Zastupnica u Zastupničkom domu PSBiH o homologaciji, lažnim diplomama, blokiranim evropskim milionima i liderima koji državu drže kao taoca

U Parlamentarnu skupštinu BiH ušla je u februaru 2023. godine.

Ermina Salkičević-Dizdarević, rođena 1978. u Tešnju. Magistrica ekonomskih nauka. Sarajevo, međunarodna ekonomija, a onda i učionice Georgetowna i praškog Karlovog univerziteta kao i prestižne poslovne škole za korporativno upravljanje (SAA) Univerziteta u Torinu.

Ali njena prava škola nije bila ni Washington ni Prag. Bila je tešanjska privreda: godine među ljudima koji plaću ne dobijaju – nego je zarade. Odatle je ponijela naviku koja u sarajevskim kabinetima djeluje gotovo egzotično: da se rezultat mjeri, a ne prepričava.

Politiku je okusila i ranije – tri godine bila je zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Znala je, dakle, kako sistem izgleda iznutra. Vratila se svjesno.

Ali između institucija i stvarnog života nikada nije povukla crtu. Iskustvo u međunarodnim institucijama, finansijskom sektoru, javnoj upravi i privredi naučilo ju je upravo tome: odluke imaju smisla tek kada stignu do ljudi koji rade, proizvode, ulažu, zapošljavaju i od svog rada žive.
Danas je najaktivnija žena u Parlamentu BiH i među tri najaktivnija zastupnika državnog parlamenta. Predsjedava Zajedničkom komisijom za ekonomske reforme i razvoj. U Komisiji za borbu protiv korupcije zamjenica je predsjedavajućeg – na mjestu s kojeg se najbolje vidi ono što ova država najupornije skriva. Ista funkcija pripada joj i u Komisiji za vanjsku trgovinu i carine, kao i u Komisiji za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Znači, fokus joj je na ekonomiji i borbi protiv korupcije – teme od kojih se bježi.

Ušla je, dakle, kao zamjena.

Neko bi rekao: dobra priča. Mi kažemo: provjerimo je.

Rezultat bez galame i populizma

Kažete da se radom i pravim pitanjima može uspjeti u politici. U ovoj zemlji su “uspjeli” mnogi koji nikad nisu postavili nijedno. Zašto bismo Vama vjerovali?

– Nemojte mi vjerovati zato što sam ja to rekla. Gledajte šta sam uradila. U Parlament BiH sam ušla s manje iskustva od mnogih kolega i to nikad nisam krila. Ali iskustvo se stiče, a volja za radom se ili ima ili nema. Od prvog dana nisam htjela čekati da mi neko iz okruženja kaže šta smijem pitati. Tražila sam dokumente, postavljala pitanja i otvarala teme koje su drugi izbjegavali.

Želim pokazati da se u politici ipak može napraviti rezultat bez galame i populizma. Ne tvrdim da je lako, niti da je dovoljno samo biti vrijedan. Ali mladim ljudima ne možemo stalno slati poruku da je politika rezervisana za najglasnije i najbezobzirnije. Ako svi koji žele nešto promijeniti odustanu, onda zaista ostaju samo oni na koje se žalimo.

Idemo onda po učinku. Komisija za borbu protiv korupcije: homologacija vozila, zgrada za UIO. Otvorili ste pitanja – i šta sad? Kod nas se afere otvaraju kao prozori: da provjetri, pa se zatvore.

– Znam kako to obično izgleda: tema se otvori, nekoliko dana bude u medijima i onda nestane. Zato smo u Komisiji pokušali ići dalje od same naslovnice. Kod homologacije vozila saslušali smo ljude, tražili dokumentaciju i došli do ozbiljnih sumnji u način na koji je proces postavljen. Građani to osjećaju kao dodatnu naplatu u proceduri koja bi prvenstveno trebala biti tehnička kontrola. Slično je i s nabavkom zgrade za Upravu za indirektno oporezivanje. Riječ je o velikom novcu i instituciji koja prikuplja najveći dio javnih prihoda, pa postupak mora biti potpuno transparentan. Isto je i sa kupovinom diploma te zloupotrebama istih za ostvarivanje prava kod zapošljavanja, dok se naša časna djeca, koja su se trudila da istu steknu, pomjeraju u stranu.

