Naše članstvo je došlo sebi nakon teškog poraza. Još uvijek traži jasne odgovore na pitanje zašto, ali je spremno da se organizirano bori za svoja uvjerenja u svojoj Partiji. To je već kapital od skoro trideset tisuća Bosanaca i Hercegovaca koji, ukoliko budu uvjereni i opredijeljeni mogu istinu o SDP-u BiH u vlasti i SDP-u BiH danas „dobaciti“ do najmanje milijun i pol građana BiH, kaže u intervjuu za Dnevni list Svetozar Pudarić, kandidat u vrlo zanimljivoj utrci za predsjednika SDP-a BiH, koja će svoj epilog dobiti krajem rujna kada će se znati s kojim liderom SDP ulazi u godinu iznimno velikih izazova koji će kulminirati lokalnim izborima.
Nekadašnji potpredsjednik Federacije BiH i višegodišnji ugledni član SDP-a smatra da ako ne bude dovoljno mudrosti i strpljenja SDP BiH može krenuti putem podjela. Ali, također napominje ta stranka ima i ljude i znanja i iskustva da do toga ne dođe. Između ostalog, Pudarić je komentirao i ideju ujedinjenja ljevice, Dodikov referendum, način na koji nacionalisti vode državu…
Kako protječe utrka za predsjednika SDP-a? Jeste li očekivali da će se u startu čak šest ljudi kandidirati za predsjednika stranke i što vam to govori? Zbog čega je ta pozicija primamljiva tolikim ljudima?
– Za sada se ne događa ništa neočekivano ili neuobičajeno, što ne znači da je sve čisto i fer. Očekivao sam i više od šest kandidata. Očekivao sam makar jednu kandidatkinju. Kandidatkinje i kandidate iz drugih krajeva zemlje. Nije mi jasno, recimo, zašto se niti jedan Hrvat ili Hrvatica nisu kandidirali, nitko iz Zenice ili RS-a, a posebno nitko iz Bosanske Krajine, bez obzira u kom se entitetu nalazi koja krajiška općina. Nema, začudo, ni Bosanaca i Hercegovaca kao kandidata. Tako da baš nisam siguran da se radi o tome da je pozicija primamljiva. Možda netko od kandidata funkciju predsjednika SDP-a BiH i doživljava kao primamljivu poziciju – za mene je to najodgovornije radno mjesto u strukturi jedne velike, razbuđene i ozbiljne partije.
Konkretno, zašto bi netko dao glas Vama i podržao Vas u namjeri da postanete predsjednik? Što Vas čini drukčijim, ili recimo boljim, od ostalih kandidata među kojima je i aktualni predsjednik stranke Nermin Nikšić?
– Mislim da ne postoji jedan i samo jedan razlog zbog kojega bi me moje kolegice i kolege birali kao najpogodnijeg kandidata za predsjednika SDP-a BiH. Neke će sigurno opredijeliti moja jasna antifašistička stajališta. Druge neupitno djelovanje s pozicija radničkih interesa i interesa potlačenih u našem društvu. Treće moj odnos prema potrebama ljudi dokazan u konkretnim projektima u povratničkim sredinama u oba entiteta bez obzira na etničku pripadnost. Četvrti u mom odnosu prema zločincima i žrtvama u svim ratovima, a posebno u ovom, nadam se, posljednjem ratu na tlu Bosne i Hercegovine. Peti u činjenici da sam, bez ikakvih ograda, išao i razgovarao sa svima i u najzabitijim planinskim krajevima BiH. Šesti u onome što sam radio u samoj Partiji, na izgradnji i jačanju njene infrastrukture, recimo u RS-u uz obalu Save ili u zapadnoj i istočnoj Hercegovini, Posavini, Livanjskoj županiji. Sedmi u onome što sam uradio za podizanje svijesti o tome da su počinjeni ratni zločini i u opkoljenom i bombardiranom Sarajevu počinjenih od onih koji su se predstavljali kao branitelji, a djelovali kao kriminalci. Osmi zbog onoga što sam radio u Socijalističkoj internacionali, na regionalnom nivou i u Vijeću Europe. Deveti zato što se za moje ime ne može vezati nikakva koruptivna ili kriminalna radnja. Razloga ima puno, a mislim da sam vam dao odgovor i na drugi dio pitanja. Ukratko drukčiji sam jer sam svaku svoju poziciju stavio u funkciju svih ne izdižući se i odmičući od mojih sugrađana, mojih kolegica, mojih kolega. To me naizgled čini mekanim, ali kad zastanete i pažljivije pogledate, možete vidjeti da je svaki zajednički projekt doveden do krajnjih mogućnosti i da to nikad nije bilo na silu već uz suglasnost sudionika.
