Politička scena u BiH vapi za ženama koje će se baviti najsloženijim političkim pitanjima

Često razmišljam o tome zašto tako malo žena kod nas ulazi u politiku. Često pričam s ljudima o tome. Upravo iz toga je nastala ideja da sa nekoliko političarki i političara iz BiH ovdje na blogu porazgovaram o tome.

U nastavku pročitajte šta na tu temu kaže Saša Magazinović, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH. A ostale razgovore iz ovog serijala možete pročitati na “Žene u politici”.

Šta je po vašem mišljenju najveći uzrok malog / nedovoljnog broja žena u politici u BiH?

U 2020. godini još uvijek smo patrijarhalno društvo čija “pravila” i norme koje se vežu za rodne uloge jednako i bez propitivanja prihvata veliki broj i muškaraca i žena. Postoji još jedan problem – žene koje se bave politikom puno su šešće izložene komentarima koje se tiču svega osim njihovog političkog angažmana nego muškarci. Pitanja poput “kako stižete biti i zastupnica i majka” adresirana su nužno uvijek ženama, a impliciraju da je nemoguće obavljati sve uloge jednako kvalitetno.

Ovakve stvari rezultiraju i drugačijim odnosom žena prema politici – ne samo da se bojažljivo uključuju u politički život prihvatajući postojeće stereotipe, nego i nerijetko pristaju da se bave samo određenim i veoma malim brojem tema koje su najčešće socijalnog karaktera ili se tiču ravnopravnosti spolova.

Izuzetci koji praktikuju drugačiji pristup pokazuju da politička scena u Bosni i Hercegovini vapi za ženama koje će se baviti najsloženijim političkim pitanjima, jer iskustva iz svijeta – poput primjera premijerke Novog Zelanda koja je pokazala da postoji poseban ženski senzibilitet i odvažnost u obavljanju svog posla, svjedoče o važnosti angažmana žena.

Da li se slažete s tim da je ženama političarkama teže jer trpe veće pritiske i kritike i javnosti, ali i samih kolega političara? Koliko smo kao društvo spremni prihvatiti žene političarke?

Postoji dimenzija bavljenja politikom u kojoj su žene izloženije u odnosu na muškarce. Ali složiti se s tom tvrdnjom, mislim, doprinijelo bi hranjenju stereotipa i straha žena od javnog angažmana.

Tvrdim da je naše društvo spremno prihvatiti političarke na odlučujućim funkcijama. U tom smislu, naše se društvo ne razlikuje od hrvatskog koje je izabralo ženu za predsjednicu ili onog u Srbiji gdje je žena premijerka. A upravo su to i primjeri da kvalitetne politike i upravljanje ne dolaze sa spolom – jednako kao što ne moramo ići u susjedstvo da potražimo nekvalitetne muškarce u politici.

Šta vi mislite o “kubovima žena” unutar stranaka, često se zovu i “forumi žena”? Meni je to uvijek djelovalo kao da muškarci u stranci kažu “hajde da damo ženama mjesto gdje će se kao nešto baviti politikom dok mi rješavamo bitne stvari”. Da li je moj utisak pogrešan ili sam u pravu da možda muške kolege na taj način umanjuju ženski uticaj unutar stranke?

Grupe, forumi, klubovi žena unutar političkih stranaka primarno za cilj imaju osnaživanje i ohrabrivanje žena za politički angažman. Na taj način gledajući postojanje takvih organizacionih struktura je veoma pozitivno. S druge strane, da li konzervativni i patrijarhalni političari smatraju da je to “sasvim dovoljan” prostor za djelovanje žena, mladih i ostalih koji se na sličan način organizuju unutar stranaka, vjerovatno da. Ali zbog čega prihvatiti takva mišljenja kao konačna i relevantna?

Ne znam kako je u drugim strankama, ali u SDP-u su upravo ovi forumi, zajedno sa kvotama propisanim u Statutu, velika pomoć i alat da se u rukovodnim strukturama stranke postigne struktura koja postuje polnu, dobnu i sve ostale kriterije. Glavni odbor SDP je nedavno donio odluku da na listama zastupljenost spolova bude 50%/50% što jeste nešto za šta se Forum žena dugo vremena zalagao. Da li je to samo po sebi dovoljno da dobijemo žene liderke u različitim sredinama, ne. Da li je od pomoći, jeste.

Da li nam treba više žena u politici? I kako motivisati žene da se angažuju u većem broju?

U politici nam treba što više kapacitiranih osoba koje svojim vještinama izlaze iz slike o tome da ovom državom i njenim institucijama treba da rukovodi jednocifren broj osoba, a da su svi drugi samo vojska koja slijedi upute. Politika treba ljude koji pitaju i propituju, predlažu i ozbiljno rade na svojim prijedlozima, ali prije svega one koji se ne plaše i nemaju razloga da se plaše bilo koga. Odlično bi bilo da se u ovaj ram za sliku poželjnog političara odluči uklopiti što više žena, prostora itekako ima, ljudi fali.

Šta je ono što biste iz svog iskustva poručili ženama koje možda razmišljaju o tome da se eventualno angažuju politički i tako probaju napraviti neke promjene u društvu u kojem žive?

Prije svega da donesu odluku, znajući da nije lako i da je politika trenutno u BiH jako prljava. Kada već donesu odluku, onda da koračaju hrabro ne pristajući na stereotipe i nametnute okvire po kojima postoje “teme kojima se bave žene”. Neka se bave nasloženijim i politički najosjetljivijim pitanjima i tako grade kredibilitet i politički integritet. I da nikada ne pristaju na ideju da nešto ne mogu ili da nešto moraju jer su žene.