Dr. Anto Domazet, ugledni profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, član Odbora za ekonomske znanosti Akademije znanosti i umjetnosti BiH i Znanstvenog savjetodavnog odbora časopisa Transition Study Review iz Venecije u Italiji te bivši ravnatelj Ekonomskog instituta govori o aktualnoj političko-društvenoj zbilji u BIH, utjecaju političkih zbivanja na ekonomiju, sivoj ekonomiji…

Gospodine Domazet, možete li ukratko dati ocjenu trenutne društveno političke zbilje u BIH?

Zemlja je u velikom zastoju. Dok svijet, EU i zemlje regije bilježe velike promjene, u BiH su društveni odnosi konzervirani. Loše društvo u kome vlada visoka socijalna isključenost, siromaštvo, korupcija, niska poduzetnička aktivnost i produktivnost rada sa niskim plaćama i lošim javnim uslugama stvara lošu državu – državu koja služi političkoj eliti i birokraciji, a ne građanima za njihovu ekonomsku i socijalnu dobrobit. Zemlja na dnu europske ljestvice razvijenosti sa oko 5.000 $ dohotka po glavi stanovnika očajno treba reforme u svim sferama, od ekonomije, obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite do sudstva i javne uprave. Tzv. reformska agenda budila je određene nade jer je temeljila na visokoj involviranost međunarodne zajednice. Ona je dala vrlo ograničene rezultate, ali čak i ovako kako je rađeno, pokazalo se da se od reformi ne smije odustajati, da se one u BiH teže sprovode nego u drugim zemljama, ali da su one, naravno kada se kreiraju na socijalno odgovoran način, jedino rješenje da ostvarimo bolji život i veću socijalnu pravdu.. Sada je i oskudna energija reformi blokirana izbornom retorikom, a i ono što je ima preusmjereno je na izborni zakon – uglavnom sva vlast ima alibi za opstrukciju reformi. Na dnevni red dolaze pitanja koja postavlja etnonacionalna elita radi svojih potreba, a ne radi potreba građana. Reforme su, prije svega potrebne za građane BiH, ali su one istovremeno i ispunjavanje svih ključnih uvjeta za stjecanje statusa kandidata u EU. Niti ima boljeg života, niti napretka u euroatlantskim integracijama.

Koliko politička situacija utječe na ekonomske prilike u BIH ?

Povoljno političko okruženje je elementarni, ali ne i dovoljan uvjet za privlačenje investicija. Danas je ekonomija u svijetu ekonomija očekivanja. Ako neko želi da investira u BiH, onda on mora imati određenu predstavu što je bosansko-hercegovačko društvo, država i ekonomija u narednih 10-15 godina. Mora znati hoće li njegovo ulaganje biti profitabilno, ko će garantirati njegova vlasnička prava i ko će ga štititi od iznenadne promjene poreza ili drugih pravila poslovanja. Percepcija koju mu nude etnonacionalne politike na vlasti je takva da većina investitora zaključuju kako je ovu zemlju potrebno zaobilaziti u širokom luku. Inače, umjesto političke stabilnosti, prije bih koristio pojam politička dinamičnost koja je potrebna za BiH da se pomjeri iz konzervativnog, učmalog stanja u stanje koje će pokretati socijalni i ekonomski napredak. A zašto toga nema, zašto propadaju i ekonomske reforme? One su primarno političke reforme u ekonomskoj sferi. Ako uspiju, one će smanjiti političku moć, područje populizma i voluntarizma političkih partija, ojačati moć pravne države i tržišta, a ulogu politika staviti u kontekst socijalnog i ekonomskog napretka koji se jasno može mjeriti na koži i u svijesti svakog čovjeka ove zemlje. Dakle, u ovoj zemlji treba kreirati političku situaciju koja nije nužno stabilna, ali jeste dinamična i upravljiva, sva okrenuta sadašnjosti i budućnosti i pozitivnim promjenama za društveno odgovoran biznis, za radništvo, za mlade, za penzionere, za socijalno isključene i obespravljene i za kreativne radne slojeve. Ova zemlja treba rezultate u reformama, jer i domaći i strani investitori reagiraju na prve dokaze promjene kursa u odnosu na poslovni pesimizam koji se danas vezuje za BiH. Sada je vrijeme za reforme, još uvijek je visok rast u Europi koji gura rast BiH. Posebna neodgovornost aktualnih vlasti u BiH je to što pozitivno svjetsko i europsko okruženje nisu u svom mandatu iskoristili za dublje reforme. Zamislite samo sudbinu ljudi u BiH i kako će reforme ići ako uslijedi neka nova ekonomska kriza.