Vidjeli smo da je SDA zapala u unutarstranačke probleme nakon unutarstranačkih izbora, plašite li se da bi do takvog scenarija moglo doći i u SDP-u, jer, objektivno, nije zanemariv utjecaj kandidata poput Imamovića, Nikšića ili Vas… Mislite li da će nakon izbora predsjednika SDP-a doći do stvaranja određenih klanova i podjela u stranci? Postoje li trenutačno klanovi koji prijete razjedinjenju stranke?
– U svakoj stranci, pa i u SDP-u postoje izražene razlike u mišljenjima. Te razlike se mogu odnositi kako na određivanje programskih prioriteta, tako i na vrlo konkretne stvari – sve do pojedinačnih kadrovskih rješenja. To je bogatstvo velike partije ukoliko imate čovjeka na čelu koji je sposoban da uskladi različite stavove, mišljenja i interese. To može biti i prokletstvo ukoliko imate čovjeka ili ljude koji su isključivi i gluhi i slijepi na drukčije stavove. Naravno da ta nezadovoljstva imaju različit intenzitet tijekom vremena i u odnosu na opće stanje i u partiji i u društvu. Danas ni jedno ni drugo ne možemo nazvati mirnim i stabilnim. Utoliko je opasnost da se posegne za ishitrenim i naglim potezima veća. Da, mislim, da ako ne budemo dovoljno mudri i strpljivi SDP BiH može krenuti putem podjela. I da, mislim da imamo i ljude i znanja i iskustva da do toga ne dođe. Ja nikad nisam radio, niti ću raditi ili podržavati bilo kakve podjele. Rješenje se može i mora naći unutar obitelji koja se zove SDP. Ovakav me stav u prošlosti nerijetko, uglavnom privremeno, koštalo prijatelja, ali i bezbroj neprospavanih noći i kilometara živaca.
Kakav je trenutačno rejting SDP-a, s obzirom da na posljednjim izborima i nije bilo posebnog razloga za slavlje?
– Prema onome što doživljavam u susretu s ljudima vidim da smo i dalje stranka koja je odgovorna za sadašnje stanje u društvu i da smo krivi za sve što se sa BiH dogodilo u posljednjih dvadeset godina. Naše članstvo je došlo sebi, nakon teškog poraza. Još uvijek traži jasne odgovore na pitanje zašto, ali je spremno da se organizirano bori za svoja uvjerenja u svojoj Partiji. To je već kapital od skoro trideset tisuća Bosanaca i Hercegovaca koji, ukoliko budu uvjereni i opredijeljeni mogu istinu o SDP-u BiH u vlasti i SDP-u BiH danas „dobaciti“ do najmanje milijun i pol građana BiH. Ne mislim da će samo to dovesti do promjene mišljenja građana, ali sam siguran da će ih učiniti kritičnijim prema slici koju o SDP-u BiH, sad već gotovo dvije godine, dobivaju iz medija. Dakle, krenuli smo u vraćanje povjerenja u SDP BiH, ali nas čeka još puno posla. Da bismo bili uvjerljivi i dokazali svoju vjerodostojnost moramo se jasno pozicionirati na pitanjima koja su imanentno socijaldemokratska, neprestano i uporno se zalagati za rješenja u korist onih koji žive od svog rada i znanja i onih kojima je potrebna socijalna zaštita i sigurnost. A to ne samo pisanjem i pričanjem već i izravno u akciji zajedno sa obespravljenim i diskriminiranim – ako treba i na ulici.
