Punih 50 godina, tačnije otkad je izgrađen put Šićki-Brod – Semizovac i drumom povezana Tuzla sa Sarajevom, traje miksanje obećanja, planiranja i iščekivanja njegove modernizacije. Najveći razlog za to je prevoj Karaula, osobito zimi. Česti zastoji, otežano i skupo održavanje ovog prevoja, sve veća frekvencija saobraćaja – više su nego dovoljni za to da putovanje od oko 120 kilometara od Tuzle do Sarajeva, traje neizvjesno dugo i nerijetko bude avantura.
Mnoge garniture vlasti, i u bivšoj državi i poslije agresije na BiH i odbrambeno-oslobodilačkog rata, planirale su i obećavale, ali se nisu usudile uhvatiti ukoštac s Karaulom. Trebalo je da prođu bezmalo dvije decenije od rata, pa da dođe federalna vlast, kadra da procjeni pravi značaj, vrijednost i dugoročnu korist od „napada“ na Karaulu. Aktuelna Vlada Federacije BiH i njeno Ministarstvo prometa i komunikacija, SDP-om predvođeni, odmah su među svoje ciljeve stavili i Karaulu.
Tri i po godine kasnije, pošto je cesta Karaula već dvije godine gradilište mostova i modernog, skraćenog puta, ide se i korak naprijed: u srijedu, 13. avgusta 2014. godine, na gradilištu Karaula-jug s olovske strane, ministar, Enver Bijedić će otvoriti početak radova na probijanju tunela, najsloženijeg i najtežeg objekta u cijelom projektu. Tunel će biti dug 902 metra i vrijedan oko 24 miliona KM, sa širinom cijevi od 7,1 i visinom od 4,7 metra. Planirano je da radovi budu okončani za 16 mjeseci. Put od Kladnja do Olova će biti kraći za 3,6 km, ali i za najmanje dvadeset minuta neizvjesne vožnje po krivinama i drugim zamkama Karaule…
U izuzetno teškim ekonomskim, društvenim i političkim uslovima, ipak, eto, ima ljudi u Vladi Federacije i Ministarstvu prometa i komunikacija koji se nisu libili da, pola vijeka kasnije, planove o Karauli – pretvore u stvarnost. I urade ono što se odavno čeka, a što će prave efekte i za sve mjerljivu vrijednost, imati tek sutra. Kada ćemo, po svemu sudeći, i objektivnije i bolje cijeniti ono što se danas radi.