Pomračenje uma jedino može izliječiti rijeka Una – bistar um, bistra Una!

Danas, u srijedu 23.3.2016.godine, navršava se trinaesta godišnjica od smrti Boška Marjanovića Marjana, čovjeka koji je svoj život posvetio očuvanju životne sredine u Gradu Bihaću i očuvanju jedne i jedine ljepotice Une. Trinaest godina se navršava od smrti velikog čovjeka, čovjeka koji je 17.5.1985. godine utemeljio Društvo za stvaranje kulture čuvanja i zaštite rijeke Une ”Unski smaragdi”. Boško je na taj način želio oživjeti ekološko vaspitanje i obrazovanje djece, i to u saradnji sa osnovnim i srednjim školama u Smaragdnoj Dolini, kako se često oslovljava sliv rijeke Une. Od osnivanja pa do danas stasale su generacije i generacije očeva i majki koje su odgovorno s koljena na koljeno čuvale Boškovu ideju o smaragdno bistroj ljepotici Uni, čistom vazduhu i zdravom i plodnom tlu.

Gradska organizacija SDP BiH Bihać koristi ovu priliku kako bi pokojnom Bošku Marjanoviću odala počast i zahvalila se za Unske smaragde, kao i sve ideje o očuvanju naše životne sredine koje je ostavio u amanet nama i budućim generacijama, te za sve što je učinio za Grad Bihać i rijeku Unu! Kao i priliku da građanima skrenemo pažnju da sve dobro ima svoju tamnu repliku i stranu. Tome svjedoče zadnje aktivnosti prvih umova kantona i Grada Bihaća. Slučajno ili ne, na godišnjicu Boškove smrti, ponovo se pokreće priča vezana za izgradnju mini hidrocentrala, ali ovaj put na predivnoj pritoci rijeke Une – rječici Unac u samom srcu NP Una. Zbog glasova i političke moći, te za u ovom slučaju tričavih 700.000 KM od Elektroprivrede, koliko košta izgradnja novog mosta u MZ Brekovica, prodaje se srce NP Una i udara na tekovine generacija poniklih na idejama Unskih smaragda.

U svojoj pohlepi za glasovima i novčanim sredstvima kojima ne mogu ugasiti požare u gradskom budžetu, kojem prijeti financijski kolaps i bankrot, prvi umovi su zaboravili sve važno i sveto vezano za Bihać i rijeku Unu. Valjda zbog te pohlepne pomračenosti uma, dotični su tako zaboravili i pokojnog Boška Marjanovića, i Unske smaragde, i NP Una iza kojeg će se sutra kriti svojom pompoznom pričom o ulaganjima u isti, i sve one male i velike privrednike i obrtnike koji žive od rijeke Une i turizma, kao i na činjenicu da Grad Bihać nikad nije ostvario nikakav prihod od mini hidrocentrale Kostela. Ali ono što najviše žalosti je to da su prvi umovi kantona i grada zaboravili na buduća pokoljenja svih gore spomenutih generacija majki i očeva koji su stasali čuvajući Boškove ideje.

Postavlja se pitanje kada će ti pomračeni umovi konačno shvatiti da: ”Unu ne treba čuvati od ljudi, nego učiti ljude da čuvaju Unu. Bistar um – bistra Una!”