Svi egzaktni historijski podaci ukazuju da je za opstanak bilo koje zajednice zaslužan stalni, kontinuirani progresivni razvitak. A temeljni uvjeti bez kojih se ne može postići „progresivni razvitak“ su tome odgovorni obrazovno – vaspitni/odgojni sustav/sistem i znanost/nauka. Nažalost bosanskohercegovačko obrazovanje, odgoj i znanost su u značajnoj mjeri dezavuirani u decenijama uprave 18novembarskog režima.
Odgoj mladih je prepušten najnižim strastima i instinktima, obrazovni sustav je bez ikakvog cilja postojanja i funkcioniranja, isparceliziran čak do stupnja totalne anarhičnosti, ideologiziran do krajnosti, segreriran, korumpiran, neoliberalizam u pojedinim segmentima, znanost kao sustav apsolutno ne postoji i sve je prepušteno inicijativi i snalaženju pojedinaca.
Upravo i ovakvo stanje doprinosi pojavama sloma privrede (posebno njenog proizvodnog segmenta), osjećaja besperspektivnosti mladih, jačanja ekstremizma i kriminaliteta, mas – medijskog ostrašćivanja i degeneriranja. Zato se bosanskohercegovačko društvo suočava sa odlivom mlađih ljudi i padom prirodnog priraštaja u skoro katastrofalnom obimu. Uzroci ovakvog stanja su primarno u totalnoj nebrizi domaćih i stranih eksponenata 18novembarskog režima za ove aspekte društvenog života, kao i u provođenju čitavog niza jalovih, a često i kontraproduktivnih reformi koje su u pojedinim slučajevima bile obično eksperimentiranje nad živim, ljudskim zamorcima (u konkretnom slučaju Bosancima i Hercegovcima).
Rješenje je u podizanju obrazovnog, odgojnog i znanstvenog sustava na novim temeljima, novim vrijednostima, novim pravilima i novim ciljevima koji će omogučiti proizvodnju kvalitetnog kadra, osobe koja je samosvjesna, savjesna, odgovorna, vrijedna, sklona sticanju spoznaje i kreativnom poduzetništvu. Da bi se to postiglo, prvo je potrebno zaustaviti donošenje i provođenje bilo koje nove tzv. „reforme“ i pristupiti skeniranju općega stanja u obrazovnom, vaspitnom i znanstvenom životu Bosne i Hercegovine. Kada se dobije puna slika, bez ikakvih odlaganja je neophodno pristupiti donošenju mjera koje su funkcionalne, brzo provodive i u skladu sa osnovnim ciljem izgradnje sustava „progresivnog razvitka“.
I. Jedna od tih mjera ima i općedruštveni karakter, a to je oslobađanje naših ljudi od bremena svjetonazorskih ideja i mitologiziranih pitanja. Život Bosanaca i Hercegovaca treba preusmjeriti sa bavljenja svjetonazorskim stvarima koje one niti mogu niti znaju riješiti ili sa mitologiziranog zaglupljivanja na rješavanje praktičnih stvari. Situacija u Ukrajini, da li će EU opstati ili propasti i odnos Sunita i Šiita su tako mainstream naših razgovora, a to što su nam ulice prljave sa smećem, bašte nesređene, međuljudski odnosi pokvareni do srži, kriminal dominira, parkovi neuređeni, šuma opustošena, infrastruktura stara decenijama, a resursi (vode, planine) se rasprodaju na sve strane su stvari. Trebamo bar na neko vrijeme prestati trošiti energiju na takve stvari i srediti svoje neposredno okruženje radi ugodnijeg i boljega življenja.
II. Proglašenje bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika kao službenog jezika u svim obrazovnim institucijama u Bosni i Hercegovini. Direktori i menadžment su dužni da se služe samo bosanskim/hrvatskim/srpskim jezikom u komunikaciji sa učenicima/studentima, njihovim roditeljima, medijima i državnim institucijama. Isto tako, direktori i menadžment svih (i javnih i privatnih) obrazovnih i vaspitnih institucija i ustanova moraju tečno govoriti bosanski/hrvatski/srpski jezik. Svi oficijelni dokumenti mogu biti izdani samo na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku.
