Poštovani članovi Foruma parlamentaraca RBiH 90-96, uvaženi predstavnici BiH, Federacije BiH, Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva i predstavnici općinskih vijeća, Vaše ekselencije, poštovani gosti i predstavnici medija.
U ovoj sali prije 23 godine sadašnji članovi Foruma parlamentaraca Republike BiH, na burnoj dvodnevnoj sjednici Skupštine RBiH, donijeli su odluku o raspisivanju referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine. U vrtlogu raspada bivše Jugoslavije, kada su Slovenija i Hrvatska svojim odlukama krenule ka putu nezavisnosti, Bosna i Hercegovina se našla u teškom položaju. Mi, poslanici Skupštine RbiH, suočili smo se prijetnjama i ucjenama od strane protivnika BiH, da ne idemo putem koji vodi ka samostalnosti naše države. Nakon odbijanja svih racionalnih prijedloga u Skupštini RbiH, da se bivša zajednička država transformiše u Konfederaciju ili savez suverenih republika, bili smo prinuđeni da tražimo riješenja na koji način spasiti BiH kao državu. Podsjećam Vas da su vanjski ataci i unutrašnja destrukcija od strane protivnika BiH, prijetili etničkoj podjeli i disoluciji Bosne i Hercegovine.
Projekat velike Srbije bio je na sceni. Ponuda da BiH ostane u nekoj skraćenoj Jugoslaviji koju bi činili Srbija, Crna Gora, Zapadna Slavonija i Kninska Krajina za nas je bila neprihvatljiva. Odbijajući taj podanički odnos, prihvatili smo sugestiju Evropske zajednice da se nezavisnost bivših Jugoslovenskih Republika može steći samo putem referenduma građana. Na pomenutoj sjednici januara 1992. godine, izglasali smo referendumsko pitanje. Građani su masovnim izlaskom na referendum 29. februara i 1. marta 1992. godine, opredijelili se da žele živjeti u nezavisnoj,suverenoj Bosni i Hercegovini, ravnopravnih građana i naroda.
Živjela Republika Bosna i Hercegovina !
To su bile riječi kojima smo jedni drugima čestitali nezavisnost nakon referenduma. Bio je to zaista istorijski momenat, i ne mogu, a ne reći da sam ponosan što sam bio jedan od onih koji je u Skupštini tadašnje RBiH glasao za održavanje referenduma, kojim će se vratiti puni suverenitet i državotvornost BiH nakon više stoljeća. Dame i gospodo, današnji dan je jedan od najznačajnijih datuma u istoriji Bosne i Hercegovine. Danas obilježavamo rođendan naše države.
Cijena nezavisnosti je skupo plaćena. To su bili neminovni istorijski procesi koji se nisu mogli izbjeći, a koji u većini slučajeva prate nastanak novih država. Agresiju na BiH, stradanje naroda i devastaciju države zaustavio je Dejtonski mirovni sporazum 1995. godine.
Nažalost, današnja BiH nije onakva kakvu je predvidjelo referendumsko pitanje. Sjena neostvarenih ratnih ciljeva još uvijek lebdi nad BiH. Protagonisti tih politika, koristeći loša postojeća Ustavna riješenja, nastoje na sve moguće načine vršiti opstrukciju uspostavljanja BiH kao stabilne , funkcionalne i moderne Evropske države. U Dejtonu BiH jeste sačuvana, ali nam je i isporučena kao nedovršena građevina čija konstrukcija konstantno podrhtava pod teretom loših ustavnih rješenja…
Nalazimo se u procjepu. Današnja BiH je razapeta između Dejtona i Brisela. Trebali bi brže koračati ka Evropskim integracijama ali smo sputani ustavnim ograničenjima koje protivnici BiH vješto koriste za svoje uskogrude, lične, nacionalne i teritorijalne ciljeve.
S druge strane, ne postoji osmišljena, organizovana i odgovorna politika izgradnje BiH u kojoj će se naslage nacionalnih i etničkih podjela postepeno otklanjati putem dijaloga, tolerancije, vraćanjem povjerenja i ekonomskim prosperitetom vršiti postepena transformacija etničke podjeljenosti u državu čiji će osnovni postulati biti princip slobode i princip jednakosti.
Nijedna država, pa ni naša, ne smije isključivo služiti ideologiji, klasi, partiji, a pogotovo ne političkim elitama i oligarhijama. Snaga i pravednost države mjeri se na način koliko je ona sposobna da štiti ljudska prava i slobode svakog pojedinca.
Nažalost, mnogi su ustuknuli i udaljili se od temeljnih principa za koje su se zalagali braneći BiH. Odsustvo solidarnosti, pohlepa, vlastoljublje, sebičnost samo su neke od devijacija koje su zaustavile napredak BH društva i države. Umjesto da je sve manje obespravljenih, siromašnih, nezaštićenih taj broj se stalno povećava.
Na kraju želim istaći da uprkos svim problemima, BiH ima budućnost. Okrenimo se, svako od nas pojedinačno, temeljnim ljudskim vrijednostima. Borimo se da te vrijednosti postanu sastavni dio političkog života. U društvu imamo i mladih i obrazovanih, vrijednih i savjesnih, moralnih i čestitih, ali u političkom životu imamo veliki broj onih koji su svojim sebičnim i bahatim ponašanjem, provociranjem etničkih podjela i strahovima zbog gubitka vlastitih materijalnih interesa, protjerali temeljne ljudske vrijednosti iz političkog života. Politika se odvojila od ljudi i realnosti a duboke brazde kriminala i korupcije zahvatile su kompletno bosanskohercegovačko društvo. Drastični primjeri koji deprimiraju ljude, kao ovaj posljednji u pravosuđu, uništavaju vjeru u državu i državne institucije. Bez temeljnih vrijednosti kao što su patriotizam, sigurna i pravna država, solidarnost, dijalog, socijalna pravda, razumijevanje drugog i drugačijeg nema prosperiteta i normalnog života. Povratak moralnih vrijednosti u institucije društva i politički život su imperativ. Država bez moralnih principa, kao što kaže uvaženi fra Mile Babić, pretvara se u razbojničku družinu.
Bez obzira što se BiH suočava sa svim posljedicama tranzicije i globalnim političkim odnosima, duboko vjerujem i optimista sam, da BiH posjeduje snagu i energiju, iskustvo i naprednu mladost i da će prevazići trenutne probleme.
Posebno želim iskazati svoje zadovoljstvo, da su se u ovim turbulentnim i sudbonosnim vremenima za Bosnu i Hercegovinu, u ovoj sali okupili predstavnici svih nivoa vlasti koji svojim prisustvom potvrđuju svoje čvrsto uvjerenje da se na temeljima referendumskog pitanja može sačuvati, graditi i razvijati naša nam jedina država BOSNA I HERCEGOVINA.
Svim građanima BiH čestitam 1.mart -Dan nezavisnosti BiH.