Prijedlog Vlade FBiH o izmjenama Zakona o radu je potpuna degradacija radničkih prava

Segmedina Srna-Bajramović, zastupnica SDP BiH u Skupštini Kantona Sarajevo, kaže kako je Nacrt Izmjena i dopuna Zakona o radu koji je dostavljen od strane Vlade FBiH je apsolutno neprihvatljiv jer se radi o sebičnim i neprihvatljivim rješenjima trenutku u kojem smo se kao društvo našli.

“Generalno, sve izmjene očigledno idu na štetu prava, statusa i položaja radnika, gdje postoji ozbiljna opasnost ogromne zloupotrebe, sve pod izgovorom vanrednog stanja koje može trajati mjesec, ali i puno više.

Radnici po predloženim rješenjima kao ne bivaju otpušteni, ne prijavljuju se na Službi za zapošljavanje da se država o njima brine, već ostaju u brisanom prostoru odnosa sa poslodavcem u smislu aranžmana sa minimalnim ili nikakvim primanjima, odnosno k’o fol
zaposleni, i možda se mogu kasnije vratiti na radno mjesto, ako ga uopšte bude, odnosno ako poslodavac bude htio da ga vrati na radno mjesto sa punim pravima i obavezama.

Jedna brutalno socijalno neosjetljiva odredba u kojoj se promoviše institut čekanja u kojem radnik faktički prestaje biti briga države a i poslodavca, a praktično sve zajedno predstavlja još jednu novu normativnu odredbu forme otkaza sa propisanih 90 dana otkaznog roka za većinu radnika.

Međutim, jasno je da ovdje očigledno imamo tajni dogovor preko leđa radnika i to između države koja smanjuje pritisak na sebe i izbjegava odgovornost za nezaposlene, te pojedinih poslodavaca koji hoće da otpuštaju, ali u ovom momentu im paradoksalno sama država zakonski kreira ambijent kupujuci im vrijeme u smislu ispunjavanja formalnih kriterija za ostvarivanje planiranih mjera poticaja.

Nijednoj zemlji u okruženju, a koliko znam ni šire, nije palo na pamet da krene sa ovakvom inicijativom.

Između ostalog, poslodavcu se ovim izmjenama i dopunama zakona daju toliko široka ovlaštenja koja graniče sa robovlasničkim konceptom u smislu potpune degradacije radničkih prava i njihove aposlutno nesigurne perspektive.

Umanjenje plaće radnicima ako ima pad prihoda, čak i ispod iznosa minimalne plaće odnosno na 75% od minimalne plaće, što znači da bi radnik u tom slučaju radio za 305 maraka gdje potrošačka korpa odavno preko 2000 km je fikcija rješenja i ne predstavlja ništa drugo do guranja radnika u poziciju opšteg siromaštva i golog preživljavanja.

Zakonom bi se dodatno derogirali važeći kolektivni ugovori, jer bi se na svako pitanje koje je različito (povoljnije) uređeno kolektivnim ugovorom, primjenjivao ovaj zakon što je od ranije jasno više puta proglašeno neustavim.

Vlada je po ko zna koji put bez puno pameti odlučila praktično, kapitalistički kao i uvijek do sada, prelomiti problem preko koljena tako da najveći teret ovog stanja opet podnesu radnici.

Stvarno ne mogu da vjerujem da postoji iko ko ima hrabrosti podržavati rješenja u ovako nemoralnom zakonu, koji podrazumijeva to da radnik, izložen svim mogućim rizicima uključujući i zarazu, radi za tristo maraka ili ide na čekanje, na neplaćeno, i da ga još ubjeđuju da je to za njegovo dobro, i da tako treba jer je kriza.

Očigledno se donosi zakon koji ima namjeru varati statistiku poigravajući se životima radnika i njihovih porodica, jer ako zakon bude usvojen, to će značiti da će statistički podaci pokazivati znatno manji broj nezaposlenih.

Konkretno, mnogo manji nego što ih zapravo ima, jer svi radnici koji budu na čekanju i na neplaćenom odsustvu, odnosno bez plata i doprinosa, bit će i dalje u radnom odnosu, neće se voditi kao nezaposleni, a vlada će to proglasiti svojim velikim uspjehom i pobjedom.

Na kraju, sve je jasno kada se uzme u obzir izjava Premijera FBiH u kojoj je intencija izmjena zakona stvoriti okvir da se bez problema mogu smanjivati plate, i da još jednom podsjeti na svoju jedinstvenu logiku kako ljudi ne ostaju bez posla, nego se smanjuje zaposlenost..”, smatra Srna-Bajramović.