Aner Žuljević, delegat Socijaldemokratske partije BiH u Domu naroda federalnog Parlamenta, kaže da za SDP zakoni, koji dijele borce, kao što su oni koji su juče usvojeni na sjednici ovog Doma, nisu prihvatljivi, jer je svaki od boraca jednako vrijedan.
„Ovdje govorim isključivo o demobilisanim borcima, zapovjednicima, njihovoj sudbini, podjelama, te ponuđenim rješenjima. O kakvoj šlampavosti pripeme sadržaja i procedure se radi, govori činjenica da je tekst zakona koji je, kako kažu iz Vlade, pripreman dvije godine, u zadnja 72 sata dramatično izmijenjen, bez ijednog finansijskog parametra i objašnjenja o kojem povećanju se radi, te iz kojih izvora će se sve finansirati.
Dodatni argument u prilog cirkusa je i pismo Direktora PIO fonda od 21. avgusta ove godine, koji je Vladi napisao da su nakon dvije godine rada u proceduru poslali neprovodiv Zakon, te da ga oni, kao PIO fond, ne mogu provesti. Čitaj – poslali ste prevaru!
Uzimajući u obzir sve navedeno, te činjenicu da su borci ove zemlje više puta izvarani u predizborno vrijeme, tražili smo garancije u finansijskim pokazateljima koje nismo dobili.
Istina je da zakon povećava prava, u papirnatom smislu, ali je i istina da uvodi prostor novih nepravdi u boračkoj kategoriji.
Zakoni su prije svega nepotrebno i neljudski podijelili borce, jer ih je jedan dio bio ispred Parlamenta koji nisu podržavali rješenja iz istih, a drugi unutra koji jesu. Za SDP zakoni koji dijele borce nisu prihvatljivi, jer smatramo da je svaki od njih jednako vrijedan.
Nikada ne mogu prihvatiti činjenicu da u okviru 600 miliona KM, koji se izdvajaju godišnje za te kategorije, nismo u stanju za proteklih 15 godina napraviti pravednu raspodjelu.
Zbog toga i smatram da je borački dodatak i javni registar ispravan put u dugoročnom rješavanju boračkog statusa.
Prvi prijedlog da se svakom jednako vrijednuje učešće, a drugi da se odvoji žito od kukolja.
Nažalost, ministar i ova vlada su sve učinili da odbiju naš amandman o uvođenju boračkog dodatka, a administrativnom zavrzlamom i procedurama onemoguće javnu objavu registra.
Ovako imamo dugoročno neodrživu situaciju da politički jači i moćniji finansijski ostvare svoja prava, a velika većina običnih boraca bude ponovo prevarena. To nikako nije pravedno.
Tokom sjednice sam prvi put bio i ljut i nesretan, jer nakon 20 godina i 11 milijardi KM potrošenih sredstava imamo suprotstavljene, na jednoj strani zapovjednike, a na drugoj njihove vojnike (danas demobilisane borce). Demobilisani borci svoje generale nisu izdali u ratu, ali su izgleda neki “politički” generali izdali njih u miru“, navodi Žuljević.