SDA Kozarca navija za Cvijanovićku

Predizborna kampanja ušla je u sam finiš. Kako ocjenjujete njen dosadašnji tok u RS-u?

– Najavljena žestoka i prljava kampanja se svela na stidan odraz svega onoga što je očekivano, jer imam osjećaj da ona prolazi u svojevrsnom strahu i pozicije i opozicije od onoga šta će uslijediti nakon izbora. Pozicija blasfemično zagovara secesionizam, koji godinama priziva lider SNSD-a Milorad Dodik svojim nikad ostvarenim referendumima u čemu su mu se poput hora švraka zdušno pridružili njegovi koalicioni partneri iz DNS-a i SP-a. Nastavlja se tendencija jeftinog predizbornog manipulativnog poigravanja nacionalnim emocijama ovoentitetskog većinskog biračkog tijela, što predstavlja vrhunac političke neodgovornosti i bahatosti. Sumnjam da lideri koalicije Za pobjedu Srpske nisu svjesni činjenice da bi secesionističkom avanturom izazvali sukob kojim bi doveli u pitanje i sam opstanak RS-a. Jeftinim podilaženjem biračkom tijelu, koalicija "kontinuiteta" nastoji sakriti činjenicu da je njihovom vlašću RS doveden pred ekonomski krah.

"Domoljubna" principijelnost

Takvo stanje sa rezultirajućom zabrinjavajućom socijalnom slikom građana manipulativno koristi banjalučka opozicija pozivajući potencijalne birače na "promjene odmah". Sumnjam da im nije jasno da takve promjene nisu moguće. Kampanja i jednih i drugih ide ka cilju preuzimanja vlasti, a poslije kako bude. Bez kvalitetnih programa privrednog oporavka BiH, bez ujedinjavanja svih raspoloživih potencijala zemlje i njihovog uvezivanja sa potencijalima regije ne možemo se nadati brzom ekonomskom oporavku niti boljim danima koje obećavaju mnogobrojni politički subjekti sa svojih ovogodišnjih skupocjenih bilborda.

• Zašto se SDPBiH nije pridružio koaliciji Domovina?

– Vaše pitanje me podsjeti na kampanju kojom se iz Sarajeva proklamovala 100 posto Bosna i Hercegovina, što je Banja Luka spremno dočekala okupljajući oko sebe svesrpske snage sa ciljem "odbrane opstanka Republike Srpske". Ta polarizacija je rezultirala jačanjem Dodikovog SNSD-a i kršenjem aprilskog paketa kojim je ukočen evropski razvoj BiH, na šta je u više navrata Dodik zahvalio Harisu Silajdžiću. Rušenjem aprilskog paketa ojačane su pozicije RS-a. Sadašnji politički odnosi u RS-u su uveliko diktirani oronulim stanjem budžeta, enormnim zaduženjima nepraćenim stvaranjem nove vrijednosti, rapidnim rastom stope nezaposlenosti, intenzivnim nezadovoljstvom raznih socijalnih kategorija i mladih u odnosu na autizam aktuelne vlasti prema problemima njihove budućnosti. U ovakvom ekonomskom stanju i u ovakvim političkim odnosima unutar RS-a bilo bi štetno takvu kompoziciju odnosa narušavati bilo kakvom polarizacijom poput one iz vremena zahvalnosti Dodika Silajdžiću. Nove slične polarizacije Banje Luke i Sarajeva bi itekako željno dočekao Dodik, koji bi dodatno upregnuo Dragana Čovića pomažući mu u njegovim snovima stvaranja "trećeg entiteta", za šta bi se u tako prekrojenim odnosima našla i podrška odgovarajućih političkih sila iz Evrope i svijeta. Mi sebi takvu nepromišljenost i političku neodgovornost u odnosu na državu nismo smjeli priuštiti i zato se nismo našli na listama Domovine. Analitičari upućuju na to da je Domovina u potpunosti pod interesnom kontrolom SDA, kao političkog subjekta koji sebe predstavlja kao "snagu Bosne", pozivajući na "jedinstvo u kojem je snaga", a da pritom većina njihovih nominiranih kandidata na listama u RS-u ima prebivalište u FBiH. U mojoj izbornoj jedinici nastup Domovine je doživio licemjerni vrhunac kada je objelodanjena informacija o instruktivnom glasačkom listiću SDA Kozarac, na kojem se biračima te partije sugeriše da za srpskog člana Predsjedništva BiH treba da izaberu Željku Cvijanović. Pitam se gdje je tu stvarna granica između onoga što je obećana funkcija Domovine u odnosu na znakovitost otadžbine!? Dalje licemjerje ove koalicije se ogleda u činjenici da je u mojoj izbornoj jedinici ona podređena projektovanim interesima regionalnog šefa SDA Senada Bratića, koji je blagovremeno uklonio sa liste sve one koji su mu tokom izbora predstavljali prijetnju. Preostali kandidati su upregnuti u funkciju njegovog ličnog uspjeha. Žalosna je činjenica da je Domovina u mojoj izbornoj jedinici imala šansu za osvajanje i drugog mjesta u Narodnoj skupštini, ali je "domoljubna" principijelnost podređena interesu sigurnosti jednog pikiranog mjesta. U obje "domoljubne" varijante mi iz SDP-a računamo da sa našim kapacitetima imamo jedno sigurno mjesto iz ove izborne jedinice.

