SDP mora biti lider ujedinjenja ljevice

Uloga Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine u ujedinjenju ljevice ne smije biti upitna, izjavio je u intervjuu za Fenu kandidat za predsjednika SDP-a Emir Đikić.

– Ne smijemo pristati na ulogu privjeska. SDP mora biti lider ujedinjenja. Moramo krenuti od stvaranja zajedničke platforme lijevih stranaka, koja će se bazirati na osnovnim principima socijaldemokratije. Ljevicu moramo ujediniti na principima i programima, ne na foteljama – pojasnio je Đikić.

Zašto ćete pobijediti na stranačkim izborima i postati predsjednik SDP-a?

– Zato što SDP-u treba promjena, a od svih ponuđenih kandidata jedino ja predstavljam promjenu. Svi kandidati osim mene bili su tokom posljednjih deset godina članovi rukovodstva partije. Učestvovali su u donošenju odluka koje su SDP dovele do kraha na prošlogodišnjim izborima. Danas pokušavaju odgovornost prebaciti na druge, ali činjenica je da se nikad nisu ni rječju usprotivili nijednom pogrešnom kadrovskom rješenju, nijednoj neprincipijelnoj koaliciji. Imali su priliku da mijenjaju SDP iznutra i nisu je iskoristili. Zato SDP-u treba novo lice, neko ko ima “čiste ruke”, neko ko može donijeti stvarne promjene i izbornu pobjedu 2016. i 2018. godine.

Koje su greške dovele do drastičnog pada izbornog rezultata SDP-a na izborima 2014. u odnosu na 2010?

– SDP je drastično pao već na lokalnim izborima 2012. godine. Tada smo izgubili većinu načelničkih mjesta u opštinama. Upozorenje smo dobili čak i u našem tradicionalnom uporištu, Tuzli, gdje smo izgubili većinu u Opštinskom vijeću i danas moramo koalirati s populistom Mirnesom Ajanovićem. Građani su nas već tada kaznili za prodaju principa za nekoliko fotelja. Kasnije je postalo još gore: bilo je sklapanja i raskidanja neprincipijelnih koalicija, rukovodstvo SDP-a je pokušavalo da zadrži vlast po svaku cijenu. Od takvog SDP-a okrenuli su se građani, ali i javnost, pa su svi naši uspjesi prolazili neprimjetno. Postali smo dežurni krivac za sve što ne valja u državi, dok su se sve ostale stranke oprale od odgovornosti.

Sve je ovo dovelo do katastrofe na opštim izborima 2014. Mene, a i druge SDP-ovce koji nisu učestvovali u donošenju odluka tokom mandata SDP-a, zabrinjava da nikad nije napravljena ozbiljna analiza ovog neuspjeha. Održan je vanredni kongres, ali nije razmatrana ničija odgovornost. Ona je u potpunosti prebačena na Zlatka Lagumdžiju, kao da je jedino on vodio partiju, kao da nije redovno dobijao podršku Predsjedništva i Glavnog odbora. Ponašanje nekih visokih funkcionera SDP-a na vanrednom kongresu podsjećalo je pomalo na način na koji se SDA pretvarala da nije učestvovala u federalnoj Vladi.

Ni dan danas nam niko od rukovodstva nije odgovorio na pitanje ko je i na koji način SDP iz vodeće političke snage u BiH pretvorio u jednu minornu partiju. Bez odgovora prošla su i pitanja o razlozima poraza na ovogodišnjim prijevremenim izborima za načelnika Kalesije i Živinica. Vjerovatno neće biti ni analiza i zaključaka nakon izbora za načelnika Fojnice, koje smo izgubili u prošlu nedelju.

Ko su ljudi u SDP-u ali i izvan njega koji su Vaši najodaniji suradnici i podržavaju Vašu predsjedničku kampanju?