Materijali nisu ostali u Komisiji. Zapisnici s javnih saslušanja i dokumentacija koju smo prikupili proslijeđeni su Tužilaštvu BiH. Mi smo uradili ono što je u našoj nadležnosti i sada se zna šta je dostavljeno i kada. Više niko ne može reći da nije bio upoznat.

Tužilaštvu BiH, instituciji u koju građani imaju povjerenja koliko u prognozu za mjesec unaprijed. Niste li predmet poslali na najsigurnije mjesto – u ladicu?

– Razumijem taj cinizam i ne mogu reći da nema osnova. Ali ni Parlament BiH ni Komisija nisu sud. Ne mogu podići optužnicu niti presuđivati, a ne bih ni smjela. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH je usvajao naše izvještaje i zaključke. Moj posao je da otvorim pitanje, prikupim dokumentaciju i predam je institucijama koje imaju ovlaštenja za dalje postupanje. To smo uradili temeljito.

Ako Tužilaštvo ne reaguje, onda ćemo pitati zašto nije reagovalo. To postaje novo i vrlo ozbiljno pitanje. Ne prihvatam logiku da ne treba ništa raditi zato što unaprijed pretpostavljamo da će predmet završiti u ladici. Upravo takvo odustajanje odgovara onima koji računaju na zamor javnosti. Pritisak mora trajati i nakon predaje materijala.

Institut za mjeriteljstvo. Zašto bi to trebalo brinuti čovjeka koji ne zna ni šta je mjeriteljstvo?

– Mjeriteljstvo? Zvuči dosadno. Sve dok ne shvatite da od njega zavisi koliko plaćate, šta vam se mjeri i kome vjerujete. Na ovu temu Komisija za borbu protiv korupcije nije došla slučajno. Sve je počelo aferom oko mjerenja gledanosti televizija, na bazi anonimne prijave.
Pravilnikom Instituta za mjeriteljstvo BiH promijenjena su pravila igre. Rezultat? Jedna kompanija više nije mogla nastaviti posao koji je godinama radila, dok je SEE Media Research ostala jedina kompanija koja je ispunjavala nove uslove.

Komisija je pitala ono što je morala pitati: ko je mijenjao pravila, zašto baš tada i kome takva pravila koriste? Zamislite da u ime države, pravilnikom te iste države odnosno njene institucije “nacrtate” uslove koje ispunjava baš taj neko, i to još donesete bez poštivanja propisane procedure. A ako krenete još dublje — ta oblast uopće nije ni trebala biti predmet rada Instituta.

Sud BiH je taj pravilnik poništio. Komisija je uradila Izmjene i dopune zakona o mjeriteljstvu BiH, usvojene su u Predstavničkom domu BiH prije 16 mjeseci i od tada stoje na Domu naroda BiH.  Pravo pitanje je kome smeta ovaj antikoruptivni zakon?  Zašto nije na dnevnom redu?
A priča je dobila još ozbiljniji nastavak: SAD su na crnu listu stavile Igora Dodika i Marka Gujaničića, povezujući ih s kompanijom SEE Media Research i nastojanjima da se kroz promjenu pravila toj kompaniji osigura povoljniji položaj.

Pri tome, ogroman pritisak su pokušali praviti na sve nas članove komisije pa i na mene lično a sve sa ciljem ne bismo li odustali od samih izmjena jer su svi u Institutu svjesni da smo osvijetlili zloupotrebe. Nevjerovatna je šutnja i saučesništvo uposlenika koji nikad nisu digli glas protiv nepravilnosti u radu niti su se pokušali ograditi od kršenja procedura. Čast nekolicini! Ali tu se priča ne završava.

