Problematična rezulucija koju je u ponedjeljak usvojila Skupština Kantona 10, a koja se odnosi na tzv. Herceg-Bosnu i koja negira hašku presudu Prliću i ostalima ocjenjuje se kao nastavak retrogradne politike iz tog dijela države.
Usvojena rezolucija višestruko je upitna za Nerina Dizdara, autora koji se dugi niz godina bavi ovom fenomenologijom.
“Rezolucija Kantona 10 o nepriznavanju presude za udruženi zločinački poduhvat ni na koji način nije iznenađujuća. Naprotiv, tom odlukom se samo potvrđuje utemeljenost presude rukovodstvu Herceg-Bosne. Ne trebamo zaboraviti da institucije ovog kantona i dalje koriste ime i obilježja koja je Ustavni sud FBiH proglasio neustavnim. Radi se o grbu i zastavi paradržave Herceg-Bosne i nazivu ‘Hercegbosanska županija’. U skupštinskoj sali ovog kantona nalaze se vjerska obilježja čije je isticanje u javnim institucijama također neustavno”, kaže politički aktivista Nerin Dizdar.
On navodi kako u ovom kantonu Srbi nisu konstitutivni narod, uprkos obavezi iz Ustava Bosne i Hercegovine. Također nisu priznati ni bosanski i srpski jezik.
“Prema tome, kršenje Ustava, uskraćivanje temeljnih prava, diskriminacija, rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i nepriznavanje međunarodnog pravnog poretka je kontinuirana politika vlasti u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Žalosno je da na ovaj način vlast koju predvodi HDZBiH i dalje radi na generaliziranju ratnih zločina kojim opterećuju cijeli jedan narod koji za te zločine kao kolektiv nije odgovoran”, dodaje Dizdar.
Kolektiv koji je odgovoran za te zločine, kaže dalje Nerin Dizdar, čine ljudi koji su se udružili radi činjenja zločinačkog poduhvata.
“Nažalost, veliki broj tih ljudi, najistaknutijih činitelja tog poduhvata širom ove države, koji su nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu javna dobra i javne pozicije prisvojili kao ratni plijen i danas obnašaju značajne političke i uopće društvene funkcije u sredinama poput Kantona 10. Tim strukturama ne odgovara da pojedinici koji su naredili i činili zločine budu izdvojeni kao krivci i uporno se trude svoja zlodjela generalizirati i sakriti ‘pod suknju’ cijelog naroda. To je samo odraz njihovog kukavičluka i nespremnosti da snose ličnu odgovornost za vlastita nedjela. Oni se boje suočavanja s vlastitom prošlošću i tako priječe mogućnost da sredine poput Kantona 10 krenu naprijed, da se bave sadašnjošću. Nažalost, sadašnjost je mnogo sumornija za obične ljude u Livnu i drugim mjestima u kojim suvereno vladaju te retrogradne strukture. Zato ti ljudi masovno bježe izvan dohvata takvih mračnjaka i odlaze u građanske države u kojim i oni i njihove sudbine nisu ničiji kolektivni ratni plijen ni talac”, zaključuje Nerin Dizdar.