Sabid Zekan: Jesu li naši radnici u relanom sektoru moderni robovi?

Želim da obavijestim javnost da sam, kao poslanik u Skupštini Tuzlanskog kantona, u toku aprila 2017. godine, Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove TK (KUIPTK) uredno prijavio problem rada za vrijeme 1. i 2. maja.

Jasno je zakonom uređeno da radnik ima pravo na odmor za vrijeme državnog praznika. KUIPTK ima on-line aplikaciju putem koje svaki građanin može prijaviti nelegalne i nezakonite radnje. Iskoristio sam aplikaciju, poslao prijavu u vezi rada za vrijeme 1. i 2. maja i do dana današnjeg nisam dobio odgovor. Nakon toga, uputio sam poslaničko pitanje i dobio odgvoor kako on-line prijava nije važeća i da se prijava mora podnijeti pismeno tj. papirom na adresu na KUIPTK. Znači, on-line aplikacija je napravljena samo reda radi. Za skupštinskom govornicom sam obrazložio problem, ali aktuelna vladajuća garnitura nije smatrala da je to važno. Informacija o radu KUIPTK se usvoji većinom glasova vladajuće koalicije i tako iz godine u godinu.

Sa druge strane nije lako ni poslodavcima. Preduzeća su opterećena raznim parafiskalnim nametima. Tu su razne licence, rješenja, takse, odobrenja, certifikati. Za svaku uplatnicu, banke uzimaju svoj dio kolača. Sve komunalije su skoro duplo skuplje za pravna lica od fizičkih lica. Javna administracija kao dio vlasti je izmislila niz prepreka u toku poslovanja. Sve se radi putem tzv. podzakonskih akata, jer su zakoni površni i dozvoljavaju da niži nivoi vlasti kreiraju „sve po zakonu“ kako im je volja.

Tako se napravi zatvoreni krug interesa između vlasti, javne administracije i usko povezanih lobija. Tako su stvoreni mnogi lobiji koji na prvi pogled nemaju nikakvu vezu sa politikom: naftni, bankarski, farmaceutski, advokatski, notarski, sudski, zdravstveni, obrazovni i mnogi drugi. Svaki od lobija, na različite načine natovario se na grbaču jadnog radnika. Korist imaju male grupe pojedinaca, sklonjenih u sjeni političkih struktura. Svi drugi su na gubitku.

Prosječan radnik u realnom sektoru radi za platu 500-600 KM, radi više od 40 sati i odmara samo jedan dan sedmično, nema pravo na bolovanje, nema pravo na sindikat, nesmije da se žali. Pravo na godišnji odmor, pravo na porodiljsko bolovanje, regres i mnoge povlastice koje imaju radnici javnog sektora su značajno uskraćeni. Ako su uopšte osigurani i prijavljeni kao radnici, tretiraju se kao robovi jer ovim intenzitetom rada neće zdravi dočekati penziju.

Bez obzira što aktuelna vlast ne žili ništa poduzeti da popravi položaj i prava radnika u Bosni i Hercegovini, kao poslanik SDP BiH nastavit ću da se borim za prava radnika. Pozivam sve institucije i sindikate da zajedno učinimo više napora kako bismo prava radnika u Bosni i Hercegovini izdigli na nivo dostojan čovjeka.