Ako postanete lider SDP-a, što kanite učiniti po pitanju ujedinjenja ljevice? Tko je sve s ‘lijeve’ strane poželjan partner za SDP? Radončić? Komšić?
– SDP BiH su potrebni i partneri i saveznici. U tom smislu ja promatram i objedinjavanje ljevice, prvenstveno kao zajedničku platformu za djelovanje različitih grupa i pojedinaca koje ujedinjava njihova ideološka bliskost, pripadaju onome što najuopćenije možemo nazvati ljevicom. Hoće li to dovesti do stvaranja novih partija, ujedinjavanja postojećih, pokretanja postojećih partija i grupa koje su danas na pozicijama liberalnog centra ulijevo, to će proces pokazati. Mi očekujemo da ćemo kao partija od toga imati koristi jer će nam pomoći da izoštrimo svoje stavove, ali da će pomoći i BiH i bh. društvu jer bi moglo raspršiti maglu s političke scene, maglu u kojoj se mnogi nazivaju ljevicom, a to ni blizu nisu. Tko će sve tu biti ne zavisi samo od SDP-a BiH. Mi ćemo biti otvoreni i spremni za dijalog, za usuglašavanje i svaku vrstu razgovora uz puno uvažavanje svih sudionika. Svako od njih će biti potpuno slobodan da donosi svoje autonomne odluke, pa i odluke da li i kako želi da sudjeluje u zajedničkom odgovoru ljevice na užasno stanje u društvu.
Neki dan je Valentin Inzko podvukao da socijaldemokratima najviše zamjera to što su 20 godina nakon rata i dalje razjedinjeni. Mislite li da se do lokalnih izbora 2016. može kvalitetno provesti ideja zajedničkog nastupa, naravno, ako takva ideja doista postoji?
– Mislim da je briga g. Inzka ipak ono što mu mandat Visokog predstavnika nalaže –razjedinjenost Bosne i Hercegovine 20 godina nakon rata, a to nije ni krivica ni zasluga ljevice – možda razjedinjavajuće ujedinjene desnice. O nastupu na općinskim izborima iduće godine odlučivat ćemo kad za to bude vrijeme. Uvjeren sam da ćemo uvažiti stavove naših općinskih organizacija i da su mogući različiti modaliteti sudjelovanja. Konačnu riječ će dati svi članovi SDP-a BiH, jer se nadam da će pitanje koalicija biti jedno od onih koje će u izmjenama Statuta biti predmet referenduma.
Mislite li da nacionalisti mogu doživjeti poraz na izborima? Istina, ljudi u četiri zida dosta pričaju protiv nacionalističkih stranaka, ali kada dođe dan izbora dojam je da uvijek zaokruže onog ‘svoga’, valjda iz nekog nametnutog straha od ‘onih drugih’… Kako mislite to promijeniti i može li se to uopće promijeniti?
– Što znači doživjeti poraz na izborima. Poraz koncepta po kojem svaki narod ima jednu stranku koja na jasno određenom teritoriju ima stečeno pravo da vlada nad tim dijelom zemlje jedina je stvarna pobjeda drukčije: europske, moderne, ZAVNOBiH-ovske Bosne i Hercegovine. Taj koncept ne možemo pobijediti bez promjene u svijesti građana, bez obzira na nacionalnu pripadnost ili na to u kom entitetu, odn. realitetu žive. Samo upornim i stalnim glasnim dokazivanjem da postoji alternativa, da ste vi ta alternativa možete mijenjati stvari. Jedno od oruđa može biti i proces pristupanja Europskoj Uniji, ako naši partneri iz EU budu iskreni i ne nastave primjenjivati dvostruke standarde za „specifičnu“ Bosnu i Hercegovinu. Mi smo obična europska zemlja u kojoj žive pripadnici europskih naroda. Siguran sam da se može i mora promijeniti, a da je SDP BiH dio promjene – a ne bježimo od toga da budemo predvodnik promjene, što smo već nebrojeno puta i dokazali.
