Reaktiviranje obrazovnog i školskog programa u televizijskim programskim šemama

I najbolje obrazovne, školske i znanstvene programe je teško realizirati u uvjetima kada je opće okruženje neodgovarajuće i bez „ikakvog sluha“ za esencijalne potrebe društva. Posebno je tu bitna uloga medija, i javnih i privatnih. Nažalost, kod nas se danas javno mnenje i uvjerenja kod djece i omladine znatno više oblikuju televizijom i internetom nego utjecajima familije i obrazovno – odgojnih ustanova. I jedan od razloga slabe i površne obrazovanosti i skoro nikakve zainteresiranosti za znanost kod stanovništva BiH je upravo produkcija koja dominira u našim medijima.

Radi toga bi trebalo redefinirati i stanje medijske scene, kako bi ona postala znatno odgovornija prema zajednici u kojoj djeluje i od koje živi. U prvom redu, ta odgovornost bi se morala manifestirati u novim programskim šemama koje bi uključivale što je moguće više edukativnog, odgojnog i znanstvenog sadržaja i to u prihvatljivim i udarnim terminima. Medijski prostor je već prezasićen repriziranjem serija, sapunicama i reality emisijama i većina stanovnika su željni vrijednih i korisnih sadržaja, o čemu svjedoći popularnost emisija na Viasat, Discovery i Explorer programima. Red bi bio da i domaći mediji obrate pažnju na stvarno pulsiranje javnosti i okrenu se ovom dijelu tržišta. Prijedlog njima bi bio da reaktiviraju projekt obrazovnog, školskog projekta koji je dominirao programskim sadržajima do uvođenja 18novembarskog režima.

Radi podsjećanja vrijedi spomenute sljedeće činjenice. Obrazovni, školski program je započinjao svaki radni dan (ponedjeljak – petak) u 8 sati ujutro i trajao je do otprilike 2 – 3 sata popodne. Emisije su bile iz svih obrazovnih i znanstvenih polja, od hemije, fizike, historije i arheologije, biologije, književnosti preko umjetnosti do predškolskog odgoja. Redovito su emitirane i dijaloške, tematske emisije koje su bavile problematikom školske i srednjoškolske omladine i studenata. Za vrijeme raspusta, programski sadržaj je bio nešto ležerniji, pa je bilo i igranih filmova svaki drugi dan. Za vrijeme vikenda bi bio opušteni zabavno – edukativni i filmski program. Subotom bi dominirali odgovarajući filmski sadržaji, a nedjeljom ujutro emisije kao što su legendarni „Nedjeljni zabavnik“ ili „Muzički tobogan“. Žalosno je da je to bogatstvo pohranjeno u medijskim arhivama ili djelimično dostupno u video mrežama (npr. na youtube), a nedostupno široj publici, bilo generacijama koje su odrastale uz njih ili novim generacijama kojima su itekako potrebne. Iskreno nejasno mi je kako javni servisi repriziraju „do besvijesti“ određene serije, a npr. se nisu sjetili da repriziraju izvrsnu dokumentarnu seriju iz 80tih godina XX. st. o rudarstvu, a koju je vodio proslavljeni BH arheolog Đuro Basler. Ako su emisije iz obrazovnog i znanstvenog ciklusa  još uvijek „žive“ u arhivima javnih servisa, onda je riječ o prebogatoj zalihi domaće produkcije koja se definitivno mora pustiti u javnost.

Zato treba pozvati rukovodstva javnih servisa kao što su BHRT, FTV, RTRS, mnoge kantonalne i općinske televizije koje se financiraju iz preplate ili iz budžeta da pokrenu svoje obrazovne, školske i znanstvene programe. Isto tako i privatni mediji bi mogli da razmisle da smanje instant sadržaje i to nadomjeste edukativno – naučnim emisijama bilo domaće bilo strane produkcije. Možda ne bi bilo loše da se ovo pitanje regulira i određenim zakonskim rješenjima kojima bi se osigurao odgovarajući i dostatni programski sadržaj iz obrazovanja, odgoja i znanosti u medijima.