Reakcija na istup predsjednice Asocijacije žena SDA KS – Džihad i izdajnici

Nazivanje i smatranje izdajnicima svih onih koji nisu pod okriljem SDA u bilo kom smislu, postalo je svakodnevna praksa. Politički diletanti daju si za pravo da uspostavljaju dijagnozu izdajništva a u stvari su oni ti koji su sami po sebi dijagnoza.

Ostrašćenost koja graniči sa zdravorazumskim je pojava i stanje u kojem se mnogi nalaze i koje ponajviše dolazi do izražaja kada je evidentno da nešto propada, ne uspijeva, tone… Tada se pribjegava primjeni metode s ciljem mobilizacije „širih narodnih masa“. Takvoj metodi je čini se sklona „prva“ u Asocijaciji žena SDA KS.

Pozivanje na džihad u izvornom smislu riječi za pravog vjernika značilo bi pozivanje na unutrašnju borbu sa samim sobom da bi bili bolji ljudi, da bi pobjedili svoje unutarnje strasti, suzdržali se od nepravde, ovladali sobom. Ovaj izraz dobija drugačiju, zastrašujuću konotaciju u svakodnevnoj upotrebi, naročito kada se njime koriste neuki politikanti. Vjera, vjernici, vjersko nikada ne bi smjeli biti oružje u rukama politike, političara, politikantstva. Vjera nikada ne bi smjela biti korištena za vrijeđanje drugih i drugačijih, korištenje onih koji ne promišljaju i lako se povode za površnim i huškačko artikuliranim pozivima na jedinstvo jednog naroda ili propitivanje inteligencije i pameti jednog naroda.

Mržnja i izdaja nikada nije bila niti će biti cilj oko kojeg se okupljaju oni koji državu BiH i njene građane ne gledaju kroz prizmu pripadnosti samo jednom narodu i jednoj političkoj opciji. Nacionalističke i retrogradne politike su nas dovele ovdje gdje jesmo, a Bosanci i Hercegovci vide kakvo je to stanje i Bosanci i Hercegovci znaju šta im je činiti.