Partija plebejaca

U povijesnoj epohi u kojoj neoliberalni ekstremizam nastoji, koristeći metode svoje agresivne isključivosti, relativizirajuće dekonstrukcije i samoproklamirane “mesijanske” ohole i nadmene arogancije, da ukloni sve konkurentne ideje i ideologije i nametne autokratsku dominaciju svoga ideološkog sklopa i idejne konstrukcije, nije nimalo jednostavno vršiti ideološka profiliranja i određivati ciljne skupine koje ne samo da ne bi bile po neoliberalnoj dozvoljenoj ili bar toleriranoj matrici, nego bi se gradile i kao alternativne teorijske i praktične forme. Međutim, upravo zbog toga neoliberalnog ideološkog imperijalizma, profiliranje u progresivnom i alternativnom pravcu je više nego potrebno za sve one koji se ozbiljno i odgovorno upuštaju u političku borbu u cilju “bolje i svjetlije budućnosti”. I u tom procesu idejno – ideološkog profiliranja i određivanja ciljne skupine kojoj se primarno politički obraća naići će se na “galamu” protivljenja kako je to anahrono, kako to nema smisla, kako će se gubiti glasovi, kako to nije “moderno”, kako to nije “in”, kako to nije “trendy”, kako je to prevaziđeno…i sve ostaloga iz sličnoga vokabularskog i negativno – propagandističkog arsenala i onih zlonamjernih, ali i onih dobronamjernih koji su bilo zabludjeli ili su im umovi okovani.

Po nekom mom skromnom mišljenju, Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine kao najstarija politička organizacija bi se trebala idejno – ideološki profilirati u smislu i najstarije u historijskom kontinuitetu živuće ideje, one o izgradnji pravedne, socijalne, demokratske, republikanske zajednice svjesnih, odgovornih i progresivnih građana. To je ona ideja koja se bazira na suprostavljanju autokratiji, oligarhiji, kartelima, kriminalu, socijalnom raslojavanju i vladavinama malobrojnih korumpiranih elita nad narodnim masama. Ta ideja borbe za interese običnog naroda, radnih ljudi koji svojim poštenim trudom bore se za egzistenciju sebe i svojih familija je stara koliko i najranije civilizacije, pa se tako na njen najraniji izraz nailazi već u drevnom Sumeru, i to prije nekih 4500 godina, kada je Urukagina, vladar državice Lagaš, provodio pravednu socijalnu politiku.

Socijalna, demokratska, republikanska ideja se počinje formirati, u za nas prepoznatljivom obliku, sa klasičnom helensko – rimskom civilizacijom. Osobe kao što su Solon, Klisten, Perikle, Trasibul, Publikola, Dentat, filozofi revolucionarne Starije Stoe, Agis IV, Kleomen III i bezbrojni plebejski tribuni Rimske Republike utkali su u njoj sposobnost da se ova ideja uvijek regenerira i održava živućom. Sa braćom Tiberijem i Gajem Grakhom ideja se i politički profilira kroz popularsku frakciju, stranku/partiju i pokret, koja za temelj svoga postojanja ima borbu za interese plebsa i proletera nasuprot nobilskoj oligarhiji oličenoj u optimatskoj stranci. I od tada pa sve do danas “partije plebejaca” su bile i još uvijek su nezaobilazni činilac ljudske historije. One su te koje su oblikovale i vodile seljačke, socijalne, demokratske i građanske pokrete u srednjem vijeku, da bi na kraju uspješno i srušile taj feudalni, staleški poredak koji je samim svojim postojanjem i promoviranjem zatucanosti bio negacija i antipod svih pozitivnih vrijednosti ljudske civilizacije. I nizozemska revolucija, i engleska revolucija (sa levelerima), i američka revolucija, i francuska revolucija (sa jakobincima), i samim tim i izgradnja nizozemske, engleske (tj. britanske), američke i francuske nacije ne bi bile moguće bez ovih “partija plebejaca” koje su svojom snagom i brojnošću stajale iza navedenih historijskih skokova koji su donijeli ukidanje privilegija na osnovi porijekla i time jednakost ljudi, ljudska prava i slobodu. Na tekovinama ovih revolucija, pogotovu one francuske, nastale su i socijalističke ideje koje se temelje na borbi protiv eksploatacije i izrabljivanja, otuđivanja ljudskog rada i otuđenja čovjeka.

I od tada “partije plebejaca” oblikuju moderni svijet u pozitivno progresivnom i prosvjetiteljskom smislu. I upravo radi toga ne treba odbacivati nasljeđe i tradicije onih socijaldemokratskih, socijalističkih, komunističkih, anarhističkih i drugih ljevičarskih i marksističkih pokreta koji su bili i još uvijek su neautorativni i nisu zloupotrebljavali moć i vlast kada bi došli u njihov posjed. I u ovoj historijskoj skici predlažem traženje idejno – ideološkog profiliranja za SDP BiH, a sve sa konačnim ciljem da se Bosna i Hercegovina izvede iz ponora siromaštva i dekadencije i vrati na mjesto koje joj po pravu pripada.

U zadnjih skoro tri decenije najugroženiji sloj stanovništva u skoro svim zemljama ex-SFRJ, pa samim tim i u Bosni i Hercegovini, jeste upravo ovaj obični, radni narod koji predstavlja ubjedljivu većinu stanovništva. Ti naši plebejci su izlagani, prevareni, opljačkani, izrabljivani, ponižavani, mučeni, protjerivani. Oni koji su najveće žrtve i mučenici svih mogućih procesa i dešavanja u zadnjih 30 godina upravo traže nečiju organiziranu zaštitu, neke svoje tribune i svoju stranku. I ova ugrožena i namjerno zaboravljana većina treba biti ciljna skupina SDP BiH. Ljevica je uvijek iznicala i razvijala se na seljačkim poljima, proleterskim četvrtima i tvorničkim halama.

Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović