Ponavljanje brutalne laži da sam oduzeo diplomatski pasoš Aliji Izetbegoviću

Poštovani,

Dana 18. aprila 2014. godine u dnevnoj novini čiji ste glavni i odgovorni urednik na naslovnoj strani (kao glavni naslov) te stranama 4. i 5. objavili ste tekst pod naslovom, kojeg potpisujete Vi, Fadil Mandal.

U cilju cjelovitog i istinitog informiranja javnosti, zahtijevam da u Vašem listu, na istim stranama i poziciji na kojoj je objavljen pomenuti tekst, a u skladu sa članom 8. Zakona o zaštiti od klevete Federacije BiH, objavite demantij slijedećeg sadržaja: 

U nizu dezinformacija, neistina i brutalnih laži u skladu sa prljavom medijskom kampanjom koju „Dnevni avaz“ provodi posljednjih mjesec, želim demantirati netačne i neistinite navode.

Dakle, ponavljate brutalnu laž i neistinu da sam oduzeo diplomatski pasoš Aliji Izetbegoviću. Podsjećam da je Alija Izetbegović u oktobru 2000. godine ( a ne negdje u proljeće 2001. godine kako navodite u svome tekstu) podnio ostavku na mjesto člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. U to vrijeme na snazi je, još jednom ponavljam, bio Pravilnik o izdavanju diplomatskih pasoša iz 1998. godine kojeg je donio tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Jadranko Prlić (HDZ) zajedno sa svojim zamjenicima Huseinom Živaljem  (SDA) i Draganom Božanićem (SDS) „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, godina II-broj 13, od 15. jula 1998. godine.) 

 

U članu 5. Pravilnika o izdavanju diplomatskih pasoša (kojeg dostavljamo u prilogu),    jasno je, između ostalog, navedeno da se „diplomatski pasoš izdaje funkcionerima državnih organa i organizacija, kao i drugim ličnostima određenim u listi „A“ te funkcionerima državnih organa i organizacija, kao i drugim ličnostima određenim u listi „B“ kada službenu putuju u inostranstvo.“

Sastavni dio Pravilnika su lista „A“ i lista „B“ (koje također dostavljamo u prilogu) iz kojih je jasno vidljivo da bivši članovi Predsjedništva BiH nemaju pravo na diplomatski pasoš, dok su to pravo imali i imaju vjerski poglavari. 

U članu 12. istog Pravilnika  regulirano je da „nosilac prava na pasoš, kome prestane svojstvo na osnovu koga je stekao pravo na taj pasoš, dužan je u roku od 15 dana od dana prestanka svojstva, vratiti pasoš podnosiocu zahtjeva.

Podnosilac zahtjeva dužan je u roku od sedam dana isti vratiti Ministarstvu.“

Odredbama Pravilnika iz 1998. godine, ministar vanjskih poslova BiH nije imao diskreciono pravo da dodjeljuje diplomatski pasoš bilo kome.  U periodu od formiranja Vijeća ministara pa do 2003. godine svaki ministar je imao po dva zamjenika iz različitih naroda i svaki dokument pa tako npr. i rješenja o imenovanjima ljudi, pravilnici i rješenja o izdavanju diplomatskih pasoša su morali biti potpisani od strane ministra i njegova dva zamjenika.

Dio Vaših navoda u tekstu da sam odbio zahtjev SDA za izdavanje diplomatskog pasoša Aliji Izetbegoviću demantirao je Ibrazhim Đikić, tadašnji pomoćnik ministra vanjskih poslova BiH. U tekstu „Lagumdžija je dao diplomatski pasoš vladiki Kačavendi“, odnosno, anterfileu pod naslovom „Zahtjev SDA za Izetbegovića je odbijen“, čiji faksimil ste i sami objavili u svome tekstu,  može se pročitati dio odgovora gospodina Đikića u kojem je navedeno, citiram: „…što, prema Pravilniku, bivši članovi Predsjedništva BiH nemaju pravo na taj posoš. Također, SDA nije bila nadležna da podnese takav zahtjev, nego jedino Predsjedništvo BiH. To je urađeno po važećem…“, ostatak teksta sa obrazloženjem gospodina Đikića slučajno ili namjerno niste objavili.

Što se tiče izdavanja pasoša vladiki Kačavendi, u Pravilniku o izdavanju diplomatskih pasoša iz 1998. godine jasno je  navedeno da pravo na diplomatski pasoš imaju poglavari vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Osim čelnih ljudi vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini (reisu-l-ulema IZ BiH,

kardinal vrhbosanski, mitropolit dabrobosanski i poglavar Jevrejske zajednice u BiH) pravo na diplomatski pasoš imali su njihovi zamjenici, odnosno, vjerski velikodostojnici iz sve četiri konfesije u BiH koje su određivali na osnovu pravila Međureligijskog vijeća i vjerskih zajednica ponaosob.

I prije, tokom i nakon moga dolaska na mjesto ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine diplomatske pasoše po ovom osnovu su imali resiu-l-ulema IZ BiH dr. Mustafa ef. Cerić, kardinal vrhbosanski Vinko Puljić, mitropolit dabrobosanski Nikolaj, poglavar Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci,  naibu reis IZ BiH Ismet ef. Spahić, pomoćni vrhbosanski nadbiskup Pero Sudar, vladika Vasilije Kačavenda.

Ministar  vanjskih poslova BiH nije se tada, a to ne radi ni danas, miješao u rad i odluke vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, koju osobu će odrediti da zamjenjuje vjerskog poglavara u  njihovim autonomnim međunarodnim kontaktima.  

U Vašem tekstu također navodite da sam kao ministar urgirao da se ubrza izdavanje diplomatskog pasoša vladiki Kačavendi koji je zahtjev podnio 24. septembra, a diplomatski pasoš dobio 19. novembra 2002. godine. Naime, toliko vremena je trebalo da se moja dva zamjenika usaglase oko tog akta.

A, recimo, pomoćnom vrhbosanskom nadbiskupu Peri Sudaru, diplomatski pasoš je izdat istoga dana kada je podnesen zahtjev za izdavanje diplomatskog pasoša, 25. oktobra 2002. godine jer su se zamjenici mnogo brže usaglasili (faksimil zahtjeva i 2. i 3. strane diplomatskog pasoša u prilogu).  

 

Želim Vas podsjetiti da je vladika Kačavenda kontinuirano imao diplomatski pasoš BiH, a da mu je posljednji potpisao bivši ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj. To ne spominjete vjerovatno zbog pokušaja vlasnika „Dnevnog avaza“ da se dodvori SDA i na taj način sačuva svoju poziciju ministra sigurnosti BiH, ali i poziciju stranke čiji je utemeljitelj i predsjednik nakon izbora.

Također Vas obavještavam da ću pred nadležnim pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine pokrenuti sudski postupak protiv autora  teksta i Redakcije Vašeg dnevnog lista zbog objavljivanja lažnih i zlonamjernih informacija i dezinformiranja javnosti.