• Kako ocjenjujete rad Narodne skupštine RS-a, nakon četiri godine mandata?

– Pravu sliku tog rada imate u prikazu polupotentnog predizbornog sukobljavanja pozicije i opozicije. Jedni bi državu RS, do posljednje kapi ne njihove već narodne krvi, a drugi obećavaju promjene odmah. I jedni i drugi su svjesni apsurda situacije u koju je ovaj entitet doveden kroz autistički odnos vlasti prema potencijalnim mogućnostima izlaska iz ekonomske krize u koju je "vlada kontinuiteta" dovela RS. Troši se nezarađeno na račun budućih generacija. Parlamentaran rad u protekle četiri godine prati obilje zakona koji su donošeni po hitnom postupku, što je neprimjereno savremenoj demokratiji, a što je omogućeno nadmoćnom skupštinskom većinom koalicije SNSD-DNS-SP. Bilo kakve pozitivne inicijative, amandmani ili bilo šta slično bi padalo u vodu, ako isto ne bi predstavljalo odraz politike vladajuće koalicije koja je četiri godine odisala autizmom u odnosu na životne potrebe građana RS-a. Ilustrativan primjer je činjenica da ni ministri iz SNSD-a nisu imali dovoljno sredstava za rad, jer im ih je autokrata Dodik izuzeo iz budžetskih stavki i prebacio ih u predsjednički kako bi izigravao Djeda Mraza kako za malu, tako i za veliku djecu RS-a.

Ispeglani podaci

U tim i takvim odnosima mi iz SDP-a BiH smo se trudili da budemo konstruktivna opozicija, štiteći interes BiH i ustavna prava svih građana RS-a sa posebnim akcentom na zaštitu manjinskih populacija među kojima su i pripadnici konstitutivnih naroda. Nadam se da nakon izbora u NSRS-u nećemo imati apsolutnu parlamentarnu većinu koja će biti u stanju da i po hitnom postupku donosi zakone mimo interesa građana.

• Tužilaštvo je za Radovana Karadžića zatražilo doživotnu kaznu, a uz Srebrenicu, Sarajevo i zločini počinjeni u Prijedoru posebno mu se stavljaju na teret. Može li to dovesti do promjene odnosa Vaših sugrađana Srba prema ratnim dešavanjima?

– Svakodnevno razgovaram sa ljudima i dobijam potvrdu da je baš vlast ta koja nastoji iskrivljeno stanje novije istorije betonirati, prostirući javnosti ispeglane podatke, plasirajući poluistine i neistine kao istinu i instituicionalno zaboravljajući nekoliko hiljada i mojih Prijedorčana, pobijenih u ime nastanka ove i ovakve Republike Srpske, koja svoj kontinuitet zasniva na 9. januaru 1992. Ovogodišnja kolektivna dženaza žrtvama pronađenim u najvećem masovnom stratištu Tomašica je indikator ove moje teze. Vlast RS-a, a ni Prijedora, nije našla za shodno da taj dan proglasi danom žalosti, odajući time počast za 284 žrtve koje su toga dana ukopane. Te žrtve sa svojim najmilijima su dio ovog geografskog područja. Odnos šutnje i potiskivanja ukazuje na zabrinjavajuću činjenicu političkog krojenja dva paralelna života ovog područja, što je dugoročno neodrživo. Da je vlast taj dan proglasila danom žalosti, na ulicama bi se pojavili mnogi Prijedorčani koji bi odali posljednju počast svojim nevino ubijenim sugrađanima.