MMF u svojim analizama ne očekuje značajni ekonomski napredak u BiH, slažete li se s tom analizom?

Slažem se, iako mislim da MMF prije stavlja naglasak na stabilnost, a ne na dinamičnost razvoja. Prognoze njegovog rasta za BiH od 3,2% u 2018. pokazuju da BiH nema uključene sve motore ekonomskog rasta – slabe su investicije, zapostavljena je industrija i drugi sektori koji stvaraju izvozne proizvode i usluge, spor je tehnološki napredak, posebno digitalizacija, a društveni sistem inovacija ne postoji. MMF je zadovoljan jer je eliminiran budžetski deficit, iako se to postiglo po cijenu smanjenja javnih investicija, dakle nauštrb razvoja. Važno je u daljim reformama staviti fokus na strukturalne reforme, šta god one značile. One treba da ojačaju privatni sektor, učine efikasnijim javni sektor i osiguraju znatno veću podršku privatnom sektoru kroz državnu pomoć.

U BIH je i daje prisutan problem sive ekonomije. Postoji li efikasan lijek za njezino suzbijanje?

Siva ekonomija nigdje nije u potpunosti eleiminirana, ali je važno raditi na njenom smanjenju sa 30-40 % BDP na desetak procenata. U tome je ključno pitanje dovesti na razumnu mjeru opterećenja u porezima i doprinosima za rad, dohodak i promet roba i usluga. U F BiH bi novi zakoni o porezu na dohodak i o doprinosima mogli doprinijeti tom cilju. Inače, ne smije se zanemariti kontrolna i represivna uloga institucija, počev od efikasne poreske službe do sudskih institucija.

Koliko je BiH u ovom trenutku spremna kada su u pitanju javne invencije?

BiH ima ogromne planove javnih investicija, ali nedovoljne financijske resurse i znanja da se u njihovu realizaciju uključi privatni kapital kro javno-privatno partnerstvo (JPP). To je upravo jedan od motora ekonomskog rasta koji bi se mogao uključiti, ako bi se reforme u regulativi i znanja u kreiranju projekata JPP istinski ostvarila. Ovako, oslanjajući se samo na vanjska zaduženja ili na skromne proračunske izvore, mnoge javne investicije ostat će samo pusti san i za njihove kreatore i za građane.

Jeste li optimist kada je u pitanju nastavak gradnje na koridu Vc?

Bio bih kada bi se na Parlamentu BiH i entiteta pojavio izvještaj o utrošenim sredstvima prikupljenim iz putarina u periodu od 2009. godine do 2017. (0,20 KM/l goriva) i plan gradnje cesta i auto cesta koje će se financirati iz novih putarina (0,15 KM/l goriva). Tada bismo svi kao građani mogli pratiti u šta se troši javni novac, kada ćemo imati završen koridor Vc i druge važne ceste i auto ceste i dokle ćemo plaćati tu putarinu.

Izborna je godina. Što očekujete od predstojećih izbora ?

Očekujem da politički ojačaju one snage koje će biti u stanju da ustavni sistem BiH i sve institucije na nivou BiH, entiteta i županija stave u puni pogon za osiguranje ekonomskog i socijalnog napretka građana i naroda BiH. Osobno očekujem da se društvena zbilja u zemlji više obilježi konfrontacijama u ekonomskoj i socijalnoj sferi, a manje konfrontacijama u etnonacionalnoj sferi. To nije apel za njihovo zanemarivanje, nego očekivanje da se mogu uspješno riješiti i otkloniti kao prepreka za istinski napredak BiH..

Hoće li po vama biti teško implementirati izborne rezultate, obzirom da još uvije nije promijenjen izborni zakon?

Pravni sistem zasnovan na ustavima, zakonima i institucijam mora osigurati provedivost izbornih rezultata, kao izraz volje građana i naroda u ovoj zemlji. To je i potrebno i moguće, bez obzira kakvi rezultati tih izbora bili.