Nermin Nikšić: Ponosan sam da sam na čelu SDP-a u vrijeme kada provodimo demokratske izbore

Nermin Nikšić, aktuelni predsjednik Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH), nada se ponovnom izboru na ovu poziciju 20. septembra ove godine, kada se održavaju unutarstranački izbori SDP-a. Nikšić u razgovoru za Faktor.ba pojašnjava svoje izborne ambicije, otkriva nedostatke svojih protukandidata, te analizira budućnost ljevice u BiH.

Faktor.ba: Osjećate li teret činjenice da ste favorit na narednim unutarstranačkim izborima?

Nikšić: Pa, hvala Vam na tome da sam favorit. Rekao bih da mi je stvarni teret činjenica da sam trenutno predsjednik SDP-a. To mi je teret, ali, s druge strane, i olakšavajuća okolnost. Zašto je to teret? Recimo, prije nekoliko dana zaključili smo da organi SDP-a moraju funkcionisati i prije i poslije izbora, kako bi se pripremili izbori i održale sve funkcije partije. Svakako to iziskuje da sam u punom kapacitetu i predsjednik partije, iako sam i kandidat na izborima. Moji protukandidati se, za razliku od mene, mogu fokusirati samo na svoju kampanju. Međutim, činjenica da sam predsjednik je i prednost za mene, jer stalno ističem, da je SDP porodica, a porodica se ne mijenja i kada je teško. Moja je prednost što sam ostao u SDP-u i nakon vanrednog kongresa i što sam radio u interesu partije. Ponosan sam na činjenicu da sam na čelu SDP-a u vrijeme kada provodimo demokratske izbore po principu “jedan član, jedan glas“.

Krivi smo Zlatko i ja!

Faktor.ba: Ukoliko Vam uloga favorita nije teret da li je to onda optužba nekih Vaših protukandidata da ste na vanrednom Kongresu izabrani zahvaljujući Zlatku Lagumdžiji, te da i sada imate njegovu podršku?

Nikšić: Nisam pitao Zlatka Lagumdžiju za koga je glasao na Kongresu. Niti sam pitao bilo koga! Zlatko Lagumdžija je čovjek koji je obilježio značajan period u SDP-u. Sa Zlatkom smo i pobjeđivali i gubili. A, kod nas u BiH svaka pobjeda ima milion očeva, a poraz samo jednu maćehu. Međutim, nikada nije sve do jednog čovjeka, pa tako ni do Zlatka Lagumdžije. On ima svoje mjesto u SDP-u, ali niti je predsjednik, niti donosi odluku ko će biti predsjednik. O tome odlučuje 27.000 članova SDP-a sa pravom glasa. Ovu priču o Lagumdžiji potencira Jasmin (Imamović op.A.Š.), a to je potpuno pogrešno. Ako se sva Jasminova kampanja bazira na tome da bude predsjednik SDP-a i da kritikujete nekoga ko je ranije bio predsjednik onda nema velika očekivanja ni za sebe. S druge strane, ne sjećam se da je bio problem da bilo ko u vrijeme Zlatka Lagumdžije na sjednicama Predsjedništva ili Glavnog odbora iznese svoje argumentovano mišljenje. Opet, ne može se iz SDP-a uzimati kao da je riječ o švedskom stolu, pa kada Zlatko Lagumdžija donese neku odluku koja odgovara onda to nije autokratski, a kada je obrnuto onda je autokratski. Međutim, mislim da u SDP-u, kojeg vodim, ima mjesta i za Zlatka, i za Jasmina! Kakvi-takvi su!

Faktor.ba Pomenuli ste Jasmina Imamovića, ali tu su još tri kandidata. Kakav je njihov potencijal da vode stranku poput SDP-a?

Nikšić: Ne bih komentarisao. Pomenuo sam Jasmina samo iz razloga što on svako malo izađe sa optužbom da je Nermin Nikšić samo produžena ruka Zlatka Lagumdžije. I da imam odgovornost zbog aktuelne situacije jer sam bio sa Zlatkom. E, pa imam! I ne bježim od dijela odgovornosti koji nosim kao član vodstva SDP-a, ali cijenim da trebam dobiti i dio zasluga za ono što je valjalo. Kako smo onda pobijedili 2010. godine? Ako svi kažu da su zaslužni za pobjedu, a govorili su, zašto je onda samo jedan čovjek, Zlatko, kriv za poraz? Ili dva čovjeka, Zlatko i ja.