U kakvim ste odnosima sa SDA i HDZ-om BiH i biste li, kada bi to situacija zahtijevala, ušli u novi savez s njima na nekoj razini vlasti? Ili bi to možda bila izdaja vaših birača?
– SDP BiH je u korektnim odnosima sa svim političkim strankama koje zakonito djeluju na prostoru BiH. Neke od njih su nam bliske. Druge bismo mogli pod određenim uvjetima promatrati kao potencijalne partnere. Ima i takvih s kojima nemamo nikakvih dodirnih točaka. Sa SDA i HDZ smo prolazili kroz različite faze odnosa. Nikad ih nismo promatrali kao ideološki bliske. Njihova BiH se koncepcijski razlikuje od naše i naš je krajnji cilj poraziti tu ideju o trojednoj zemlji u kojoj na jasno definiranom teritoriju postoji jedna partija, jedan vođa i jednoumlje. Mi se zalažemo i borimo za stvarni pluralizam, a ne troglavi jednopartijski sustav. Ako to situacija bude zahtijevala, a ja budem predsjednik SDP-a BiH tada, odluku o tome neće donijeti niti uski krug „izabranih“, ni organi sami – odluku o ulasku u bilo kakvu koaliciju donijet će cijelo članstvo na referendumu. Izdati možete samo onoga kome nešto obećate a uradite suprotno ili to što ste obećali uopće ne uradite. Ja nisam takav i svi koji su radili sa mnom sve ove godine imali su priliku da se neposredno u to uvjere.
Neosporno je da državu trenutačno kroje Izetbegović, Čović i Dodik. Što mislite o njima kao liderima? Svijetla budućnost ili…?
– Mislim da se pojedincima u politici pridaje previše pažnje i da je svođenje odlučivanja na osobno i pojedinačno posljednji stadij privatizacije politike. Bez obzira o kakvoj se osobi radi, ona ima svoja ograničenja i nije često sposobna donijeti odluku koja nije duboko subjektivno obojena. Našoj zemlji trebaju ljudi koji slušaju, dogovaraju se i okupljaju svakoga tko može doprinijeti da svaka naredna odluka bude bolja od prethodne. Nama trebaju lideri koji su izraz kolektivnog znanja i iskustva, a ne samoproglašeni izbavitelji ili vođe, kako ne bismo završili u provaliji kao sav onaj svijet u satiri Radoja Domanovića.
Zašto bi neko sada trebao vjerovati da bi SDP mogao promijeniti nešto na bolje, s obzirom da je financijska situacija u zemlji katastrofalna?
– Ne vjerujem da će sada u to povjerovati veliki broj građana BiH, pa tek nedavno je izrazio svoje nepovjerenje prema SDP-u – nema ni godinu dana o prošlih izbora. Ono što je naš zadatak jeste da razgrnemo sve neistine koje su zatrpale dobre urađene stvari u vrijeme dok smo sudjelovali u vlasti i o tim dobrim rješenjima neprestano govorimo. Moramo dokazati da ne štitimo kriminalce kako nam se podmeće i otkloniti svaku sumnju u korupciju ljudi koji su javno lice SDP-a BiH. Naš najveći pomagač mogu biti upravo građani tako što će tužiteljstvima dostaviti sve dokaze koje imaju, a mi ćemo insistirati da se sve sumnje u počinjena krivična djela izvedu na čistac. To je put na kojem možemo stjecati povjerenje građana. Tada će nam povjerovati da smo sposobni i odlučni da nastavimo rješavati probleme koje ima ova zemlja. Moram priznati da očekujemo i „pomoć“ sadašnjih vlasti čiji učinci već sada, za ovo kratko vrijeme, pokazuju da se stanje ubrzano pogoršava otkako oni upravljaju našim sudbinama.
Komentirajte novi Zakon o radu i što biste vi promijenili po tom pitanju?