– Prije svega, imam podršku običnih članova SDP-a i ona je za mene najvažnija. Imam podršku članova koji vjeruju u ideje socijalne pravde, jednakosti, antifašizma i multietničnosti i koji su, uprkos greškama rukovodstva, ostali vjerni SDP-u. Ali javljaju mi se i naši simpatizeri i građani koji nisu članovi partije. Dobio sam podršku brojnih intelektualaca i javnih osoba. Ovo je velika promjena raspoloženja javnosti, koja je do sada bila okrenuta protiv nas. A mi ne smijemo misliti samo na to ko će biti naš predsjednik. Već sljedeće godine čeka nas ispit na lokalnim izborima. Na kojima nećemo pobijediti bez mobilizacije širokog kruga ljevičara ne samo u našoj partiji, već i van nje.

Ko su ljudi u SDP-u ali i izvan njega koje bi ste voljeli vidjeti u svome timu predsjednika SDP-a?

– Ne bih sada govorio o imenima. U poslednjih nekoliko mjeseci upoznao sam ogroman broj naših običnih članova, koji su u javnosti potpuno anonimni, a koji partiji mogu donijeti više od dosadašnjih takozvanih “istaknutih kadrova”. Želim da što više njih uključim u rad SDP-a. Želim da pokrenem nove nekompromitovane snage u partiji.

No, računam i na pomoć drugih kandidata. Ne smijemo zaboraviti da nakon izbora SDP neće biti Emirova stranka, već i Emirova i Nerminova i Svetina i Jasminova i Mirina. Svako od nas može doprinijeti jačanju SDP-a svojim idejama i savjetima. Otvoren sam na sve konstruktivne prijedloge.

U kojem pravcu će te kao predsjednik pozicionirati SDP-a u sferi ekonomskih politika: Kretanje ka krajnjoj ljevici ili pozicioniranje bliže centru?

– Pozicioniranje SDP-a kad su u pitanje politike, ne samo ekonomske, nije i ne smije biti zadatak predsjednika. O stvarima od suštinske važnosti trebaju razgovarati svi članovi. Trebamo vratiti dijalog u partiju. Moramo se otvoriti za drugačija mišljenja. Dosta je bilo jednoumlja. U našoj partiji ima ljevičara svih boja – od predstavnika umjerenog lijevog centra do komunista. Svako od njih treba i mora izraziti svoje mišljenje i tražiti podršku među ostalim članovima. Ovo je najbolji način odlučivanja, prirodan za socijaldemokratiju, koji nažalost nije bio praktikovan u SDP-u posljednjih nekoliko godina.

Iako je to pitanje za stranačke organe pojedinih partija, interesuje nas Vaše lično mišljenje: Trebaju li stranke ljevice i lijevog centra izaći sa zajedničkim kandidatima za načelnike i sa zajedničkim listama za općinska vijeća na lokalnim izborima naredne godine?

– Trebamo polako započeti proces ujedinjavanja ljevice i lokalni izbori su odlična prilika za to. Odmah nakon kongresa 3. oktobra moramo početi ojačavati SDP, jer njegova vodeća uloga u ujedinjenju ljevice ne smije biti upitna. Ne smijemo pristati na ulogu privjeska. SDP mora biti lider ujedinjenja. Moramo krenuti od stvaranja zajedničke platforme lijevih stranaka, koja će se bazirati na osnovnim principima socijaldemokratije. Ljevicu moramo ujediniti na principima i programima, ne na foteljama! Ići ćemo u ozbiljne razgovore s partijama ljevice i lijevog centra. No, ujedinjenje ljevice, kako je ja vidim, više je od toga. Trebamo stvoriti pokret, okupiti ne samo stranke, već i radnike, sindikaliste, intelektualce, javne ličnosti. Tek kada dogovorimo ozbiljne i provodive politike zdravstva, školstva, socijalne zaštite, zapošljavanja, ekonomije, poljoprivrede i druge, tek tada se govori o ujedinjenju.

