od područja amandmanskih intervencija svakako bi moglo biti smanjenje doprinosa, upravo zbog činjenice da se uvodi oporezivanje dividendi, što smatram i ekonomski i socijalno prihvatljivim, i kamata na štednju, što smatram znatno manje opravdanim.
Da li ova zakonska rješenja zaista imaju neutralan uticaj na prihode FBiH?
– Sumnjam, a na predlagaču je da otkloni sve sumnje i da ponudi simulaciju efekata ovih zakona. Navest ću samo da se oporezivanjem dividendi, ako je dobit u privrednim društvima FBiH u 2017. bila oko 2,2 mld KM i ako se 40% te dobiti isplati u formi dividendi, onda se može, uz poreze na kamate od štednje, očekivati dodatni porez na dohodak od oko 95 mil. KM, što otvara mogućnost da se doprinosi smanje za 1%, odnosno sa predloženih 33,5% na 32,5%. Treba se ovdje prisjetiti da je i reforma poreza na dobit bila na štetu poslovnog sektora, pa bi bilo krajnje urgentno uvesti oslobađanje od plaćanja poreza na dobit investiranja te dobiti u opremu i tehnologiju. Na to ukazuju upozoravajući podaci o niskom nivou investicija u privredi, odnosno stopi investicija od 17% u odnosu na BDP, što je daleko od potrebnog nivoa od 25%.
Šta je dalje potrebno raditi?
– Ove zakone treba posmatrati kao dio ukupne poreske reforme. Porezi su važni za ostvarenje ekonomskog rasta, investiranje i zapošljavanje. Zato moraju biti stimulativni za poslodavce – investitore u smislu da im nude veće profitne mogućnosti, ali i za radnike u smislu da nude veće plaće i veću sigurnost radnog mjesta. Oni su važni i za provođenje socijalne pravde i doprinosa javnim potrebama prema ekonomskoj snazi poreskog obveznika. Osiguranje stabilnosti javne potrošnje koju treba bitno restrukturirati je važno za osiguranje agregatne tražnje, ali i za rast društvenog standarda građana FBiH (obrazovanje, zdravstvo, socijalna zaštita, penzije).
Proširenje osnove
Potrebno je dalje raditi na proširenju osnove za direktno oporezivanje (nekretnine, luksuzna dobra i drugo), zatim na reformama poreza na dodanu vrijednost. U tom kontekstu je veoma važno pitanje restrukturiranja i rješavanje financijskih dubioza javnog sektora (zdravstvo, obaveze prema radnicima za uvezivanje staža i drugo). Usko s tim, potrebno je definirati novi nivo minimalne plaće u FBiH. Konačno, veoma ozbiljno pitanje je onemogućiti izvršne i organe uprave (Vlada FBiH i Ministarstvo financija, te Poreska uprava FBiH) da kroz podzakonske akte donose propise koji u osnovi derogiraju sistemske zakone koji reguliraju poreze.
Izvor: Oslobođenje