III. Obrazovni i vaspitni sustav je otvoren svim građanima Bosne i Hercegovine bez obzira na narodnosnu pripadnost, političko opredjeljenje, religijski izbor ili neizbor, seksualnu orijentaciju, gender…itd…itd…Zbog toga je pitanje bilo kakve segregacije ili nasilja u obrazovnom i vaspitnom sustavu nedopustivo i treba biti oštro kažnjeno bez obzira ko bio počinilac.
IV. Obrazovni i vaspitni sustav je potrebno u potpunosti deideologizirati, iz njega izbaciti ideološke okove i srednjovjekovnu okoštalost. Posebno je potrebno provesti ciljeve po kojima obrazovni i odgojni sustav ne može korišten za provođenje određenih političkih, ideoloških ili misionarskih ciljeva.
V. Obrazovne i školske institucije ne mogu biti mjesto na kojem se provode neobrazovane i neznanstvene i neodgojne propagande.
VI. Započeti proces razvoja demokratskih načela funkcioniranja i intelektualne i upravne autonomije na javnim univerzitetima. Svi kantoni su dužni da izvrše promjenu zakona o visokom obrazovanju po kojem bi se dekani fakulteta i rektori univerziteta birali na načelima neposredne demokratije akademskog osoblja (nastavnika i saradnika).
VII. Ponovno reaktiviranje programa „Društveni cilj“ koji je postojao u periodu socijalističke republike i služio za promoviranje i razvoj znanosti u Bosni i Hercegovini. Program bi se modernizirao i dopunio kako bi odgovarao novim uvjetima. Ranije je „Društveni cilj“ bio samo na nivou republike, dok bi se danas zbog ustavne konstitucije morao prebaciti i na druge nivoe (entiteti, kantoni).
VIII. Znanost se mora isto osloboditi balasta ideologiziranosti, ali i teorijskih metodoloških zakovanosti. Ona mora donijeti rezultate koji bi ne samo unaprijedili privrednu aktivnosti, nego bi se i donijela nova otkrića koja bi olakšala progresivni razvitak i humanističko, tehnološko i društveno okruženje i način života. Sve istraživaće, inovatore, kreatore treba maksimalno motivirati na sve moguće načine. Svaki pronalazak, svaki naučni rad je vrijedan.
IX. Svi nivoi političke organizacije (općina, grad, kanton, entitet, država) bi bili dužni da posvete i vremena i materijalnih sredstava za promociju znanstvenog rada. Tako bi organizirali redovne godišnje javne natječaje za najbolje znanstvene radove iz polja humanističkih nauka, tehničkih nauka, prirodnih nauka, društvenih nauka.
X. Patentni uredi moraju postati okosnica znanstvenog rada, i mjesta od državnog esencijalnog interesa. Znanost se mora otvoriti široj javnosti, u čemu svoj doprinos trebaju dati i mediji. U tome smislu je neophodno ponovno aktiviranje obrazovnog i školskog programa kao što je bilo prije 1990. god.
XI. Kada se raspravlja o otvorenosti i toleranciji uvijek se postavlja pitanje do kojih opsega je moguće biti tolerantan i otvoren, je li to apsolutna kategorija ili i ona ima svoje granice. Posebno je to bitno kada se treba biti tolerantan prema onome koji je izrazito, pa i agresivno netolerantan. Nesumnjivo su potrebne određene granice, kako bi se spriječila zloupotreba prava slobode, sa namjerom da se umanje slobode drugih. U obrazovno-odgojnom sustavu, najdonja granica tolerancije bi bila zabrana promoviranja zločinaca i njihovih postupaka i aktivnosti. U tom slučaju donošenje zabrane imenovanja objekata (u javnom vlasništvu) ili javnih institucija (koje su na bilo koji način povezane sa obrazovnim sistemom) po osobama koje su osuđene po stavkama za ratne zločine, etničko čišćnje, genocid ne bi bilo u suprotnosti sa načelima otvorenosti i tolerancije, naprotiv bilo bi usmjereno upravo ka jačanju tolerancije, razumijevanja i otvorenosti.
Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović
Predsjednik Odbora za obrazovanje i nauku Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.
Portal sdp.ba je prilagođen svim uređajima.