Socijalna država blagostanja, kakvoj teži Socijaldemokratska partija BiH, ima za političku viziju minimiziranje ekonomskih nejednakosti među ljudima na dva osnovna načina.
Prvi je stvaranje jednakih šansi za sve građane za obrazovanje, rad i poduzetništvo, generalno (samo)ostvarenje pojedinca u životu. To je put inkluzivne ekonomije koji uključuje sve ljude u produktivno djelovanje i stvaranje dohotka kao izvora potrošnje i bogatstva ljudi kroz produktivno zapošljavanje i poduzetništvo u raznim formama (privredna društva, obrti, poljoprivredna gazdinstva, free lancers), čime se iskazuju sposobnosti ljudi i među njima kreiraju razlike u uvjetima tržišnog vrednovanja rada i poduzetništva. Drugi je način ispravljanje nejednakosti koje proizlaze iz nesavršenosti tržišta, političkih, lobističkih, koruptivnih i kriminalnih radnji i razlika u sposobnostima produktivnog privređivanja kroz mjere direktnog (progresivnog) oporezivanja, sudskog procesuiranja i oduzimanja kriminalom stečenog dohotka i subvencioniranja ugroženih socijalnih grupa sa ciljem iskorjenjivanja siromaštva i osiguranja životnog minimuma za sve u društvu.
Koliko je složen problem ekonomskih nejednakosti ilustrira donji grafikon. Za njegovu izradu korišteni su podaci o udjelu pojedinih domaćinstava u potrošnji prema anketama o potrošnji domaćinstava u S. Makedoniji iz 2017. sa prosječnom potrošnjom po domaćinstvu od 6.099 eura i Srbiji iz 2019. godine. sa prosječnom potrošnjom po domaćinstvu od 5.680 eura. Iz prosjeka te dvije zemlje napravili smo procjenu distribucije domaćinstava prema visini potrošnje za BiH. Naime, posljednja anketa za BiH je rađena 2015, pokazala je nivo potrošnje po domaćinstvu od 8.709 eura, što je prilično statistički upitno. Podaci iz te ankete bili su bez decilne analize, tako da nemamo za BiH upredivih podataka za komparaciju sa zemljama komparatorima i moramo pribjeći prognozi. U 2021. je najavljena takva anketa za BiH, ali još nemamo nikakvih objavljenih rezultata. Prezentirani podaci pokazuju velike razlike u potrošnji domaćinstava kada se ona klasificiraju prema visini potrošnje.
Na prikazanom grafikonu uočava se horizontalna linija koja pokazuje kako bi izgledala linearna distribucija potrošnje u kojoj svaka desetina domaćinstava ostvaruje po jednu desetinu potrošnje. U stvarnosti vidimo da pojedine grupe domaćinstava ostvaruju potrošnju ispod tog nivoa, a neke iznad.
Raspon u obimu potrošnje između najbogatijih i najsiromašnijoj domaćinstava u S. Makedoniji je 20:1, u Srbiji 16:1, a u BiH 19:1. Da li iko od političara i vlade, pogotovo Fadil Novalić i njegovi ministri imaju saznanja o takvoj ekonomskoj degradacija našeg društva.
Prva desetina domaćinstava je najsiromašnija (10% domaćinstava troši svega 2% ukupne potrošnje u S.Makedoniji, 1,8% u Srbiji i 1,9% u BiH), deseta desetina je najbogatija (10% domaćinstava troši 36,6% ukupne potrošnje u S. Makedoniji, 28,1% u Srbiji i 32,3% u BiH). Unutar tih ekstrema, pozicioniran je srednji sloj domaćinstava, koji ima nisku ekonomsku snagu (peti i šesti decil kao medijanska pozicija koji čini 20% domaćinstava ostvaruju samo 13,2% ukupne potrošnje u S. Makedoniji, 16,2% potrošnje u Srbiji i procjenjeno za BiH 14,7% ukupne potrošnje). U inkluzivnom društvu bi udio ta dva decila trebalo da iznosi 20% sa neznatnim oscijalacijama na više ili niže da bi se govorilo o ekonomski osnaženom srednjem sloju. Taj je sloj razoren tranzicijom, tržišnim fundamentalizmom i izostankom adekvatnih inkluzivnih strategija.
Međutim, promjene su moguće, kao što pokazuje primjer Slovenije, zemlje sa prosječnom potrošnjom po domaćinstvu od 19.560 eura.
Značaj distribucije dohodaka, bogatstva i potrošnje je višestruk u ekonomskom, socijalnom i političkom smislu. Jednakost kao vizija socijalno-tržišne ekonomije traži brojne promjene u razvojnim, makroekonomskim, sektorskim (poljoprivreda, industrija, mala i srednja poduzeća) i socijalnim politikama. Vlade koje će formirati SDP BiH morat će se baviti ekonomijom (ne)jednakosti i delikatnim pitanjima iznalaženja rješenja u optimizaciji tržišnih utjecaja koji se nezamjenjivo mjerilo efikasnosti, produktivnosti i distribucije dohodaka i planskih odluka države koje se odnose na strategije razvoja, djelovanje javnog sektora, inkluzivnost i održivost razvoja, inovacije, digitalizaciju, energetsku tranziciju, zelenu ekonomiju i poreske i socijalne politike.
No, najvažnije je da politike za provođenje vizije jednakosti ne mogu biti horizontalne prirode ciljajući prosječnog građanina BiH. One moraju promatrati građane u njihovoj individualnoj poziciji prema dohodovnim i imovinskim kriterijima, te brojnosti i socijalnoj strukturi domaćinstava. A da bi se to moglo uspješno raditi treba pokrenuti teški posao izrade socijalne karte svakog domaćinstva u BiH. To je bilo započeto u Kantonu Sarajevo u vrijeme vlade Alijanse, ali je ocjenjeno od koalicionih partnera SDP BiH kao povratak socijalizmu. Kakvo licemjerstvo! Svaki naš čovjek koji je kao izbjeglica bio u Njemačkoj zna kako detaljno socijalna država razvija socijalnu kartu u toj zemlji, jer je nezamislivo da primate socijalnu pomoć, a imate automobil, a kamoli trosoban ili četvorosoban stan.
Danas putem digitalizacije javne uprave postoje daleko veće mogućnosti da se osigurava transparentna socijalna karta, ali je pitanje političke volje da li pravdu primjeniti u sferi socijalnih jednakosti. To svakako znači da više ne možemo tolerirati da se subvencije u najvećoj mjeri dijele najbogatijima, da se subvencionira u većoj mjeri onaj koji više troši subvencioniranih proizvoda, umjesto da se ograniči količina proizvoda koji se subvencioniraju, da se kod oporezivanje dohotka pojedinca ne uzima u obzir broj izdržavanih članova domaćinstva i niz drugih socijalnih nepravdi.
Izvori:
Za BiH: https://bhas.gov.ba/…/Bilteni/2018/CIS_01_2015_Y1_0_HR.pdf
Za S. Makedoniju: https://www.stat.gov.mk/Publikacii/4.4.18.01.pdf
Za Srbiju: https://publikacije.stat.gov.rs/G2020/Pdf/G20205662.pdf
Za Sloveniju: https://www.stat.si/StatWeb/en/Field/Index/10/77
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.