– Novi Zakon o radu, odnosno izmjene izvršene u odnosu na stari Zakon, predstavljaju pobjedu neoliberalnog pljačkaškog kapitalizma na bosanskohecegovačkom tržištu rada. Ova, trinaesta verzija, napisana nakon što smo mi odbili da idemo ispod onoga što je sindikat smatrao za neophodni minimum, najgora je od svih. Jasno mi je da sada BiH predstavlja raj za one koji uz minimalna ulaganja na račun cijene rada žele ostvariti brz i visok profit. BiH je zemlja u kojoj za svako radno mjesto konkurira troznamenkasti broj ljudi bez zaposlenja. U županiji Sarajevo, na primjer, više od dvije trećine osoba prijavljenih na biro su nekvalificirani radnici. Međutim, ni ovo kapitalu nije dovoljno – već smo bili svjedoci kako iz udruženja poslodavaca dolaze zahtjevi za prebacivanje doprinosa s poslodavaca na javne financije. To bi značilo povećanje stope profita, udar na budžete koji su ionako prenapregnuti i, na kraju, neminovno povećanje jedinog sigurnog izvora financiranja – stope PDV-a. Time bi „uspjeh“ biznismena plaćali već osiromašeni građani. Da samo raščistimo još jedno pitanje – „nedodirljivost“ tzv. uhljeba na državnim jaslama rješava se izmjenama Zakona o državnoj službi, a ne Zakona o radu, tako da je ono što su govorili predlagači zakona i njihovi glasnogovornici bila prijesna laž.
S obzirom da ste deklarirani borac za povratnike, što mislite zbog čega su posljednjih tjedana povratnici sve češće meta napada?
– Ako pažljivije pratite što se događa na prostorima cijele BiH vidjet ćete da postoji konstantan pritisak izražen i kroz povremene fizičke napade na ljude i njihovu imovinu koji trpe oni koji pripadaju „manjinskim“ zajednicama. Samo, s vremena na vrijeme, ti napadi i pritisci budu glasnije i dramatičnije izneseni u javnost putem medija. Za razloge ovakvog neujednačenog tretmana događaja morali biste pitati vlasnike i urednike tih medija. Razlog zbog čega se ovi napadi, ali i neprekidna diskriminacija „povratnika“, održava sve ove godine jeste činjenica da sve vladajuće nacionalne političke elite šalju jasnu poruku da rat još uvijek nije gotov. Ne vodi se više vojnim sredstvima, ali neprekidno traje. Ovo društvo je bolesno od tog i takvog trovanja. Pitanje je da li postoji snaga da promijeni matricu? SDP BiH to pokušava sve vrijeme. Očito je da ne uspijevamo – ne u onoj mjeri koja bi izazvala tektonsku promjenu i ovu zemlju postavila na noge. Za to je, ipak, potrebno združeno djelovanje svih građanskih snaga – i onih na ljevici, u centru, ali i desnici. Lako se na temeljima ravnopravnosti, jednakosti, socijalne pravde i vladavine prava sporiti o načinima kako ovu zemlju učiniti boljom. SDP BiH, sa mnom na čelu, nikad neće prestati da se bori za takvu Bosnu i Hercegovinu.
Dodik se boji istrage o Bobar banci
Komentirajte najavljeni Dodikov referendum o Sudu i Tužiteljstvu BiH.
– Bolje bi bilo da gospodin Dodik vodi računa o onome što je posao vlasti na čijem je čelu – da omogući uvjete za nediskriminirani pristup svim javnim servisima i poslovima za sve građane entiteta Republike Srpske u skladu s pozitivnim tekovinama međunarodnog i domaćeg prava, između ostalog. Pod navodnom brigom za ugrožavanje Republike Srpske, koju više nitko ne ukida osim političkih avanturista bez ikakve stvarne snage, krije se strah da će, npr. propast Bobar banke istraživati i procesuirati netko na koga se neće moći utjecati ni strahom ni drugim mamcima – nikako. Upravo građane Republike Srpske posebno bi sad trebalo zanimati što se sve može naći u spisima Bobar banke da zavrjeđuje da se sudbina svih nas dovodi u pitanje.