Jedinstvena stopa PDV jeste jednostavna i izdašna, ali je defitinivno nepravedna i socijalno diskriminirajuća jer najvecim djelom hrani predatorsku politiku kojoj je uvijek malo otimanja novca iz novčanika građana.

Ekonomista i političar Socijaldemokratske partije (SDP) Aner Žuljević smatra kako nepromjenjivost PDV-a nije dominantno vezana za mišljenje struke, nego za predatorsku politiku kojoj je uvijek malo novca da izvuče iz novčanika građana, jer problem sagledava sebično i isključivo u vlastitom interesu izdašnih budžetskih prihoda.

Politika svakodnevno priča o rekordnim poreskim prihodima, koje umjesto da iskoristi za nužne poreske reforme u smislu rastrećenja poreskih obveznika, nažalost višak novca koristi za kupovinu voznog parka i održavanje života iz bajke za političare.

Nude se političko-stručna obrazloženja kako je jedinstvena stopa jednostavna i izdašna, što je i tačno, ali je defitinivno nepravedna i socijalno diskriminirajuća”, navodi on.
Žuljević kaže kako je vrijeme za diferencirane stope, tri stope PDV-a, tj. nultu, opću i višu samo na određene proizvode koji bi bili označeni kao luksuz.
“Jednostavno plaćanje iste stope na luksuz i hljeb nije normalno, pogotovo u zemlji s minimalnom platom od 406 KM.

Da ne govorimo kako politika nepromjenjivost trenira i kroz pristup kojim ne želi omogućiti plaćanje PDV-a po naplati fakture, iako je to praksa u dosta zemalja.
Također, dodatno je važno razmotriti pitanje pravične i kvalitetnije raspodjele između entiteta, distrikta, kantona i općina. Trenutna raspodjela PDV-a je nepoštena, kako između entiteta, tako i između kantona i općina”, kaže on.

S druge strane, Žuljević napominje kako je poseban aspekt da privredi treba efikasna državna administracija s racionalnim troškovima.
“Racionalnije poslovanje ne samo da je moguće, već je i nužno na svim nivoima vlasti kako bi država konačno imala humaniji pristup poreskoj reformi koja će dubinski sagledati objektivan kvalitet života poreskog obveznika.

Trenutno stanje je nažalost nehumano s aspekta poreskog opterećenja, troškova potrošačke korpe većine građana i života političara”, kaže on.

Deformacije su neodržive do tog nivoa, ilustrira Žuljević, da radnik u našem drustvu steže kaiš do nivoa kada je realno da će se prepoloviti, dok političari primaju više od 3.000 KM mjesečno obrazlažući kako je jedna stopa PDV-a jednostavna i izdašna.

“Nama treba sveobuhvatna reforma koja će pored izmjene zakona o PDV-u obuhvatiti i reformu socijalne politike i javne uprave.
Treba nam hitno donošenje pravednijih propisa o raspodjeli, smanjenje sive ekonomije, racionalnije trošenje budžetskih sredstava, kvalitetniji i precizniji porezni obuhvat i provođenje kvalitetnijih kontrolnih postupaka obračuna i uplate PDV-a.

Na kraju, jasno je da su stope samo jedan aspekt reforme, a da je problem kompleksniji, prije svega mislim na potpunije, preciznije i razumnije uređenje nejasnih odredbi zakona i provedbenih propisa, odredbi propisa u domenu poreznih osnovica, obveznika, povrata, kao i praznina kojima se omogućava prikrivanje PDV-a”, zaključio je Žuljević.