Drugarice i drugovi, dragi prijatelji, poštovani borci Narodno-oslobodilačkog rata, branioci Bosne i Hercegovine, građani, dragi moji antifašisti…
Sve Vas srdačno pozdravljam.
Posebno priznanje želim odati organizatorima ovogodišnjeg Marša antifašista i zahvaliti se na njihovoj predanosti da jedan ovakav događaj postane tradicija.
Jako je važno da se okupljamo na ovakav način i da šaljemo poruku da je antifašizam itekako živ u BiH.
Potrebno je da se prisjetimo da je na temeljima antifašističke borbe i pobjede u Drugom svjetskom ratu nastala i opstala Bosna i Hercegovina.
Onaj ko to ne razumije i ne prihvata, ne razumije i ne prihvata Bosnu i Hercegovinu.
Mi, na ovim prostorima, imamo nesreću da se često moramo boriti protiv rigidnih oblika nacionalizma ostrašćenih kroz fašizam ili šovinizam.
Bili smo dio svjetske antifašističke koalicije koja je porazila Hitlera i njegove saveznike u zločinu.
Tito je tada bio ne samo vođa narodno-oslobodilačke borbe i partizana u Jugoslaviji, već je bio jedan od svjetskih lidera antifašističke koalicije.
Evropa je pogrešno mislila da je 1945. godine stavila tačku na fašizam, a zapravo je stavila tri tačke.
Mnogi su olako pomislili da je fašizam mrtav.
Mi smo to u Bosni i Hercegovini osjetili na svojoj koži. Prepušteni sami sebi odbranili smo se uz ogromne žrtve i stradanja.
I danas vidimo da u svijetu ljudi i dalje stradaju zbog toga što neko misli da su neki ljudi manje vrijedni i da ne zaslužuju ne samo dostojanstven već bilo kakav život.
Fašizam jest bio poražen vojno, ali je nažalost vrijeme pokazalo da fašizam, a naročito šovinizam živi i da je vjerovatno vječan kao i zlo.
Dragi moji antifašisti, na svu sreću danas se u BiH borba protiv ovog zla ne vodi oružjem. I fašizam se prilagođava aktuelnom trenutku, pa mijenja svoje pojavne oblike.
Nemojte uopše imati dilemu da je to tako.
Upravo zbog toga, danas je politička borba za cjelovitu, multietničku državu u kojoj će svi građani biti jednaki, dakle borba za normalnu Bosnu i Hercegovinu, u stvari nastavak antifašističke borbe.
Zato je važno da svima koji su protivnici takve BiH danas sa ovog skupa poručimo da ih se ne bojimo.
Mi ne samo da smo bolji, nego smo i jači od njih.
Siguran sam da su antifašisti velika većina u BiH.
Međutim, ta većina je predugo tiha, pasivna i neorganizovana.
S druge strane nacionalistička manjina je glasna, agresivna i dobro organizovana.
Zato je krajnje vrijeme da se to mijenja.
Dignimo glas u borbi protiv nacionalizma.
Organizujmo se u zajednički blok protiv podjela.
Aktivirajmo se zajedno u borbi za bolju zemlju.
S obzirom da se danas radi o političkoj borbi, prihvatam da je najveća odgovornost na nama koji vodimo političke stranke.
Mi u SDP-u dajemo sve od sebe da se što više progresivnih snaga okupi oko zajedničkih vrijednosti, a koje su prije svega utemeljene na antifašizmu.
Ja sam svjestan da je to naša istorijska odgovornost u ovom trenutku.
Zato i sa ovog mjesta i na današnji dan želim svima poručiti – okupimo se, organizujmo se, suprotstavimo se zajedno.
Radimo zajedno kako bi antifašistička većina konačno preuzela u ruke sudbinu ove države.
Više nema vremena za bilo kakve izgovore.
Sami se moramo boriti i izboriti za pravedno i humano društvo, za zemlju iz koje neće odlaziti naše kćeri i sinovi.
Moja vizija je da BiH bude sretna i stabilna država, država u koju će se ljudi vraćati.
Sada smo zemlja koja izvozi pamet, jer nam ljudi odlaze, a dolaze nam oni koji nam govore kako ne možemo zajedno kako bi iskoristili naše domaće izdajnike da onda oni zajedno opljačkaju ono što su građani stvarali decenijama.
E za njih,drugarice i drugovi, nema nam druge nego primjeniti recept druga Tita i njegovih partizana i poraziti ih istrajnom borbom.
U oktobru ove godine stoga moramo pobjediti. To nije samo politička borba, to je borba za odbranu ideje BiH.
U oktobru ćemo odlučivati o tome kuda će BiH krenuti?
Hoće li to biti ovo što imamo sada, tri države pod jednim krovom ili ćemo praviti zemlju za sve nas, zemlju jednakih i sretnih ljudi, zemlju gdje se prije svega gleda čovjek.
Zemlju kakvu su sanjali i antifašisti prije 75 godina kada su u vremenu najvećeg vojnog sukoba kojeg istorija pamti, imali mudrosti i vizije reči da je ovo zemlja svih njenih naroda i građana.
Moramo pokazati nacionalistima i cijelom svijetu da u Bosni i Hercegovini ne žive nikakva plemena.
Da ovdje žive ljudi koji su ponosni pripadnici svojih naroda, ali ljudi kojima je dosta igranja s Bosnom i Hercegovinom i ljudi kojima je dosta igranja sa njihovim životima i igranja sa budućnošću njihove djece. Da ovdje žive ljudi kojima ne smeta drugo i drugačije, naprotiv.
Hoćemo graditi Bosnu i Hercegovinu po mjeri svih njenih građana i naroda, ni srpsku, ni hrvatsku, ni muslimansku već, kako su to zaključili antifašisti u Mrkonjić Gradu 1943., i srpsku i hrvatsku i bošnjačku i svih građana Bosanaca i Hercegovaca.
Zato dragi prijatelji, hvala Vam što ste danas uveličali ovaj dan.
Hvala Vam što baštinite uspomene na naše najbolje dana i naše najbolje ljude.
Pozivam vas da istrajemo u borbi za našu Bosnu i Hercegovinu, da istrajemo u izgradnji porušenih mostova međusobnog povjerenja.
Nema nam niko preći od porodice i naših komšija i susjeda.
Zajedno možemo sve, a međusobno zavađeni samo smo lagan plijen za one koji bi da nas podijele i opljačkaju.
Zato drugarice i drugovi dignimo glas, prenesimo poruke ljubavi i mira.
Neka živi Bosna i Hercegovina.
Zemlja za sve nas.
Jedina zemlja dva puta rođena u antifašističkoj borbi.
Smrt fašizmu. Sloboda narodu.