Jer mjeriteljstvo nije samo vaga, pumpa ili vodomjer. Ono određuje da li možemo vjerovati mjerenju na osnovu kojeg plaćamo, poslujemo ili donosimo važne odluke. Zato Komisija pita. Zato provjerava. I zato ovo nije birokratska tema. Jer kada se pravila mijenjaju, uvijek treba postaviti jednostavno pitanje: Kome to koristi?

Jedna stvar je jasna a to je da je sa novim Izmjenama  i dopunama zakona o mjeriteljstvu dovedena u pitanje samovolja pojedinaca jer su u zakonsko mjeriteljstvo ranije svjesno uključili uređaje koji nisu mjerilo a posljedično se i preuzela nadležnost i drugih institucija poput Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.

Lažne diplome

Diplome. Crna Gora je obustavila priznavanje diploma sa šest visokoškolskih ustanova iz BiH. Susjedna država je dijelu naših pečata praktično rekla: ne vrijede. Kako smo dotle stigli?

– Do toga smo stigli jer smo predugo tolerisali sumnje u trgovinu diplomama. Informacija koju sam dobila jeste ozbiljna: Crna Gora je obustavila priznavanje diploma iz Bosne i Hercegovine, a protiv šest privatnih visokoškolskih ustanova vode se postupci zbog sumnje u trgovinu diplomama. Tri iz Banjaluke, dvije iz Mostara i jedna iz Distrikta Brčko BiH. Kada se sumnje ponavljaju na više mjesta, više ne možemo govoriti o izolovanom incidentu.

Najveću cijenu ne plaćaju oni koji su diplomu kupili, nego studenti koji su godinama učili i uredno završili fakultet. Student iz Kaknja, Trebinja, Tuzle ili Mostara sada može doći u situaciju da se njegova diploma posmatra sa sumnjom samo zato što dolazi iz BiH. Time se nanosi šteta i javnim univerzitetima i privatnim ustanovama koje rade po pravilima. To je, prema mom mišljenju, najnepravedniji dio cijele priče.

I rješenje je – registar. Još jedan spisak u zemlji spiskova?

– Ne govorim o registru koji postoji samo na papiru. Predlažem centralizovan i transparentan sistem u kojem se može provjeriti da li je određena diploma zaista izdata. Neki javni univerziteti već imaju takvu praksu, što znači da model nije nepoznat niti neprovediv. Potrebno je da ista obaveza važi za sve visokoškolske ustanove.

Suština je jednostavna: lažnu diplomu je mnogo teže koristiti kada je provjera brza i dostupna. Poslodavac, institucija ili strana država tada ne zavise od dopisa koji putuju mjesecima. Registar sam po sebi neće riješiti sve probleme, ali bi zatvorio jedan važan prostor za zloupotrebu. A otpor takvoj provjeri bio bi vrlo važan signal, također.

Rekli ste nešto što je opasnija dijagnoza od svih afera zajedno: da se političari u BiH boje evropskog puta. Boje se Evrope? Pa svi se kunu u nju.

– Kunu se u Evropu dok ona ostaje parola. Tada ih ništa ne košta. Ali evropski put kao stvarni proces donosi rokove, provjere i obavezu da se mijenjaju institucije. Zato mislim da se dio političara boji i samog otvaranja pregovora. Ne zbog tehničkih standarda koje često ismijavaju, nego zbog kontrole načina na koji se upravlja javnim novcem.

Pravi problem počinje kada se otvore pitanja vladavine prava i borbe protiv korupcije, odnosno poglavlja 23 i 24.  Tada više nisu dovoljne strategije i saopštenja. Mora se pokazati kako su dodjeljivani ugovori, ko je zapošljavan, gdje je završavao novac i jesu li institucije radile po zakonu.

Ermina Salkičević-Dizdarević / / / /

Konkretno onda. IPARD, ogroman evropski novac za poljoprivrednike. Vi ste za blokadu prozvali ministra Stašu Košarca. Poimence. To je teška optužba – stojite li iza nje?

