Retrogradna politika razdvajanja civilnih žrtava rata nije glas studenata

Po ko zna koji put, javno istupanje predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu (SPUS) Harisa Zahiragića, dekorisano je nacionalizmom, koji je, kako sam kaže, njegovo ideološko opredjeljenje. Zaboravljanje i podjela civilnih žrtava rata po nacionalnosti nije nikakva novost politike SDA, što se može vidjeti po postratnim nazivima ulica, škola i drugih javnih ustanova, ali je novost da se SPUS intenzivno koristi za propagiranje SDA doktrine. Ovakvim potezima sistematski se nastoji zaboraviti uloga nebošnjačkih civilnih i vojnih žrtava u odbrani multietničnosti Sarajeva.

Namjerno zaboravljanje Olge Sučić, kao žrtve, je namjeran i smislen pokušaj zaboravljanja multietničke historije Sarajeva, koja počinje mnogo prije 1992. godine.  Podsjećamo da je SDA most Vrbanja preimenovala u “Most Suada Dilberović”, da bi naporima građanskih opcija u kojima je bio učesnik i  SDP BiH 1999. godine ovaj most preimenovan u “Most Suade Dilberović i Olge Sučić”, zbog nepobitnih historijskih činjenica iz aprila 1992. godine.

Forum mladih SDP BiH Sarajevo smatra da prijedlog naziva Studentskog centra u Sarajevu samo po Suadi Dilberović može dovesti do namjernog iskrivljavanja historije i ponovnog preferiranja jednonacionalnih imena javnih ustanova. Mi moramo očuvati spomen na sve Sarajlije i Sarajke, žrtve opsade,  a ne samo na žrtve jednog naroda.

Očito je da je priča o promjeni naziva vrhunac sposobnosti i brige za studente, kako Vlade Kantona Sarajevo, tako i samozvanih predstavnika studenata. Nismo sigurni da li je SPUS uopšte releventan faktor, obzirom da su za vrijeme postojanja od 2008. godine do danas izdvojili svega 50 KM za “Projekat obnove studentskih domova”, dok su primjerice, 5.000 KM za vrijeme svog postojanja potrošili na “gorivo i mazivo”. Mislimo da su relevantniji kada bi se npr. mijenjao naziv neke benzinske pumpe ili rent-a-car agencije.

Haris Zahiragić, po ko zna koji put, je glas politike, a ne studenata. Njegovo prisustvo sastancima sa zvaničnicima Kantona Sarajevo nije ništa drugo nego opravdanje stranačkih odluka “glasom studenata”.

Zašto se ne razmišlja o imenima koja su sinonim borbe za multietičnost i ljudska prava u BiH, poput Srđana Aleksića, Karima Zaimovića, Gorana Čengića i drugih?

Uzaludno trošenje vremena na razmišljanje o promjeni naziva neće dovesti do poboljšanja studentskog standarda.