Faktor.ba: Sa koliko glasova ste pobijedili na izborima 2010. godine?

Nikšić: Ma, mislim pobijedili? Kod nas se to proglasi nekom spektakularnom pobjedom, a u suštini imate 17 posto glasova na državnom nivou. Gdje je tu pobjeda?! Ne znam tačan broj, ali bilo je oko 270.000 glasova.

Faktor.ba: Vjerujem da je među tih 270.000 glasača bilo barem 50.000 članova SDP-a. Šta se desilo pa danas imate 30.000 članova?

Nikšić: Tada se baratalo sa cifrom od 40.000 do 60.000 članova. Međutim, nikad niko nije imao preciznu evidenciju. Mi smo dobijali iz lokalnih organizacija spisak sa članovima, a onda su organizacije, kada bi se primicalo vrijeme Kongresa, slale napuhane brojeve kako bi dobili veći broj delegata. No, sada možemo reći da imamo tačan broj članova. To je 30.500 članova SDP-a. To je jako zadovoljavajući broj kada se uzme u obzir da smo opozicija. Jer, pamtim i situaciju iz 2002. godine kada smo također izgubili izbore. Tada nismo mogli naći četiri čovjeka kako bi održali sastanak. Svi su bježali iz SDP-a! To nam se sada nije moglo desiti jer smo odlučili da se svi moraju ponovno učlaniti u SDP. Tako smo došli do brojke od 30.500 članova. Oni su pokazali ljubav prema partiji i u uslovima kada nemamo baš puno toga za ponuditi jer smo u opoziciji. Vjerujem da stranke koje su sada na vlasti imaju više članova nego što su ikada imali. Znate, ljudi vole biti u vlasti. Dok smo vodili Vladu nama se dešavalo da istu osobu predlažu dvije partije, jer ta osoba ima člansku i jedne i druge.

Faktor.ba: Broj članova bi svakako bio veći da se nije desio razlaz unutar SDP-a i formiranje Demokratske fronte. Ili je njihova ljubav bila manja?

Nikšić: Pa, ne bih to posmatrao na taj način. Bilo je tu niz problema koji su doveli do tog razlaza. Napravili smo niz grešaka od kojih ne treba bježati. A sigurno jedna od velikih grešaka, odnosno problema, bila je i činjenica da je SDP, na pola mandata naše vlasti, napustio čovjek koji je daleko najpopularniji političar u BiH (Željko Komšić op.A.Š.) i što je formirao svoju političku partiju.

Pilot projekat za ujedinjenje

Faktor.ba: Šta ako taj čovjek poželi da se vrati u SDP?

Nikšić: Nikome neće biti zatvorena vrata! Ne znam hoće li se sam vratiti ili će doći do ukrupnjavanja ljevice, pa onda u nekoj fazi i ujedinjenja dvije partije. Nešto se mora desiti. U kojem roku? E, o tome pričamo, ali sam siguran da na narednim lokalnim izborima moramo napraviti jedan blok koji će činiti lijevo orijentirane partije, iako ne bih bježao od toga da u neki blok uđu i druge stranke. Da makar imamo zajedničkog kandidata za gradonačelnike ili načelnike općina. To bi mogao biti pilot projekat za ponovno ujedinjenje ljevice. Dakle, sumnjam da će Željko Komšić poželjeti da se vrati kao član, jer je već predsjednik jako bitne partije na političkoj sceni BiH, ali u svakom slučaju i ta procedura pojedinačnog učlanjenja je propisana našim statutom.

Faktor.ba: Kakav kurs zadržava SDP ukoliko ostanete predsjednik?

Nikšić: Jasno smo se opredijelili da smo opozicija. Nastojim cijelo vrijeme biti potpuno iskren prema svima. Bili su izbori. Kažnjeni smo! Izgubili smo! Sada je na nama da pravimo analizu gdje smo pogriješili. Nama je važnije da iskoristimo ovaj period za konsolidaciju partije i što je moguće više ukrupnjavanje ljevice na političkoj sceni BiH. Ako me pitate da li bi mi bili spremni da budemo dio neke nove parlamentarne većine odgovor je: Ne!