– Stojim iza toga i zato sam ministra imenovala. Kada postoji funkcija i jasno definisana nadležnost, nije dovoljno reći da je kriv neki apstraktni sistem. Naravno, odgovornost se mora dokazivati činjenicama, ali politička odgovornost počinje od osobe koja vodi resor.
Evropska sredstva za poljoprivredu postoje, ali da bi bila dostupna našim proizvođačima mora se uspostaviti odgovarajuća IPARD struktura. Trenutno je riječ o 990 miliona EUR bespovratnih sredstava za region a BiH ih ne može koristiti.  Taj posao godinama ne napreduje kako bi morao. Ja to ne mogu više opisivati samo kao sporost ili tehnički problem. Kada se ne poduzimaju ni osnovni koraci, onda je opravdano govoriti o opstrukciji. Resor vodi ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i on duguje javnosti konkretan odgovor šta je urađeno, a šta nije.

Najgore je što posljedice ne snose oni koji vode političke sukobe. Snosi ih poljoprivrednik koji ustaje u četiri ujutro i kojem je taj novac namijenjen. Njemu nije važno iz kojeg političkog centra dolazi blokada. On samo vidi da sredstva ne dolaze i da njegova konkurencija u drugim zemljama ima podršku koju on nema. Ministar prije svega treba odgovoriti tim ljudima.

Milorad Dodik. Vaša ocjena, bez diplomatije.

– Potezi Milorada Dodika su opasne i drske destrukcije državnih institucija. Opasni su zato što proizvode stalnu nesigurnost, a destruktivni zato što slabe institucije koje bi trebale služiti svim građanima. Posebno je problematično što se sve radi otvoreno, uz računicu da ozbiljnih posljedica neće biti. To nije politika koja dugoročno koristi ni entitetu ni narodu na koji se poziva. Kada se skloni retorika, ostaju isključivo lični interesi. Predugo smo takve postupke ublažavali eufemizmima. Mislim da ih treba nazivati precizno.

A Dragan Čović? O njemu govorite gotovo sa žaljenjem.

– Zato što je kod Čovića riječ i o velikom neiskorištenom političkom iskustvu. Dodika kritikujem prvenstveno zbog onoga što radi, a Čovića i zbog onoga što bi mogao uraditi, ali ne radi. On decenijama poznaje institucije i mehanizme ove države. To iskustvo mu niko ne može osporiti. Upravo zato mislim da bi mogao mnogo više doprinijeti izgradnji funkcionalne Bosne i Hercegovine. Od uređene države korist bi imali svi, uključujući i hrvatski narod koji predstavlja. Bez funkcionalnih institucija ni prava naroda nisu stvarno zaštićena.

Umjesto toga, politika se uglavnom svodi na ponavljanje nacionalnog interesa, bez dovoljno konkretnog sadržaja. Nacionalni interes ne može se dugoročno zaštititi bez države i institucija koje ga mogu garantovati. Zato govorim o propuštenoj prilici: veliko iskustvo koristi se za vrlo uzak politički cilj.

Za kraj. Investitor sjedi preko puta vas: zašto bih uložio marku u Bosnu i Hercegovinu?

– Rekla bih mu istinu: Bosna i Hercegovina ima potencijal, ali investitoru treba predvidivost. Mora znati da će ista pravila važiti danas i sutra, da će institucija odgovoriti u zakonskom roku i da poslovna odluka neće zavisiti od nove političke krize. To je isto ono što treba i domaćem privredniku, poljoprivredniku ili studentu. Zatim bih rekla da evropske i euroatlantske integracije vidim kao najčvršći okvir za takvu stabilnost. Ne mislim da članstvo samo po sebi rješava sve probleme, ali donosi pravila, nadzor i veću institucionalnu sigurnost. Bosna i Hercegovina je previše vremena potrošila na odgađanja. Investitor mora vidjeti da postoji pravac i da se odluke mogu provesti.