Već na lokalnim izborima sljedeće godine imaćemo priliku da krenemo s konkretnim koracima. Moj plan je da opštinske organizacije SDP-a otvore razgovore s opštinskim organizacijama drugih stranaka lijeve orijentacije i da naprave zajedničke programe, svaka za svoju opštinu. To nam treba biti izborni program koji ćemo ponuditi glasačima. Naravno, svaka je opština drugačija i u svakoj opštini SDP-ovci trebaju donijeti odluku o tome da li je zajednički nastup poželjan ili nije. Ovo ne smije biti naređenje iz Sarajeva, ovo je odluka koju moraju samostalno donijeti naši ljudi na terenu.

Da li SDP treba koalirati sa strankama sa nacionalnim predznakom i zašto?

– Prije svega SDP treba promijeniti način odlučivanja o ulasku u koalicije. Vidjeli smo šta se dogodilo nakon izbora 2010. godine. Rukovodstvo SDP-a je odlučilo da uđemo u koaliciju sa SDA na svim nivoima i naše ljude na terenu je stavilo pred svršen čin. Niko se nije pitao, na primjer, kako će ova koalicija uticati na lokalne zajednice gdje su SDP i SDA najveći neprijatelji. U nekim opštinama je ovo izazvalo pravi šok i veliki otpor! Osim toga, niko se nije pitao o dugoročnim posljedicama ove koalicije. A ove posljedice trpimo i dan danas! Izgubili smo vjerodostojnost kod onih birača kojima je glas za SDP bio glas protiv nacionalnih stranaka. Ove birače će biti izuzetno teško vratiti.

No prije svega, niko nije pitao obične članove šta misle o ovakvom rješenju. Rješenju zbog kojeg danas svi snosimo kolektivnu odgovornost. Zato se ja zalažem da ključne odluke, poput ove o ulasku i izlasku iz koalicije, ubuduće donosi članstvo putem referenduma. Sve koalicije, i ove eventualne sa strankama sa nacionalnim predznakom, će na taj način dobiti legitimitet, a svi mi u SDP-u postaćemo kreatori odluka naše partije.

Kako mislite ojačati poziciju SDP-a i omasoviti članstvo na prostoru Zapadne Hercegovine i Republike Srpske, ali i u onim sredinama gdje je SDP 2014. osvojio osjetno manje glasova nego 2010.?

– Prije svega moramo se vratiti radu na terenu. Partija treba raditi na rješavanju velikih državnih pitanja, ali i onih lokalnih. Trebamo biti što bliže našim ljudima i njihovim svakodnevnim problemima. Trebamo razgovarati, tražiti prijedloge i savjete. Ukratko, SDP se mora otvoriti prema ljudima. Moramo više pažnje posvetiti radu u osnovnim organizacijama. One moraju biti jednako važne kao Glavni odbor i Predsjedništvo. I te osnovne organizacije trebaju s podjednakom snagom raditi u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ne smijemo prepustiti našu zemlju u ruke nacionalnih stranaka, kao što smo do sada radili sa Zapadnom Hercegovinom i RS-om. Radom na terenu možemo vratiti sva ova mjesta koja smo otpisali kao utočišta, na primjer, HDZ-a ili SDA. Ne smijemo se prilagoditi situaciji na terenu: mi je trebamo mijenjati.

No, trebamo se čuvati i lokalnih klika. To je tokom nekoliko posljednjih godina bio veliki problem u RS-u, gdje je nekoliko moćnika suvereno vladalo SDP-om. Koristili su pri tom metode nespojive s etikom socijaldemokratije – izazivanje sukoba, podjela, smjenjivanje nepodobnih, raspuštanje organa partije i uvođenje povjereništava. Takva situacija se ne smije ponoviti. Demokratizacija treba biti naš prioritet na svim nivoima. Demokratizacija je jedan od recepata za vraćanje ljudi u SDP i za vraćanje SDP-a ljudima!

Fena